ŽRTVE I DŽELATI

 

dzenis“Bezbožnički“ sistem

Sistem “bez Boga” je sistem koji od ljudi pravi “žrtve i dželate”. U tom sistemu Bošnjaci mogu biti samo žrtve. Isto tako, i dželati sa dželatima prema sebi samima.

 

Prisilna dereligizacija društva i nametanje dekreta koji nikada u historiji čovječanstva nisu uspjeli održati kontinuitet, pokazala se još jednom kao neuspješna. Nametanje prihvatanja odsustva Boga ili prikazivanja religije kao “suštine zla” nije moglo naći svrsishodnu alternativu sterilisanog duha u čovjeku. Čovjek je živio po nekom spoljašnjem nametnutom redu, pridržavao se zakona i bio human, sve do trenutka kada su isti počeli slabiti, a njegov duh prazan, bez moralnih kočnica, počeo je primati sve ono što je rezultanta promjena vanjskih zakonitosti. Tada je na obroncima ruševina svih zabrana počeo napajati svoj duh vjerskim i nacionalnim osjećanima brzinom svjetlosti, bez filtera sa uzaludnim i iole prisutnim pravilima iz prošlosti. Odjednom, velikom brzinom postaje sve što nije bio. Odjednom posjeduje animozitet zašto to nije prije mogao biti. Ako se uz sve ove uzme i okolnost da su oni koji govore u ime onoga što on danas jeste (pripadnik jedne vjere i nacije), oni koji će prije spoznaje sebe, a i drugih i drugačijih oko sebe (koji su u istom sistemu u prošlosti bili dio istog dereligisanog i denacionaliziranog društva), biti oni kojima novi sistem različitosti smeta, njihov sljedbenik postaje “ranjena zvijer”, koja ide u osvetu nekome, a kome negoli onome različitijem od sebe. On može, zapravo po navici, zaželjeti istu prošlost, ali takvu da svi ljudi budu isti, samo ovoga puta ne bez identiteta, već da pripadaju njegovom identitetu. Posve, drugi faktor jeste nabujala i skrivena mržnja koja je dugo skrivana, a sada, najednom, oslobođena okova, koja ima cilj da nastavi gdje je prisilno zaustavljena, a njega transformacija duha, bez religije nije uspjela. Naprotiv, posljednju nadu za humanizacijom inferiornosti ubila je dereligizacija. Svaka brana zabrane na kraju puca, a talog svih osjećanja, i pravde i zla, poput rijeke nosi sve pred sobom. Ako tada razum ne nadvlada, haos je neminovan.

 

FUNDAMENTALNI EKSTREMI BEZBOŽNIČKOG SISTEMA

Likvidacija ili uspavljivanje duhovnog života u čovjeku, te stvaranje ljudi istim i identičnim u duhovnosti i spoljašnjosti, nikada nisu uspjeli. Na kraju, oni koji su spavali nisu osjetili nove opasnosti, bivali su žrtvama prividno uspavanih, jer je i takvih bilo. Uspavani i jesu najveće žrtve bezbožničkog sistema, jer oni vjeruju u suživot sa prividno uspavanima u čije misli sistem ne prodire, jer mu to i nije bitno, koliko šutnja o tome o čemu se misli. Tako uspavani, po svojoj religijskoj tradiciji, bivaju tolerantniji u odnosu na druge, pa se tako i nađu pred ispitom opstanka i zlih namjera onih koji nisu odustali da završe započeto, a neprijateljstvo su pod budnim okom hranili godinama. Čak i da u takvim uvjetima uspavani vjeruju da su jednaki, budni su barem u svojoj svijesti „jednakiji od njih“ ako već ne žele da ih potpuno neutralizuju. Zato se uspavani bude samo udarcima – što zbog dodatne doze slaganja sa sistemom “bez Boga”, što zbog nepredvidivosti propadanja takvog sistema nevjerovanjem da iz “opće sreće” i “jednakosti” mogu kao oni koji u to najviše vjeruju, zapravo, biti i jedine žrtve zablude. Odsustvo religije, svakako, od jednih pravi žrtve, a od drugih dželate.

Religiju ništa nije moglo ugušiti, ali mnogo toga je moglo ljudski duh. Bez Boga se ne gradi blagostanje. Bez Boga se ne uspostavlja pravda. Neka historija demantuje sve idealiste i sanjare da je to moguće.

 

PRIMJER – POSLJEDNJI GENOCID NAD BOŠNJACIMA BOSNE (1991-1995)

Poslije kraha jednog sistema koji je sve vjere u dobroj mjeri zabranjivao (muslimansku najviše), koji je sve nacije objedinio u jednu (a Bošnjačku “izbrisao”), nepojmljivo je bilo da tako jednolični narodi mogu doći u sukob. Tek se nije moglo vjerovati da su se mogla dogoditi takva zvjerstva, od kojih se ledi krv u žilama. Za nepovjerovati je tek bilo i to da će se upravo u multietničkim, multinacionalnim i multikonfesionalnim sredinama dogoditi upravo najveća zvjerstva. Pitali smo se tada, a pitamo se i danas – kako je to bilo moguće?

Bošnjaci su narod koji je morao osjećati i prihvatati nešto drugo kao svoje, jer njegovo u “dobu blagostanja” mu je sve oduzeto – bili su obična masa. Kada je komunistički sistem propao, svi su prigrlili svoje, a Bošnjaci su, odjednom, ostali bez i one “naljepnice jugoslavenstva”. Pošto se stvari odigravaju brzo, odjednom, bivali su smatrani za suvišan element nekog novog poretka jednonacionalnih interesa naroda sa kojima su živjeli. Kako se poznavanje, kumovanje, pobratimljenje i tome slično vratilo Bošnjacima genocidom, nije uopće čudno. Bošnjaci su, jednostavno, u njihovim očima prestali biti ljudi. Onoga trenutka kada je umrlo lažno jugoslavenstvo, rodio se i animozitet prema Bošnjacima. Svi su jedni drugima predstavljali nešto, jer su bili priznati i za doba jugoslavenstva, dok Bošnjaci nisu. Šta je tada moglo spriječiti pod budnim okom uspavane mrzitelje? Njih ništa, ali uspavane Bošnjake jeste spriječila zabluda da se mir može trajno uspostaviti ukoliko se kolektivno upuste i “šutke prepuste” drugima da im nameću i da ih vode.

Zašto se Bosna dva puta u posljednjem vijeku dijelila, a Bošnjaci dva puta preživjeli velike genocide? Plan Cvetković-Maček iz 1939. godine jeste bio plan podjele Bosne između Srbije i Hrvatske, ali suština tih namjera jeste “izbacivanje trećeg naroda”, kojem je oduzeto ime. Čija bi trebala biti Bosna ako u njoj nema Bošnjaka? Plan Milošević-Tuđman iz 1990. godine sadrži isti smisao. Kao jugoslaveni smo bili genocidirani. Kao muslimani, također.

 

IDENTITET JE GARANCIJA OPSTANKA

Cijenu predaje svog identiteta platili smo u prošlom vijeku nekoliko puta. Trebalo nam je preko stotinu godina da vratimo svoje ime i platili smo cijenu svih ranijih šutnji i slabosti. Da nikada više ne pristanemo na sistem bez Boga. Da Bošnjak nikada više ne bude ono što nije, niti ono što će od njega drugi očekivati. Bošnjačka glava će opstati samo ako bude bošnjačka. Sistem “bez Boga” je sistem koji od ljudi pravi “žrtve i dželate”. U tom sistemu Bošnjaci mogu biti samo žrtve. Isto tako, i dželati sa dželatima prema sebi samima.

Glas islama 279, strana 26, R: NACIJA, A: Dženis Šaćirović