Žrtvuj se za Allahovu vjeru

 

 DZEMIL DESTANOVIC NOVA SLIKA Uzvišeni Allah dž.š. je rekao: “Uistinu, Allah neće izmijeniti jedan narod sve dok (taj narod) ne izmijeni sebe!” (Er-Ra‘d, 11)

 

Sva hvala pripada samo Allahu dž.š, Gospodaru svih svjetova, neka je salavat i selam na Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.v.s, njegovu časnu porodicu,vrle ashabe i sve koji ih budu slijedili na putu dobra do Sudnjega dana. Amin.

Pogledamo li današnji muslimanski ummet, vidimo da je on postao ponižen nakon što je bio ponosan, postao je neuk nakon što je prednjačio u znanju, postao je slabašan i nejak nakon što je posjedovao ogromnu snagu, našao se na začelju ljudske karavane nakon što ju je predvodio dugi niz godina. Većina današnjeg ummeta ne zna spoznati  put kojim treba hoditi. Šta se to danas dešava sa nama?

Uzvišeni Allah dž.š. je rekao: “Uistinu, Allah neće izmijeniti jedan narod sve dok (taj narod) ne izmijeni sebe!” (Er-Ra‘d, 11)

Ova bolna stvarnost našeg ummeta obavezuje svakog od nas ponaosob da ako hoćemo i želimo bolje sebi, bolje onima za koje govorimo da ih volimo, bolje za sve ljude oko nas, moramo sebi češće postavljati ovo pitanje: “Šta sam ja uradio za Allahovu dž.š. vjeru, šta sam ja žrtvovao za Allahovu dž.š. vjeru…?“ Ovo su pitanja koja neprestano trebamo postavljati sami sebi!

Na veliku žalost, rad za Allahovu dž.š. vjeru postala je sporedna stvar kod većeg dijela muslimana. Mnogi muslimani uopće ne razmišljaju o tome, već razmišljaju kako da zgomilaju što više dunjalučkih dobara i kako da sebi obezbijede što više uživanja na ovom prolaznom i varljivom svijetu. U islamu nije zabranjeno težiti ka tome da dođemo do posla, oženimo se lijepom i čestitom ženom, steknemo porod, imamo dobar auto, lijepu kuću, mnogo halal imetka… Ne, to vjera ne zabranjuje! Sve ovo teba postići, ali pored svega ovog ne smijemo zaboravljati našu vjeru i naše emanete prema njoj. Trebamo stalno sebe podsjećati zašto smo stvoreni, da se podsjećamo na riječi  Uzvišenog  Allaha dž.š. koji je rekao: “Ja sam stvorio džinne i ljude samo da Me obožavaju!” (Ez-Zarijat, 56)

Ovo bi trebao biti naš najuzvišeniji cilj, naš najveći emanet, koji je nažalost u našem životu postao sporedna star. Neki muslimani smatraju da je poziv Allahovoj dž.š. vjeri i rad za nju ograničen na određenu grupu učenih ljudi, imama, daija, što je velika greška! Svi smo mi, draga braćo, putnici na jednoj lađi: ako se spasi ova lađa, spasit ćemo se i mi, ali ako nastrada ova lađa, nastradat ćemo i mi, kako se spominje u hadisu Allahova Poslanika s.a.v.s, koji kaže: “Primjer onoga koji se pridržava Allahovih granica i onoga koji ih narušava poput je primjera ljudi koji plove jednom lađom. Jedni se nalaze na palubi, a drugi u donjem dijelu lađe. Oni koji su se nalazili u donjem dijelu lađe, kada bi ožednjeli, odlazili bi do onih na palubi i od njih tražili vodu. Pa su jednom rekli: ‘Kada bismo mi sebi u našem dijelu napravili otvor, da ne uznemiravamo ove koji su iznad nas.’” Tada Allahov Poslanik s.a.v.s. reče: “Kada bi ih pustili da učine ono što namjeravaju, svi bi bili upropašteni, a da ih uzmu za ruku (i posavjetuju), spasili bi i njih i sebe!” (Buharija)

Svi smo mi putnici na jednoj lađi – ako nastrada lađa, na njoj će nastradati i dobri i loši, ali oni koji znaju ne trebaju dozvoliti da neznalice preuzmu kormilo te lađe, tog dunjalučkog broda, i sve nas zajedno odvedu u propast. Stoga, neka svako shodno svome znanju i poziciji koju ima u društvu da svoj doprinos za Allahovu dž.š. vjeru, pa će nam tako Allah dž.š. promijeniti stanje nabolje.

Rekao je Svevišnji Allah: “O vjernici, ako Allaha pomognete, i On će vama pomoći i korake vaše učvrstiti.” (Muhammed, 7), tj. ako se potrudimo i damo sve od sebe da pomognemo uzdizanje Allahove dž.š. riječi i Njegov zakon na Zemlji, Allah će nam iz Svoje milosti pomoći da ostvarimo sve plemenite namjere i učiniti nas gornjim na ovom svijetu.

Ovo pravilo najbolje su shvatili i u svojim životima primijenili Allahovi poslanici i vjerovjesnici, ali i oni koji su nakon njih dosljedno slijedili i čvrsto hodili njihovim stopama.

Mnogobrojni su primjeri onih koji su svoje živote, imetak i slobodno vrijeme žrtvovali na Allahovom dž.š. putu. Ammar ibn Jasir r.a, njegov babo i majka Sumejja r.a. bili su mučeni od strane mušrika Meke s ciljem da napuste islam, a oni su se čvrsto držali, pa je Poslanik s.a.v.s, prolazeći pored njih, govorio: „Strpi se Jasirova porodico, vaš svršetak je Džennet!“ Sjetimo se Bilala ibn Rebbaha r.a. kojeg su mnogobošci mučili na način da su ga vezali na uzavreli pijesak i stavljali veliki kamen na njegova prsa, kako bi ga prisilili da napusti islam, pa je on ostao čvrst, izgovarajući: „Ehad, ehad.“ (Jedan, Jedan), dok pored njega nije prošao Ebu Bekr Es-Siddik r.a. i uz veliku sumu novca, u vidu otkupnine, oslobodio ga ropstva i mučenja. On nakon toga postaje jedan od najvjernijih ashaba Muhammeda s.a.v.s. i prvi mujezin u islamu.

Mnogo je ovakvih i sličnih primjera koje bismo mogli nabrajati danima i iz kojih bi svakodnevno trebali uzimati pouku i primjer istinske žrtve na Allahovom dž.š. putu. Molim Allaha dž.š. da nas pomogne da shvatimo važnost žrtve i rada za Allahovu  dž.š. vjeru, da ne zaboravimo da je taj rad, ustvari, rad za nas, za naše bolje sjutra, za bolju i uspješniju budućnost naše djece i svih onih koji će doći poslije nas, te da je to na koncu svega rečenog sigurna trasa koja nas vodi do vječnih uživanja na budućem svijetu, inšaAllah.

Rubrika: Pouke, Glas islama 277, strana 37, Autor: Džemil Destanović