ZNANJE

Za mladosti vatrene i žive

ko svoj razum znanjem ne ukrasi,

zaplakaće na grobu prošlosti

kad mu budu beharale vlasi.

 

Safet-beg Bašagić

 

Mjesec mart je od početka do kraja obilježen znanjem.

Početkom mjeseca Fakultet za islamske studije svečano je otvorio nadograđene prostorije Islamskih ustanova – preko hiljadu novih kvadratnih metara u kojima će studenti i profesori imati prilike da u novom amfiteatru, kabinetu informatike i jezičkoj laboratoriji, šest novih učionica i niz drugih propratnih prostorija uzimaju i prenose znanje.

Znanjem obilježen, jer je toliko bilo medijske hajke i huškanja na epicentar znanja u Sandžaku i šire, na rušenje Fakulteta za islamske studije, zgradu Islamskih ustanova, Islamsku zajednicu i muftiju Zukorlića, zbog započete nadogradnje, u čemu su nažalost predvodili muslimani Bošnjaci, predstavnici ovoga grada i kraja, oni koji su najviše obećavali štiti nas. Samo mudrošću izbjegnuti su sukobi i rušenje, a mudrost je najljepši plod znanja. Ibret je, a ibret je za znanjem obdarene, da su nas napadali oni koji su nas trebali braniti, a branili su nas oni koji su nas po historiji sudeći trebali napadati.

Nakon FIS-a na Trgu Gazi Isa-bega, još se slast u grudima nije istopila, bijasmo pozvani na otvaranje novog Omladinskog centra „Gazi Sinan-beg“ koji je predat na korištenje Muslimanskom omladinskom klubu, opet u službi uzdizanja i širenja znanja, organizirajući obrazovne, edukativne, razvojne i druge seminare i tečaje kako bi naša omladina bila privrženija islamu i svjesnija svojih nacionalnih, vjerskih i političkih ciljeva u Sandžaku.

Prisjetimo se generacije naših djedova, koji su bili u jako teškoj situaciji kada je sticanje znanja u pitanju. Bila je to privilegija bogatih, ili onih koji su bili spremni žrtvovati svoju mladost i porodicu kako bi se posvetili traženju i sticanju znanja.

Generacije naših očeva, svjesnošću naših djedova i njihovom velikom novčanom i svakom drugom žrtvom, bile su u nešto zavidnijem položaju. Imali su priliku izučavati medrese i fakultete u okvirima institucija Islamske zajednice. Ipak, za takvo nešto bile su potrebne, već spomenute, žrtve u smislu finansijskih troškova, odvajanja od porodica, odlaskom u Sarajevo, Beograd ili Skoplje, kako bi se sticalo adekvatno islamsko i svjetovno znanje.

Naše generacije su u prezavidnoj situaciji u odnosu na očeve i djedove. Ali opet, sve to, očevom i djedovom svjesnošću i žrtvom, kada je sticanje znanja u pitanju. Naša generacija ima prilike da znanje dobija na tacni, u svojoj sredini, u svojim gradovima, pred svojim, a ne tuđim, profesorima. Islamska zajednica se pobrinula za to. Predškolske, školske, srednjoškolske te visoke akademske studije možemo izučavati i studirati u našem Sandžaku, u Reudi, Vildanu, Medresi, Islamskom fakultetu i na Internacionalnom univerzitetu. Pored toga i u omladinskim edukativnim centrima kakav je novootvoreni u Gradskome parku.

Naši očevi i djedovi, koji svoj život nisu podredili znanju, imat će opravdanja pred Bogom i reći će: „Gospodaru, nismo bili u prilici doći do znanja.“ Onima koji su podredili živote znanju, zbog kojih danas imamo sve što imamo, učimo dove da ih Allah u Džennet uvede.

Ali danas, generacijo, hoćemo li imati opravdanja pred Bogom zbog čega nismo uzeli znanje, koje nam je tako servirano na tacni, da samo trebamo toliko energije, ali više želje, da pomjerimo ruku i uzmemo ga.

Hoćemo li imati opravdanja što ne učimo Kur'an, ne klanjamo namaz, ne postimo, što nismo proždrljivi za znanjem, a pored naših džamijskih mekteba, Reude, Vildana, Medrese, Fakulteta, Univerziteta, MOK-a i dr.

Hoćemo li imati opravdanja pred našim djedovima koji su dali svoje žrtve za nas i naše znanje, svoje živote podredili znanju i na tom putu kušali mnoge boli i trnine?

Hoćemo li pred Bogom, precima i potomcima imati opravdanje ako stanje koje smo zatekli ne unaprijedimo makar za pedalj u odnosu na stanje kakvim smo ga zatekli, to jest ako svojim potomcima ne obezbijedimo makar pedalj bolje uslove od naših, onako kako su to naši preci činili?

Nećemo!

Zato smo Vam i ovaj tekst otpočeli stihovima našeg Safvet-bega, u kojima govori o žestini kajanja koje će svaki čovjek doživjeti ako svoj razum znanjem ne ukrasi. Ali kada? Onda kada za sve to bude kasno, kada vam na glavi budu beharale bijele vlasi kose.

Prema tome, omladino, dok Vam je mladost vatrena i živa, knjigu u šake, ako hoćete uspjeh, prosperitet i boljitak.

Glas islama 281, strana 3, Naše viđenje