POSTIGNI BEREKET U IMETKU I PORODICI UDJELJIVANJEM ZEKATA

Sljedbenicima islama naređena je čistoća – tjelesna, duhovna i materijalna. Uzvišeni Allah je čist u apsolutnom smislu od svih nedostataka i od onog što Mu ne priličli, a vjernik se Uzvišenom približava onoliko koliko sebe očisti od svega što je na dunjaluku prljavo ili može biti uzrokom prljavosti. Vjernik svoje tijelo čisti abdestom i gusulom, svoju dušu ibadetom, a svoj imetak zekatom i sadakom. Tako se postiže potpuna čistoća i treba težiti takvoj čistoći. S druge strane, postoje oni koji puno pažnje poklanjaju ličnoj higijeni, uvijek su sređeni i namirisani, a ne misle u kakvom je stanju njihova duša i kakav je imetak iz koga izdržavaju sebe i svoje porodice. Uzvišeni Allah kaže u suri Ali Imran, 180. ajet:

„Neka oni koji škrtare u onome što im Allah iz obilja Svoga daje nikako ne misle da je to dobro za njih; ne, to je loše za njih. Na Sudnjem danu bit će im o vratu obješeno ono čime su škrtarili, a Allah će nebesa i zemlju naslijediti; Allah dobro zna ono što radite.“

Poruke ajeta su sasvim jasne. Vlasnik svega je Uzvišeni Allah, onim što nam je dao od imetka nas testira – hoćemo li udijeliti svako prema svojim mogućnostima ili ćemo biti škrti. Oni koji misle da su više dobili za sebe time što ne udjeljuju i škrtare očito su natovarlili teret koji će biti uzrok njihove propasti na oba svijeta. Kaže Allahov Poslanik a.s: „Iman i škrtost se ne mogu naći u istom srcu.“

I zaista, onaj ko robuje Allahu neće robovati imetku, a ko nije spoznao Allaha na pravi način vezat će se za ono što nema trajnu vrijednost i nikada neće spoznati slast imana. Vjernik strogo vodi računa kakav je imetak kojim izdržava sebe i svoju familiju, a poznat je hadis koji prenosi Imam Tirmizi u kojem Allahov Poslanik a.s kaže: „Neće se čovjek ni pomaknuti na Sudnjem danu dok ne bude upitan o četiri stvari: o životu kako ga je proveo, o mladosti u šta mu prošla, o imetku kako ga je stekao i na šta ga je trošio i o znanju koje je imao da li je po njemu postupao.“

Dakle, imetak je jedna od prvih stvari o kojima će nas pitati naš Gospodar. Musliman mora znati da li je izvor iz koga dolazi taj imetak čist, jer ne bi ni vodu pio sa zamućenog, a i kada bude kod njega mora paziti našta on i njegova familija troše taj imetak. Ako želi da mu imetak bude čist, jasan mu je put njegovog pročišćenja. Bereket i svaki hajr se spuštaju na onoga koji udjeljuje. U hadisu koji je spomenut u oba sahiha kaže Allahov Poslanik a.s.: „Nema dana u kojem ljudi osvanu, a da ne siđu dva meleka od kojih jedan kaže: ‘Allahu moj, nadoknadi i uvećaj onome koji dijeli’, a drugi kaže: ‘Allahu moj, upropasti onoga koji škrtari i ne dijeli.'“

I zaista, može se naći mnogo primjera da su ljudi osjetili bereket i uvećanje imetka kada god bi udijelili zekat ili sadaku, pa su i u porodici svojoj rahatluk osjetili i na duši svojoj olakšanje zbog lijepog postupka. Oni koji su to osjetili uvijek će sa lakoćom i zadovoljstvom obavezu koju im je Allah propisao izvršavati. Musliman ne doživljava zekat kao porez, niti kakav namet, nego kao osiguranje za sreću dunjaluka i Ahireta. A u suri Tewba, u kojoj se govori puno o licemjerima, Allah Uzvišeni govori i o onima koji su, kada im je trebalo uzeti zekat iz njihovih imetaka, to doživjeli kao porez i namet, pa kaže u 98. ajetu pomenute sure: „Ima beduina koji ono što daju smatraju nametom, jer jedva bi čekali da vas nesreća stigne – neka njih pogodi nesreća. A Allah sve čuje i sve zna.“

A u sljedećem Allah Uzvišeni govori o tome kako iskreni vjernici doživljavaju davanje zekata, pa kaže u 99. ajetu: „A ima beduina koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet, i koji smatraju da je ono što daju put da se Allahu približe, i da Poslanikove blagoslove zasluže. To im je zaista dobro djelo. Allah će ih sigurno milošću Svojom obasuti, jer Allah prašta i Samilostan je.“

Dakle, jedno od djela koja sigurno vode pod okrilje Uzvišenog je davanje zekata, a i dova Poslanika a.s. je sa onima koji dijele, kako se jasno razumije iz pomenutog ajeta. Također u suri Tewba u 103. ajetu se kaže: „Uzmi iz imetaka njihovih zekat da ih njime očistiš i blagoslovljenim ih učiniš. I moli se za njih, tvoja dova je smiraj za njih. A Allah sve čuje i sve zna.“

Još jednom se naglašava pročišćenje imetka i bereket koji čovjeku donosi izdvajanje zekata. A obratimo pažnju i na to da Allah kaže Svome Poslaniku a.s. da uči dovu za one koji udijele, a dova Poslanika se ne odbija. Pa hoćemo li biti sa onima za koje dovu upućuju meleki i Allahov Poslanik a.s.? Hoćemo li se otrgnuti šejtanu koji nas nagovara na škrtost i plaši siromaštvom? Hoćemo li nadvladati egoizam i pokazati da ispravno razumijemo svoje bivstvovanje na Zemlji? Hoćemo li zasijati ahiretsku njivu koja će nam, ako Bog da, vječite plodove davati? Allahu Uzvišeni, daj da mi budemo od takvih, od onih koji će biti pod Tvojim blagoslovom, od onih koji će imati vječitu sreću. Amin!

Glas islama 290, strana 20, Rubrika: Islamske teme, Autor: Hfz. Mirfat Fijuljanin- profesor Povijesti islama