Emanet pripada sposobnom i odanom

 „Allah vam naređuje da emanete predate onima kojima pripadaju, a kada među ljudima sudite da sudite pravedno!“ (En-Nisa, 58)

„Elif lam-mim! To je knjiga u koju nema sumnje; uputa bogobojaznima.“ (El-Bekara, 1-3)

Uzvišeni Allah je čovjeka počastio posebnim počastima, među kojima dar razuma kao sredstvo raspoznavanja istine od neistine, kao sredstvo zahvatanja znanja, mudrosti i upute sa vrela istine koje se zove Kur'an Časni i Sunnet čisti Muhammeda s.a.v.s.

On je čovjeku dao ulogu Svog namjesnika na Zemlji nazvavši ga tim imenom i koji u prvoj obavijesti melekema  reče:

„I kad reče tvoj Gospodar melekima: – Ja ću na Zemlju poslati svoga namjesnika…“ (El-Bekara, 30)

Allah dž.š. je čovjeka odabrao za Svoga namjesnika i podario mu osobenosti koja nemaju druga živa bića koja žive na Zemlji ili u kosmosu. Time što mu je darovao razum i podario dušu kao posebno vrijedan dar od Stvoritelja, posebne prirode i sadržaja, On ga je počastio, ali ga je i natovario odgovornošću. Onaj koji posjeduje razum i ima dar duše od Allaha dž.š. taj ima i obavezu odgovornosti. Taj načelni zadatak, krovni, prvi, naslovni, koji se zove namjesništvo na Zemlji, potom se gradira, spušta, raspoređuje na sve ljude shodno njihovim formalnim zaduženjima, prirodnim ulogama i stvarnim dometima u znanju, talentima i mogućnostima. Zato Allah dž.š., da bi nam olakšao i omogućio u duhu uloge Njegovih riječi i upute, ukazuje nam na suštinu, na princip i standard dodjele emaneta i njihovog prenošenja u kur'anskim riječima:

„Allah vam naređuje da emanete date onima kojima pripadaju.“ (En-Nisa, 58)

Ovdje imamo dvije vrste ili kategorije emaneta. Prvo, u pogledu zaduženja: kada hoćete nekoga nečim zadužiti u bilo kojoj sferi privatnog, porodičnog, službenog života nemojte ga tek tako zaduživati. Pošto ste Allahov namjesnik na Zemlji, onda morate poštivati uputstva i pravila Onoga ko je stvorio i Zemlju i namjesnika i koji mu je odredio tu ulogu, koji te, čovječe, nije ostavio samoga da sam istražuješ te principe i vrijednosti, već ti je iz Svoje milosti darivao knjigu Kur'an i autentične Božije riječi u njoj.

Zašto je to važno? Zato što oni koji ne zaslužuju emanet, a dobiju ga – upropastit će vas, imat ćete problem, jer Allah je odredio čovjeka da bude namjesnik na Zemlji – „da bi zavodili red na Zemlji“. Ako je emanet u rukama nekoga ko ga ne zaslužuje po znanju, moralu, karakteru i talentima, po svim referencama zasluge i sposobnosti, onda nećete imati uspostavu reda već ćete imati fesad, haos destrukciju i nered na Zemlji.

Šta treba da imaju oni koji bi zaslužili emanet na bilo kom nivou? Ovo se odnosi i na male i na velike stvari, na privatne, službene i društvene, na sve moguće stvari. Na to nas podsjeća drugi kur'anski ajet u kome Allah dž.š. kaže:

„Najbolji koga ćeš angažovati za nešto je onaj koji ima dvije osobine: sposoban i odan.“ (El-Kasas, 26)

Sposoban znači da ima potrebno znanje, struku, školu, iskustvo, potrebne vještine i talente. Ovo je kur'anski princip i nisu neke periferne studije menadžmenta ili zapis nekog jučerašnjeg učenjaka. Ne, ovo je objavljeno prije 1400 godina kada nije postojala ideja o menadžmentu i nekim savremenim znanostima. Istina, mnogo puta smo mi i naši prethodnici pročitali ovaj ajet i kao da je nešto uobičajeno, ali nije tako. Nijedna Božija riječ nije uobičajena već svaka sadrži moremudrosti i poruke. Najbolji koga možete angažovati je sposoban i pouzdan. Ako uzmete nesposobnog on će vas upropastiti, pa makar bio pošten, a nepošten će vas upropastiti iako je sposoban. Istina, u jednoj zajednici koja doživi porobljavanje i rasulo, bude žrtva stogodišnje destrukcije i zabrane sudjelovanja u društvenim aktivnostima te bude lišena elementarnog prava na ime, vjeru i institucije, kada joj kažeš da ima pravo na nešto, koliko tek treba vremena da ozdravimo, da se izliječimo i nađemo među nama takve koji su sposobni i odani. Ali veoma često su sposobni i lopovi, a nesposobni su pošteni i nikako ta dva dobra da sastavimo. Treba da se borimo i nađemo takve, a ako ih nema u ranijim generacijama moramo se boriti da uspostavimo novu elitu. Mlade ljude koje ćemo podići iz mekteba i vrtića, džamijske ljude koji će se poučavati na ovim kur'anskim istinama, koji će se podizati na ovim moralno-etičkim vrijednostima, koji će se vaspitavati na ovim izvorima. Nikako one kojima će roditelji govoriti: „Pusti ti to, snađi se, palo te je, vidiš danas kako je vrijeme.“ Ne. Tako ko savjetuje svoje dijete ovoga svijeta ga priprema za Iblisovog vojnika, a onoga svijeta ga šalje u Džehennem. Kakav je to roditelj ili stariji brat koji svoje dijete ili mlađeg brata ili sestru savjetuje na takav način? Da li mu je prijatelj? Zašto ga je rodio, za gdje ga sprema – da se proda za šaku groša i izgubi ljudskost koju više nikada neće moći da povrati.

Osim ove dimenzije navedenog ajeta u kojem se govori u smislu zaduženja, imamo još jedan aspekt poruke ovog ajeta, a to je emanet u smislu prenošenja. Dakle, neko vam nešto da, a vi ste dužni da ga predate nekome u skladu sa emanetom koga ste preuzeli. To se, naravno, odnosi na najobičnije stvari, kao na primjer neko vam kaže da nešto manje ili više vrijedno ponesete nekome. Onaj ko je musliman i vjeruje u Sudnji dan taj će emanet prenijeti kome treba u skladu sa uputstvima koje je dobio kada je trebao da ga prenese. To se odnosi na sve sfere našeg života – lične, porodične, poslovne i društvene.

Isto tako se odnosi i na prenošenje generacijskog emaneta. Ako su nas naši djedovi i očevi zadužili nečim, mi smo dužni tu našu etapu od tačke A – koja se zove punoljetstvo, do tačke B – koja se zove smrt, ponijeti i prenijeti neoštećenu ili unaprijeđenu. Kada to kažemo mislimo na sve vrijednosti -nematerijalne i materijalne. Nematerijalne vrijednosti su vjera, znanje, kultura, etika, moral i dužni smo to što smo naslijedili od naših vjersko-duhovnih, moralno-etičkih, kulturno-nacionalnih, bontonskih i svih drugih vrijednosti koje smo zatekli, neko manje ili više, shodno generaciji, u našim kućama od roditelja, ili iz mekteba, da sačuvamo, unaprijedimo i narednoj generaciji predamo.

Pogledajmo se da li to radimo, da li one vrijednosti na kojima smo vaspitavani prenosimo i unapređujemo ili padamo na koljena ovim talasima kvarnosti koji dolaze kroz medije, političke, ili druge uličarske ponude i poruke. Pogledajmo se lično, džematski, kolektivno i nacionalno – pogledajmo se gdje smo. Klizimo u pogledu nedosljednosti tom emanetu.

U našem narodu ima puno poruka koje sadrže mudrost, a jedna od njih je: „Umiljato jagnje dvije ovce doji.“ Veoma pozitivna poruka za svijet ovaca i jagnjadi. Ali ko se razumije u ovce zna da jagnje bilo da doji dvije ili jednu ovcu mora da klekne na prednje noge i maše repom. Kleknuti na koljena znači nemati dostojanstva, nemati kičme, čela i obraza. Naravno, to postoji kao način, ali ne pripada čovjeku, jer je on počašćen dostojanstvom, dušom, razumom i zadužen da bude gospodar Zemlje, a ne sluga ni ovcama ni zemlji.

(Naše viđenje, Glas islama 275-276, strana 3)