JA SAM IUNP

img_8634U povodu medijske hajke na Internacionalni univerzitet i muftiju Zukorlića

 

„Ono što posebno u svom CV-ju ističem jeste magistarska i doktorska diploma koju sam stekao na Internacionalnom univerzitetu“ – muftija Dudić.

„Odlučio sam svoju doktorsku tezu braniti na Internacionalnom univerzitetu. Želim biti zajedno sa svojim studentima.“ – muftija Zukorlić.

 

Nadali smo se da su problemi Internacionalnog univerziteta prošlost, od ulaska u Parlament Republike Srbije muftije Muamera Zukorlića, pogotovo nakon njegovog izbora za predsjednika Skupštinskog odbora za obrazovanje, nauku, tehnološki razvoj i informatičko društvo. Međutim, nakon dešavanja posljednjih nedjelja, još uvijek nezvanične odluke Nacionalnog savjeta za visoko obrazovanje da ospori rad i diplome Internacionalnog univerziteta govore suprotno tome.

Ne obazirući se na samu odluku NSZVO, refleksije koje su među bošnjačkom omladinom uslijedile nakon toga tema su naše pažnje. Iako je na prvi pogled izgledalo da su se Bošnjaci uspavali kada je riječ o rješavanju problema bošnjačkog naroda, upravo refleksije o kojima govorimo potvrđuju suprotno.

Više desetina autorskih tekstova napisano je kao reakcija na odluku NSZVO koja je objavljena u medijima, a dijelove tih riječi prenosimo u nastavku, kao podršku mladim studentima na putu borbe za svoj Univerzitet.

– Da li je Vama cilj da Srbija, kao država, proizvede ljude koji imaju i znanje i diplomu, ili Vam je cilj da imate ljude koji imaju samo diplomu, I to VALIDNU. Treba Vam, zacijelo, biti prioritet da je u društvu potrebno imati obrazovane ljude, ljude koji imaju praktično znanje. Dok, s druge strane, poznajem studente sa drugih akreditovanih fakulteta koji plaćaju razne kurseve ne bi li stekli znanje u praksi. Postavljam pitanje u ime svih studenata Internacionlanog univerziteta,kao i u ime svih studenata koji su završili studije, jer vjerujem da je većina ogorčena na razne dosadašnje izjave: Da li ste zanemarili naše stečeno znanje na tom univerzitetu, naše praktično znanje, naše susrete sa ljudima koji su imena u nauci, eminentne profesore od kojih učimo? Smatram da nije u redu javno poljuljati nečiji razum, navesti nekoga da razmišlja u pogrešnom smjeru i omalovažiti nečiji rad, tačnije, nečije znanje, a koje je, itekako, prisutno u našem sistemu obrazovanja.

(Esma Gološ)

– I šta god da kažu ili govore – njima na čast! Moje znanje engleskog jezika niko na svijetu ne može da mi oduzme. Moj ponos što osjetih kad mi reče rođeni Englez da govorim bolje od ljudi koji žive preko dvadeset godina tamo. Ili impresioniranost čovjeka koji je bio asistent na britanskom univerzitetu koji je bez najmanje oklijevanja rekao da će vrlo rado da mi napiše preporučno pismo što se tiče jezika. To su stvari koje moraju da se zasluže. Zanima me koji to univerzitet pruža mogućnost da popričate sa američkim ambasadorom i ne osjećate se manje vrijednim od njega.

(Enver Đondić)

– Borba tek sada počinje, ali ovaj put uz podršku i snagu studenata, mladih intelektualaca koji idu stopama našeg osnivača i vjeruju da će akreditacija ugledati svjetlost dana u veoma bliskoj budućnosti, ako Bog da. Jer, niko ne može ugasiti svjetlost ove visokoobrazovne ustanove, jer istina se ne da ugasiti tako lako. Samo ste istoj pomogli da još više zablista. Hvala!

(Irma Poturović)

– Vrati mi moje pravo! Ono koje mi pokažeš u ogledalu, pa ga ukloniš. Vrati mi moje pravo! Ono koje ispišeš na svim tablama svijeta, pa izbrišeš kada niko ne vidi. Vrati mi moje pravo! Ono o kojem ushićeno govoriš, a kad odem, iza leđa ga promijeniš. Znaj, čekat ću i kada pomisliš kako sam umorna od čekanja i kada pomisliš da ću otići. Moje čekanje je tvoja mogućnost da se ispraviš. I ja sam IUNP.

(Lejla Mišorep)

– IUNP je institucija na koju Bošnjaci mogu i trebaju biti ponosni. Na ovoj visokoškolskoj ustanovi 51 posto nastavnog kadra, kao i 57 posto studenata nisu Bošnjaci, u sredini u kojoj Bošnjaci čine preko 85 posto stanovništva. Čak i u ovom segmentu na IUNP su se trudili da se osjeti duh tolerancije i multikulturalnosti, onoga što je temelj moderne Evrope. IUNP je institucija na koju Bošnjaci mogu i trebaju biti ponosni.

(Zaim Čelebić)

– Želim poručiti nacionalistima, čovjekomrscima, ljudima koji zauzimaju neke pozicije odlučivanja, nekim akademicima, da nije samo srpsko dobro i jedino kvalitetno, da imamo i mi šta ponuditi i pokazati. Dosta je bilo ugnjetavanja i nipodaštavanja! Mi ćemo se boriti, Bogom se kunem, za bosanski jezik, kulturu, slobodne institucije, slobodni Univerzitet! Nećemo stati i prestati!

(Semir Madžgalj)

– Tri godine nakon odbranjenog diplomskog rada hodam hodnicima Internacionalnog univerziteta. I dalje mi je osmjeh na licu, ponos u grudima, a usplahirenost u srcu. Pa ja ću uvijek biti tvoj student, biti dio tebe. Znam da ćeš opet podignute glave stajati na ovom istom mjestu i brojati milione novih studenata koji će ući na tvoja vrata. Trudit ću se da ih brojimo zajedno i da nikada ne prestanemo.

I ja sam UNINP.

(Larisa Karaosmanović)

 

Glas islama 279, Naše viđenje,strana 3