HomeGlas islamaAnalizeLjudi koji su je obilježili historiju matematike 15. Juna 2016. Analize, Glas islama 1882 Muslimani u svijetu nauke U najveće matematičke umove svih vremena, koji su obilježili razvoj ove nauke, ubrajaju se Pitagora, Euklid, Pjer de Ferma, Blez Paskal, Leonard Ojler, Karl Fridrih Gaus, Alan Turing, ali i najblistaviji umovi koji su još uvijek živi kao što su Grigori Perelman i Terens Tao. Matematika se koristila u praksi mnogo prije nego što je formalno postala nauka. Prvi matematički spisi u vidu papirusa, odnosno glinenih pločica, nastali su još u starom Egiptu i Mesopotamiji. Tada su je koristili, prije svega, za praktične potrebe, uglavnom za premjeravanje zemlje nakon izlijevanja Nila, gradnju kanala, utvrđivanje položaja zvijezda, građevinarstvo i slično. Nakon toga su stari Grci „umiješali prste“ tada počinje razvoj apstraktne matematike kao nauke, odnosno proučavanje zbog nje same, a ne radi praktične primjene otkrića. Tada je matematika postala osnova svega, kraljica svih nauka (što i do danas važi). Ipak, sve do pred kraj XVI vijeka matematika se svodila uglavnom na proučavanje geometrije i aritmetike, a tada su počeli da se razvijaju algebra, diferencijalni i integralni račun, analiza itd. U najveće matematičke umove svih vremena, koji su obilježili razvoj ove nauke, ubrajaju se Pitagora, Euklid, Pjer de Ferma, Blez Paskal, Leonard Ojler, Karl Fridrih Gaus, Alan Turing, ali i najblistaviji umovi koji su još uvijek živi kao što su Grigori Perelman i Terens Tao. Smatra se da su stari Egipćani još 3.000 godina p.n.e. koristili kompleksnu matematiku, kao što su algebra, aritmetika i geometrija. Svakako im je bila potrebna za projektovanje i građenje tolikih piramida. Nisu zaostajali ni Vavilonci koji su izračunavali obim kruga kao približno tri prečnika, što je približno današnjem izračunavanju koje koristi vrijednost Pi (okvirno 3,14). Kineski matematičari su oko XXI vijeka p.n.e. razvili značajne koncepte u vezi sa negativnim brojevima, decimalnim brojevima, algebrom i geometrijom. TEMELJI MATEMATIKE U ANTICI Grčka matematika je od VII vijeka p.n.e. dala niz veoma važnih teorija koje se i danas primjenjuju, zahvaljujući najvećim matematičarima svih vremena – Pitagori, Euklidu i Arhimedu. Euklid se smatra “ocem geometrije” zbog svojih revolucionarnih ideja koje je iznio još 300 godine p.n.e. Jedan od njih, antički matematičar i filozof Pitagora (582-496. p.n.e.), svakako je najpoznatiji po Pitagorinoj teoremi (kvadrat nad hipotenuzom jednak je zbiru kvadrata nad katetama), ali je njegov doprinos matematici i nauci uopće mnogo značajniji od toga. On je, između ostalog, proučavao i prirodne brojeve i ustanovio njihova svojstva koja su do danas poznata: parni, neparni, savršeni brojevi… Pitagora se bavio i harmonijom, odnosno analogijom između muzike i brojeva. U gradu Krotonu u Italiji osnovao je matematičku školu, a njegovi učenici i sljedbenici nazvani su Pitagorejci. Matematičar čija su dostignuća zauvijek promijenila tok nauke svakako je bio Arhimed. On je živio oko 250 godina p.n.e. u Sirakuzi, na Siciliji. Bavio se matematikom, astronomijom i fizikom. Toliko je bio čuven po svojoj genijalnosti i izumima da mu je čak i vladar Sirakuze Hijeron povjeravao važne zadatke, kao što su da utvrdi da li se njegova kruna sastoji samo od zlata ili i od srebra, da napravi oružje za odbranu grada u Punskim ratovima i sl. Arhimed je možda najpoznatiji po svojim matematičkim dostignućima, među kojima su: izračunavanje broja pi (π), zapremina i površina lopte, zakon poluge, zakon o tijelima potopljenim u tečnost, katapultu itd. Jedan od njegovih najzanimljivijih izuma koji je pokrenuo i najviše debata bili su Arhimedovi toplotni zraci. Riječ je o oružju koje je koristila vojska Sirakuze u odbrani od Rimljana tokom Punskih ratova. Ova “naprava” sastojala se od jednog šestostranog i drugog, manjeg, četvorostranog ogledala, a funkcionirala je tako što je odbijala sunčevu svjetlost u jedno žarište i zahvaljujući tome uspijevala da zapali neprijateljski brod. Mit o Arhimedovom oružju pokušavali su da “razbiju” mnogi, ali tek iz drugog puta i uz pomoć naučnika sa MIT instituta uspjeli su da ga dokažu. UBRZAN RAZVOJ Matematike Nakon Grka, najznačajniji doprinos matematici dali su svakako arapski matematičari, bez čijih cifara mi danas ne bismo mogli ni da sabiramo, oduzimamo, množimo, dijelimo i uopće da se bavimo matematikom. Hindu-arapski sistem brojeva počeo je da se razvija u I vijeku, a cijeli sistem, uključujući i cifre 0, 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8 i 9 koje svi danas koristimo, bio je razvijen oko IX vijeka. Italijanski matematičar Leopnardo od Pize, poznatiji kao Fibonači, živio je između 1170. i 1250. godine i poznat je po čuvenom Fibonačijevom nizu (u kome je svaki broj zbir prethodna dva broja) nazvanom po njemu. Značajan trag ostavili su i Galileo Galilej (1564-1642) i Johan Kepler (1571-1630). Njemački matematičar Gotfrid Lajbnic živio je između 1646. i 1716. godine i razvio veoma značajne koncepte u računanju i načine obilježavanja. Paralelno sa njim radio je i Isak Njutn (1643-1727) koji je ostavio vidljiv trag u matematici svojim diferencijalnim i integralnim računom. Veliki dio Lajbnicovog i Njutnovog rada zasnovan je na teorijama francuskog filozofa Renea Dekarta (1596-1650). Pred toga što je poznat po svojim filozofskim razmatranjima, Dekart je ostavio neizbrisiv trag na razvoj matematike, kreiranjem analitičke geometrije, razvojem sistema koji opisuje geometriju korištenjem algebre itd. NOVE OBLASTI MATEMATIKE I NAJAVA RAČUNARA Blez Paskal (1623-1662) je bio francuski matematičar, fizičar i filozof koji je već sa 18 godina konstruirao prvu matematičku mašinu, mehanički kalkulator kako bi pomogao svom ocu u poslovanju. Švicarski matematičar Leonard Ojler (1707-1783) bio je vjerovatno najutjecajniji matematičar u XVIII vijeku, budući da je, između ostalog, došao do velikih otkrića u korištenju grafika, uveo mnoge moderne riječi i oznake u matematici i kreirao formulu koja se smatra najljepšom u matematici. Jedan od matematičkih velikana bio je i Karl Fridrih Gaus (1777-1855) koji je doprinio svojim izuzetnim radom u oblasti geometrije, statistike, teorije brojeva, algebre i u mnogim drugim oblastima. Jednu od rijetkih žena matematičara za koje se zna je Emi Neter (1882-1935). Ajnštajn je opisao kao najvažniju i najkreativniju ženu u historiji matematike. Ona je dala izuzetno značajan doprinos apstraktnoj algebri i fizici, ali je potpuno nezasluženo ostala slabo poznata široj javnosti. Bernhard Riman (1826-1866) bio je, također, njemački matematičar koji je dao značajan doprinos razvoju matematičke analize i diferencijalne geometrije, čime je ujedno postavio temelje i za kasniji razvoj Opće teorije relativiteta Alberta Ajnštajna. Alan Tjuring (1912-1954) bio je britanski matematičar, logičar i kriptograf, koji je za vrijeme Drugog svjetskog rata razbijao njemačke šifre. Smatra se ocem modernog računarstva, budući da je kreirao koncept algoritama koji se i danas koristi svugdje u svijetu, kao i računanje pomoću Tjuringove mašine. Tjuringovim testom koji je osmislio dao je značajan doprinos debati koja se ticala vještačke inteligencije: da li će ikada biti moguće reći da je mašina svjesna i da može da misli? Nije ni znao koliko je bio ispred svog vremena. Radio je na softveru jednog od prvih računara, mančesterskom Marku I i napisao je šahovski program za računar koji tada još uvijek nije postojao. On je još 1952. godine sam simulirao ovaj program, koji je jednom pobijedio i jednom izgubio meč. SAVREMENA MATEMATIKA Smatra se da su savremenu matematiku obilježila imena Pal Erdeš, Džon Horton Konvej, Grigori Perelman i Terens Tao. Poznata je izreka da su najgenijalniji ljudi istovremeno i pomalo neobični? Upravo takvi su i neki od navedenih. Jedan od njih bio je i Pal Erdeš (1913-1996), ekscentričan, ali veoma uspješan mađarski matematičar. Nije volio da živi na jednom mjestu, već je živio nomadski, krećući se od univerziteta do univerziteta u Americi, od kampusa do kampusa. Također, nije volio ni da radi i objavljuje dostignuća sam, budući da je vjerovao da je matematika društvena aktivnost, već je sarađivao sa više od 500 saradnika i sa njima objavio 1500 matematičkih radova. Radio je na problemima kombinatorike, teorije grafova, teorije brojeva, klasične analize, teorije aproksimacije, teorije skupova i teorije vjerovatnoće. Smatra se da je jedan od najplodnijih i najaktivnijih matematičara nakon Ojlera. Engleski matematičar Džon Horton Konvej dao je značajan doprinos čistoj matematici kroz svoje radove iz oblasti grupne teorije, teorije brojeva i geometrije, ali je svakako najpoznatiji po svojoj analizi igara i puzli, a naročito po pravilima igre Game of Life koja je ustanovio. Najčuveniji među njima svakako je ruski matematičar Grigori Perelman (1966) koji se smatra najgenijalnijim matematičkim umom današnjice. On je uspio da riješi Poenkareovu hipotezu, jedan od najtežih matematičkih zadataka svih vremena, na kome su najugledniji naučnici radili više od 100 godina i nijedan prije njega nije uspio da je riješi. Zahvaljujući tome, Perelman je 2006. dobio prestižnu Fildsovu medalju, koja se svake četvrte godine dodjeljuje četvorici matematičara mlađih od 40 godina i po značaju se smatra Nobelovom nagradom u matematici, ali je on odbio nagradu (što se desilo prvi put u historiji ovog priznanja). Kasnije je odbio i nagradu instituta „Clay Millennium“ od milion dolara koja se dodjeljuje za rješenje svakog od sedam milenijumskih problema matematike. Iako živi u velikom siromaštvu sa majkom i sestrom, on je odbijanje nagrade obrazložio riječima: “Ja znam kako da upravljam svemirom. Recite mi, zašto bi trebalo da jurim milion dolara? Nisu mi potrebni.” Terens Tao (1975) je najmlađi među njima i također je dobitnik Fildsove medalje. Sa saradnikom Benom Grinom došao je do nevjerovatnih otkrića po pitanju prostih brojeva – da se mogu naći nizovi prostih brojeva bilo koje dužine u kojima je svaki broj na jednakoj udaljenosti. (Rubrika: Islam u vremenu, Autor: Muhedin Hadžić, strana 29) Literatura: Mirko Dejić, Tajni svet matematike, Nolit, Beograd, 1990. Vladimir Devide, Matematika kroz kulture i epohe, Školska knjiga, Zagreb, 1979. Glas islama 270, Rubrika: Islam u društvu, Muhedin Hadžić