Kultura korištenja medija

SONY DSC

SONY DSC

Ljudi ne smiju sebi dozvoliti da čitaju portale koji u sebi imaju 90 posto neistina, ne smiju posjećivati portale koji će im unijeti sumnju ili poremetiti svijest i način razmišljanja. Kao što postoji halal kultura u ishrani, halal govor koji možeš reći, halal govor koji možeš čuti, moraš kod sebe, muslimanu, izgraditi filter za halal informacije koje ti dolaze. Ne smiješ zaviriti u svaki „internet kontejner“, pa se onda čudiš što ti smrdi vazduh. Ne smiješ sebi dozvoliti da čitaš haram medije, kao što ne smiješ sebi dozvoliti da jedeš haram meso i drugu hranu.

Antrfile: Može neko reći, kako da znamo šta je haram, a šta halal medij? Vrlo lahko: Istina je jedinica mjere kvaliteta medija. Ako neki medij plasira neistinu jednom, a kamoli u više navrata, dužan si da prestaneš da ga pratiš. Jer vijest formira svijest kod ljudi. Istinita vijest pomaže ljudima da u svojim glavama formiraju ispravnu svijest te da pravilno prosuđuju o ljudima i događajima, dok lažna vijest kreira iskrivljenu svijest o društvu.

 

Kultura je cjelokupno društveno naslijeđe neke grupe ljudi, to jest naučeni obrasci mišljenja, osjećanja i djelovanja neke grupe, zajednice ili društva, kao i izrazi tih obrazaca u materijalnim objektima. Riječ kultura dolazi iz latinskoga colere, što je značilo: nastanjivati, uzgajati, štititi, štovati.

Medijska kultura bi značila obrasce ili principe koje mediji trebaju poštovati kako bi se mogli okarakterisati kulturnim, tj. „jestivim“ i upotrebljivim.

Iako se danas vrlo rijetko poštuju medijski kodeksi, a sloboda govora se zloupotrebljava onda kada se neka grupacija ili ličnost na razne načine trebaju degradirati, stari mediji – da ih tako nazovemo, poput televizije, radija, štampanih glasila, ipak u određenoj mjeri imaju dozu odgovornosti, ako ne moralnu, onda onu zakonsku, po kojoj moraju poštivati makar neki minimum ponašanja.

Problem predstavljau novi mediji, a to su internet portali, koji zbog neažurnosti i oskudnosti naših zakonskih regulativa i zaostajanja u svijetu elektronskih medija, vlasnici elektronskih portala vrlo vješto stavljaju izvan zakonskih okvira. Čak, većina informativnih portala u Sandžaku nisu registrovani na neku novinsku kuću ili postojeći medij, već se registruju na lažna imena ili su anonimni.

Zašto se to radi? To se čini kako bi se, kada je to svrsishodno i pogodno određenim političkim faktorima, određena grupacija satanizirala ili neki pojedinac koji je zasmetao nekom velikom šefu, pa se tako ne preza od udaranja na čast i dostojanstvo ljudi, uleme i dr.

Šta je rješenje za ovakvu situaciju? Uspostavljanje kulture korištenja medija. To je nešto što predstavlja veći problem kada govorimo o kulturi i medijima.

Kultura korištenja medija je način klasificiranja i filtriranja medija i informacija, kako bi do nas došle samo one informacije od kojih imamo koristi ili koje nas zanimaju, a odstranile one koje su beskorisne ili imaju negativne konotacije.

Ljudi olahko prihvate sve što im se prikaže na ekranu da pročitaju. Ljudi olahko prihvate da posjete kojekakve portale nemoralnog sadržaja u bilo kom smislu. Da pročitaju kojekakve nemoralne i netačne informacije koje im truju razum i prljaju svijest. Koje im uvode šubhu -sumnju u vrijednost nekoga ili nečega. A sumnja je grijeh. I što je najgora stvar, nesvjesno samim ulaskom na takve vrste portala daju doprinos opstanku istih kroz razne materijalne dobiti koje od posjeta dobijaju, što je još jedna svrha njihovog postojanja – kreiranje senzacionalnih informacija sa provokativnim naslovima, kako bi se posjećenost povećala i time vlasnik portala zaradio, a to što je informacija netačna i što će izazvati fitnu, vlasnike ovakvih portala nije briga. A smutnja je gora od ubistva.

Ljudi ne smiju sebi dozvoliti da čitaju portale koji u sebi imaju 90 posto neistina, ne smiju posjećivati portale koji će im unijeti sumnju ili poremetiti svijest i način razmišljanja. Kao što postoji halal kultura u ishrani, halal govor koji možeš reći, halal govor koji možeš čuti, moraš kod sebe, muslimanu, izgraditi filter za halal informacije koje ti dolaze. Ne smiješ zaviriti u svaki „internet kontejner“, pa se onda čudiš što ti smrdi vazduh. Ne smiješ sebi dozvoliti da čitaš haram medije, kao što ne smiješ sebi dozvoliti da jedeš haram meso i drugu hranu.

Može neko reći, kako da znamo šta je haram, a šta halal medij? Vrlo lahko: Istina je jedinica mjere kvaliteta medija. Ako neki medij plasira neistinu jednom, a kamoli u više navrata, dužan si da prestaneš da ga pratiš. Jer vijest formira svijest kod ljudi. Istinita vijest pomaže ljudima da u svojim glavama formiraju ispravnu svijest te da pravilno prosuđuju o ljudima i događajima, dok lažna vijest kreira iskrivljenu svijest o društvu.

Ne želimo govoriti i nabrajati loše primjere informativnih medija, jer vjernici to dobro znaju, samo što misle da nije pogubno pratiti i te medije. Ne. Pogubno je. Ali želimo spomenuti svijetle primjere istinskog novinarstva u Sandžaku, a to su Sandžak televizija, Agencija SANA, Refref radio, Revija „Sandžak“, kao i portali, a pored oficijelnih portala Islamske zajednice, tu su i Sandžak Press, Islam Press, Bosna Press, BosnjaciNet i dr.

(Glas islama 274, strana 3, Rubrika: Naše viđenje)