Majka – imenica koja nema zamjenicu

 Dvije osnovne ćelije zdravog društva

 Roditelji, vaspitavajte sebe, a djeca će svakako sličiti vama. Djecu prepustite majkama, a za majke birajte vjernice, pokorne vjernice.

Majka je najbitnija karika u kući čiji je zadatak iznjiviti djecu u uspješne i moralno zdrave ljude, buduće muževe i majke. Ima neka socijalna emotivna veza koja već nastaje u prvim godinama života djeteta još kad ga majka počne hraniti. To je prvi momenat kada se stvara jedna od prvih veza majke i djeteta i od tada dijete počinje vjerovati majci i biti joj pokorno u onolikoj mjeri u kojoj ono ima utjecaj na njega.

Iz kuće sve polazi te je, prema tome, dijete ogledalo društva, tj. zajednice u kojoj raste. Često profesori kažu: ,,Znamo svako dijete iz kakve familije dolazi i kako mu se ukućani ponašaju“, što je zapravo tako. Dijete je ogledalo roditelja i kakvi su oni takvo je i dijete. To je papir na kom roditelji pišu djelima i riječima, ali više djelima. Trebamo vaspitavati sebe, a djeca će svakako sličiti nama. Majka je ta koja umnogome usmjerava dijete uz dovu Allahu da ono bude što bolje. Ukoliko imamo zdrave majke i ćerke, velike su šanse da one preusmjere ulogu vaspitanja na sljedeću ustanovu moralnog razvića – džamiju.

Džamija – arapska riječ koja znači univerzitet, a kod muslimana Bošnjaka bogomolju, u kojoj se traži duhovno znanje. Nije slučajno da je ova forma mesdžida ostala kod nas. Džamiju su naši djedovi smatrali visokim školama, dostupne svakome u svakom vaktu. Iz džamija svaki hairli posao počinje. Ona je mjesto kruženja informacija i traženja znanja. Da, istina, jedan kroz jedan. Definicija škole je obrazovno-odgojna institucija koja vremenom postaje samo obrazovna institucija zanemarivši utjecaj na djecu tokom višečasovnog boravka u njoj. Žalosno, ali istinito.

Usmjerimo djecu na ovaj put uz dobru majku, a to ćemo uraditi tako što ćemo odabrati osobu dostojnu tog časnog poziva. Nakon toga je donekle odgovornost na majci da usmjeri svoje dijete u džamiju, a uloga džamije je da stavi šlag na tortu tog „proizvoda“, uslovno rečeno, koji će biti od koristi svom okruženju i ummetu.

Zapad svim silama pokušava ženu izvući na ulicu tako što će je uključiti u aktivnosti van svoga doma, čak i kada mora biti uz svoju djecu barem u prvim godinama života, baveći se poslovima koji ne odgovaranju njenom psihičkom niti fizičkom karakteru. Pokušava je svim sredstvima odvojiti od njene osnovne moralne uloge, a to je da nauči dijete „plivati“ kroz život usmjerivši ga u džamiju.

Nekada je bilo puno više džamija u Sandžaku i ne treba nas čuditi što su bili bolji ljudi. Nekada su majke bile u kući, radile i zarađivale iz kuće, a djeca su nam bila kakva su trebala biti. Za primjer i ponos. Nije slučajno to što smo ispustili ove dvije karike iz imperativa te kao posljedicu imamo danas sve ono što je, najblaže rečeno, neprimjereno.

Veliki su napori Islamske zajednice u Srbiji da izgradi što više džamija, tj. vjerskih objekata gdje će oni koji u njih idu završiti najbolju obuku za čovjeka kakvog društvo i pojedinac trebaju. I nije slučajno što nastoji što više razviti dječije vrtiće Reuda i Vildan u kojima djeca pohađaju danas ono što je mekteb nekada podučavao. I da je što više ovakvih ustanova bilo bi bolje, jer ovih objekata nikada neće biti dosta zato što se pritisak sa Zapada povećava iz dana u dan i sve veći je utjecaj na stanovništvo.

Antrfile: Roditelji, vaspitavajte sebe, a djeca će svakako sličiti vama. Djecu prepustite majkama, a za majke birajte vjernice, pokorne vjernice. Majke, šaljite djecu u džamije, neka uvijek pohađaju najuzvišeniji univerzitet – džamiju! I imat ćemo ono što smo nekada imali – mirnu, normalnu i pametnu omladinu. Nju su nam ekonomski jače, ali nikako humanije države otele iz naručja samo zato što smo zadrijemali i ta nas je modernizacija i socijalizacija jako skupo koštala, čije kobne posljedice i danas osjećamo i nikada nisu bile zapaženije.

Rubrika: AVLIJA, Glas islama 277, strana36, Autor: Benjamin Vejsilović