Štrpci

Još jedan nestvarni san polahko se bližio kraju.

Neispunjeni snovi isklizli su iz ruku.
Jedan mladi život je utihnuo.
I ostalo je jedno nerođeno proljeće.
I ostala je jedna nada.
I ostao je duboki uzdah bolom protkan.
I ostala suza majke zaleđena na ostarjelom obrazu.
I ostala je rana sestre da vječno krvari.
I ostade siroče da se nada, da se pita šta se zbi i da čeka.
671 – broj kao ucrtan za zločin, broj kao zacrtan za bol.
Toga dana Sunce drugačije zasja. Pojavi se iza oblaka, a onda, kao da se srami, sakri svoj odsjaj; ili kao da ne želi da gleda šta će se zbiti.
Baš kao da htjede da prespava taj dan.
Voz idaše sporije nego inače. Baš kao da svakim pređenim kilometrom želi da zastane prije zacrtanog. Kao da se ni njemu nije sviđala nova stanica zastajanja na kojoj umjesto znaka za zastajanje stoji smrt.
Vjerujem da su se mnogi od njih, zapravo, ukrcali iz nadanja u bolje sutra. Zbog vjere u bolju budućnost.
Mnogi od njih su ušli iz želje da djeci donesu bolje sutra.
Zapravo, jedan od njih vraćao se svojoj porodici vjerujući da je uspio. S osmjehom na licu i sigurnošću da će biti bolje, biti ljepše.
Začuo se zvuk naglo zakočene lokomotive i „tihe“ buke.
Kao da su u tom trenutku pali dogovori o nepovratu.
A onda… Kondukter u uniformi poput ljekara u viziti poče da proziva: Esad, Ilijaz, Fehim, Šećo, Rifet, Senad, Ismet, Halil, Adem, Muhedin, Safet, Džafer, Rasim, Fikret, Fevzija, Nijazim, Zvezdan, Jusuf, Toma.
Uznemirenost, strah, zbunjenost.
Poredani poput najvećih krivaca gubi im se svaki trag. Nestaju. I kao da ih iz knjige rođenih, ikada postojalih, obrisa kojekakva ruka.
U glavi bezbroj pitanja.
Na duši vječna rana.
Galama.
Zastoj.
Buka.
Tišina.
Strah.
Jeza.
Suze.
Dova majki, vrisak sestara. I patnja. I duboki uzdah.
Mrak. Ništa se ne vidi.
Smrt.
Teško stradali.
Nevini…

(Glas islama 274, strana 29, Rubrika: Sehara, Autor: Džemila Dudić)