Srebrenica ne smije biti naše plakalište

 

 mersada-nurudina-agovicU susret 11. julu – Danu sjećanja na genocid nad Bošnjacima

 Mnogo je onih koji žale Srebrenicu i plaču nad sudbinom Bošnjaka u njoj, ali je malo onih koji su za Srebrenicu učinili nešto konkretno.

 

U drugoj polovini ramazanskog mjeseca juna zaputih se avionom u Luksemburg, odazivajući se na poziv tamošnjih džematlija da održim par predavanja za žene koja bi bila posvećena blagodatima mjeseca Ramazana – mjeseca Allahovog rahmeta, bereketa i magfireta. U putu stupih u konverzaciju sa izvjesnim Amirom Kulaglićem koji kaza da je krenuo u Luksemburg na komemorativni skup povodom godišnjice genocida u Srebrenici. Komemoraciju je organizirao Odbor za obilježavanje 11. jula – Dana sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici, sa sjedištem u Luksemburgu.

Neke sam bilješke na papiru pisala hemijskom olovkom na kojoj je stajalo “BDZ Muftija Zukorlić”, a koju sam dobila kao hediju u sklopu promotivnog izbornog materijala stranke BDZ Sandžaka. Kulaglić je počeo hvaliti muftiju Zukorlića i istakao da se divi osobama poput njega, osobama koje imaju stav, gard i jasnu misiju pred sobom. Tako je počela konverzacija na temu bošnjačkih aktuelnih problema.

Konstatovali smo da je juli za Bošnjake mjesec sjećanja na žrtve genocida koje su tri puta ubijene: prvi put u samom činu likvidacije, drugi put kada su im kosti premještane iz grobnice u grobnicu da bi im se pokušao zamesti svaki trag postojanja i treći put u negiranju genocida počinjenog nad njima. Trenutno su aktuelna tri problema u Srebrenici: registracija Bošnjaka za oktobarske izbore 2016, borba za priznavanje bosanskog jezika i organiziranje komemoracije 2016. od strane organizacionog odbora u Srebrenici.

Što se tiče prvog problema nastoji se omogućiti registracija što većeg broja Bošnjaka, a Bošnjaci će mahom glasati za gradonačelnika Ćamila Durakovića. S druge strane, nečija politika nagovara Srbe da glasaju za jednog radikalnog Srbina, kako bi zadnja faza genocida nad Bošnjacima bila realizirana kao apsolutna vladavina Srba na teritoriji na kojoj su počinili genocid. Mali je broj pravoslavnih građana srebreničke općine koji će glasati po savjesti, istini i pravdi i doprinijeti da Srebrenicom upravljaju njeni preživjeli Srebreničani.

Drugi problem sa kojim se bošnjački povratnici u entitetu bore jeste nepriznavanje bosanskog jezika i nacionalne grupe predmeta za Bošnjake. U osnovnoj školi u Srebrenici bošnjačka djeca čine većinu od 68%, ali su i pored ove činjenice diskriminirana. Prije par godina u Konjević Polju roditelji su na sve načine nastojali da se izbore za prava svoje djece na učenje bosanskog jezika i nacionalne grupe predmeta. Rješenje je tek pronađeno u pohađanju nastave u edukativnom centru u Novoj Kasabi, gdje je djeci omogućeno ono što im je u školi uskraćeno. Tih 68% učenika u školi u Srebrenici ovih godina prolazi istu diskriminaciju. Osim pomenutog uskraćivanja, u školi je postavljena pravoslavna ikonografija kojom se bošnjačkoj djeci poručuje da na tom području nisu dobrodošla. Nastavni program iz ostalih predmeta je također neprilagođen i štetan po njih. Roditelji ove škole kao jedno od mogućih rješenja vide otvaranje “dvije škole pod jednim krovom” ili otvaranje edukativnog centra kao onog koji pohađaju djeca iz Konjević Polja. U svakom slučaju roditelji su odlučni da će u septembru ići na veoma radikalne mjere u borbi za prava svoje djece.

Treći i najteži problem jeste uporno negiranje genocida ili umanjivanje težine tog počinjenog zlodjela njegovim blažim kvalifikacijama u srpskim oglašavanjima, što svim Bošnjacima, bez obzira na njihovo mjesto življenja, teško pada. Organizacioni odbor za obilježavanje 21. godišnjice genocida u Srebrenici zaključio je da sve osobe i predstavnici institucija koji javno negiraju genocid u Srebrenici nisu dobrodošli na komemoraciju u Potočare.

Međutim, postoje i svijetli primjeri odnosa prema Srebrenici i njenim žrtvama. Sandžaklije su u strogom centru Srebrenice izgradili Bošnjački kulturni centar. Inicijator ovog projekta bio je muftija Muamer Zukorlić, a koordinator operativnih aktivnosti predsjednik Bošnjačke nacionalne fondacije (BNF) Hako Duljević koji je prilikom završetka Centra izjavio: „Mnogo je onih koji žale Srebrenicu i plaču nad sudbinom Bošnjaka u njoj, ali je malo onih koji su za Srebrenicu učinili nešto konkretno. Srebrenica ne smije biti naše plakalište. Zapravo, tu polažemo ili padamo na ispitu savjesti.“

(Rubrika: Nacija, Autor: Dr. Nuruddina Agović, Glas islama 2777, strana 26)