RAHM. HAJRIJA MAVRIĆ

Bila jednom jedna dobra, čestita i plemenita kći, supruga-hanuma, majka, nana, pranana…

U nedjelju, 21.10. 2018. godine, odnosno 12. safera 1440. h.g. poslije klanjanja sabah namaza i kraćeg zikra preselila je na Ahiret.

Rahmetli Hajrija Mavrić bila je kći rahmetli mula Emin-ef. Zukorlića iz Orlja, supruga i hanuma rahmetli Sulejmana Mavrića iz Batraga, majka petoro djece – tri kćeri i dva sina. Nana i pranana 19 unučadi i 19 praunučadi.

Preselila je u 83. godini života.

Od životnih iskušenja (pored toga što je nekoliko djece izgubila dok ih je još nosila u stomaku, ili na samom rođenju), najteža su bila kada joj je najstarije dijete, sin Fehim, preselio na Ahiret u 33. godini života ostavivši iza sebe mladu 27-godišnju hanumu i četvoro male djece; kada joj je muž Sulejman preselio na Ahiret ni punu godinu dana nakon rahmetli Fehima; te kada je svoje tri sestre i brata također ispratila sa ovog svijeta, a svi su bili mlađi od nje.

Iskušenja je podnijela kako samo dobar vjernik može – junački i dostojanstveno.

Nakon smrti sina i supruga, preuzela je emanet staranja o porodici i kući. Radila je sve poslove koje su radile mnoge muslimanke Bošnjakinje na selu. Obično je to bilo radno vrijeme od sabaha do jacije. Mnogo je musafira, rodbine, prijatelja i komšija ugostila, na konak primila, nahranila i napojila. Mnogo je ručkova spremila kosačima i žetaocima, mnogo pokošenih livada poplastila, snoplja žita pokupila… Mnogo je smoka sakupila, voća obrala i sasušila, mnogo vrtova prekopala i zasadila, mnogo povrća sabrala, mnogo zimnica brižljivo spremala. Bila je od onih žena koja ni od čega pravi gozbu, a od gozbe ništa ne baca. Jazuk. A koliko je tek hrane i odjeće sirotinji podijelila; osmjeha, zagrljaja i darova rodbini poslala. Toliko je uživala u činjenju dobričinstva… Prećutala je mnoge brige, tugu i krila suze, samo da ne bi druge opterećivala.

Klanjala je namaz strogo na vrijeme, podjednako se posvećujući i sunetu i farzu. Postila je svaki Ramazan, učajluke i u svakom mjesecu bar po par dana. Obavila je lično hadž i uvakufila dio imanja, tako da je i vakifa postala. Ibadetom se čuvala od harama, koliko je mogla. Vjerovala je čvrsto u Boga i Njegovu volju i često bi u posljednje vrijeme dovila: “Da mi dragi Allah prihvati dušu dok sam sa abdestom i dok sam u ibadetu i zikru…” Dova joj se ukabulila, tako je i preselila.

Ona se kao muminka odazvala Stvoritelju na poziv: “O smirena dušo, vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan i uđi među mile robove Moje i uđi u Džennet Moj.” (Posljenji ajeti sure Fedžr, što u prijevodu znači zora ili sabah)

Kada ovako saberem priču o njoj, po mnogome liči na priče o ženama iz vremena Poslanika Muhammeda a.s. Rijetko se mogu sresti takve žene.

Ima dosta bešareta da će biti u Milosti Allahovoj i, ako Bog da, u najljepšem dijelu Dženneta, Firdevs-eala.

Bila jednom jedna velika i hrabra žena… Na dunjaluku proživjela 82 godine po Miladu i 85 po Hidžri.

Rahmet, magfiret, milost i oprost njenoj plemenitoj duši. Da se, Allahovom milošću, susretnemo radosni i veseli u Džennetu. Amin.

Glas islama 294, strana 37, NAŠI MERHUMI