VRIJEDNOST DOVE JUNUSA A.S.

 

 DZEMIL DESTANOVIC NOVA SLIKADova je oružje vjernika

Za vrijeme vladavine Omera ibn Hataba r.a. desila se jedna neobična situacija u Poslanikovoj s.a.v.s. džamiji. Sa’d ibn Ebi Vekkas je prošao pored Osmana ibn Affana r.a. i nazvao mu selam, a ovaj mu nije odgovorio. Iznenađen i povrijeđen Osmanovim gestom, Sa’d je odmah otišao do halife Omera i požalio mu se na njega…

 

Želim podsjetiti sebe i vas na svima nama dobro poznat slučaj Junusa a.s. kojeg je Uzvišeni Allah izabrao za poslanika u njegovom narodu, na to kada ih je on pozvao da povjeruju u Uzvišenog Allaha i da prihvate Njegovu vjeru, a oni su ga odbili i pokazali svoju oholost i neposlušnost.

Tada je Junus a.s. razočaran u svoj narod i bez nade da će iko od njih povjerovati, napustio grad u koji je poslan, ali bez dozvole svoga Gospodara, te se ukrcao na lađu sa željom da ode u neko bolje mjesto.

Za vrijeme putovanja more se uzburkalo i lađa je postala nesigurna. Da bi spasili sebe putnici ove lađe su počeli bacati stvari sa nje, ali to je bilo nedovoljno, pa su na kraju morali bacati kocku kako bi odlučili kojeg će saputnika baciti. Kocka je više puta pala na Junusa a.s., nakon čega je on bio bačen u more. Poslije toga Junusa a.s.,proguta kit koji je slijedio lađu, pa on, kako nam to Kur’an kazuje, u tmini utrobe kita zavapi i molbom se obrati svome Gospodaru:

„I Zunnunu se, kada srdit ode i pomisli da ga nećemo kazniti – pa poslije u tminama zavapi: ‘Nema boga osim Tebe, hvaljen neka Si, a ja sam se zaista ogriješio prema sebi!’ – odazvasmo i tegobe ga spasismo; eto, tako Mi spašavamo vjernike.” (El-Enbija, 87-88)

Putem dove Junusa a.s. Uzvišeni Allah nas podučava na koji način da Mu se obratimo u teškim i kriznim situacijama, ukazujući na to da trebamo priznati svoje grijehe i nepravedan odnos prema sebi samima, svjedočeći da nema drugog boga osim Njega, da je On taj koji oprašta grijehe i spašava nas iz najtežih i, za nas, bezizlaznih situacija. Zato je obaveza vjernika da uvijek, kada se nađe u teškoj situaciji, požuri ka Uzvišenom Allahu i predano Ga zamoli riječima: La ilahe illa Ente, subhaneke, inni kuntu minez-zalimin! (Nema boga osim Tebe, hvaljen neka Si, a ja sam se zaista ogriješio prema sebi!), pa će vjernik vidjeti da će mu se Njegov Gospodar odazvati tako što će ga iz nevolje izbaviti.

Iza ovih riječi, koje je Junus a.s. uputio u svojoj dovi, Svemilosni Allah dodaje: „Eto, tako Mi spašavamo vjernike“ (El-Enbija’, 88), što je jasna poruka da je to dova poklonjena svakom vjerniku koji od Uzvišenog Allaha traži spas, te njeno uslišanje nije ograničeno samo na Junusa a.s.

Ova dova Junusa a.s. ima svoju priču…

Naime, za vrijeme vladavine Omera ibn Hataba r.a. desila se jedna neobična situacija u Poslanikovoj s.a.v.s. džamiji. Sa’d ibn Ebi Vekkas je prošao pored Osmana ibn Affana r.a. i nazvao mu selam, a ovaj mu nije odgovorio. Iznenađen i povrijeđen Osmanovim gestom, Sa’d je odmah otišao do halife Omera i požalio mu se na njega. Omer je zovnuo Osmana i upitao ga zbog čega nije odgovorio na selam. Osman je prvo negirao da mu je Sa’d uopće nazvao selam, a zatim se, nakon Sa’dovog insistiranja i zakletve, prisjetio da mu je ipak nazvao selam, ali da mu on, zbog okupiranosti svojim brigama, nije mogao odgovoriti. „A šta te je to toliko zabrinulo da nisi mogao odgovoriti na selam“ – upitao ga je Omer.

„Sjetio sam se jednog Poslanikovog s.a.v.s. hadisa, čiji kraj nikada nisam saznao“ – odgovorio je Osman i nastavio: „Jednom smo sjedili sa Poslanikom s.a.v.s. u džamiji kada nam je rekao: ‘Tako mi Onoga u čijoj ruci je moja duša, nema nijednog vjernika koji prouči ovu dovu, a da mu Allah neće dati izlaz iz situacije u kojoj se nalazi.’ S nestrpljenjem smo čekali da nam kaže koja je to dova, međutim, u džamiju je u tom trenutku ušao beduin i uputio mu neka pitanja o vjeri. Poslanik s.a.v.s. je prekinuo svoj govor i u potpunosti se posvetio ovom beduinu. Razišli smo se, a da nismo saznali o čemu je riječ. I dan-danas ne znam koja je to dova zbog koje se Poslanik s.a.v.s. tada zakleo.“ „Ni ja“ – sjetio se Omer.

„Ali zato ja znam“ – reče im Sa’d, a zatim im ispriča da je on, nakon što su izašli iz džamije, pratio Poslanika s.a.v.s. do njegove kuće i pitao ga o ovoj dovi. Poslanik s.a.v.s. mu je rekao: „Da, Sa’de. To je dova moga brata Zunnuna (Junusa) a.s.: La ilahe illa Ente, subhaneke, inni kuntu minez-zalimin. (Nema boga osimT, Slavljen neka Si, ja sam se prema sebi ogriješio).“

Zapamtite ovu dovu. Prenesite je vašim voljenima. Tako mi Allaha, znam ljude kojima je ova dova otvorila vrata Allahove milosti i pomogla da ostvare svoje želje. Ovu dovu učio je Božiji poslanik Junus ibn Metta a.s. tražeći od Allaha da ga spasi iz utrobe ogromne ribe koja ga je progutala nakon što je bačen u more. Kada su meleki čuli njegovu dovu, rekli su: „Poznat glas, od poznatog roba, sa nepoznatog mjesta.“ Allah dž.š. im je rekao: „To je glas Mog roba Junusa ibn Mette.“ Kur’an o ovom slučaju kaže: „I Zunnunu se, kada srdit ode i pomisli da ga nećemo kazniti – pa poslije u tminama zavapi: ‘Nema boga osim Tebe, hvaljen neka Si, a ja sam se zaista ogriješio prema sebi!” – odazvasmo i tegobe ga spasismo; eto, tako Mi spašavamo vjernike.“ (El-Enbija, 87-88)

Zato ne oklijevajmo, ako imamo kakav problem, brigu i iskušenje, zamolimo Allaha dž.š. ovom dovom, iskrena srca, predano, skrušeno, u vremenima kada se dova posebno prima i, shodno ovom hadisu, naša dova će biti primljena i uslišena. Vidjet ćemo čudo svojim očima.

Stoga, draga braćo i cijenjena sestre, vi koji živite u ovom vremenu iskušenja i belaja, pomozite sebi ovom kratkom, ali moćnom dovom, kao i svakom drugom dovom iz sunneta Poslanika s.a.v.s. Imajte uvijek na umu da je dova najveće oružje vjernika i budite svjesni riječi Poslanika s.a.v.s.: „Dova, to je ibadet“, kao i riječi Uzvišenog Allaha: „Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati!…“ (El-Mu'min, 60) „A kada te Moji robovi za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kada Me zamoli.“ (El-Bekare, 186)

Allahu moj, učini da se međusobno volimo u ime Tebe, da Ti redovno ibadet činimo i da u svojim dovama budemo iskreni, kako bi nam ih Ti, o Sveznajući i Svemilosni, bez odlaganja uslišao. A ako nam njihovo ispunjenje odgodiš ili nam neku od njih na dunjaluku i ne uslišaš, daruj nam umnogostručenu nagradu i Tvoj oprost na Sudnjem danu. Amin.

Glas islama 278, strana 15, Rubrika: POUKE, Autor: Džemil Destanović