Umra 2019/1440.

U organizaciji Mešihata Islamske zajednice u Srbiji i ove godine obavljena je umra za sandžačke mutemire. Put Meke krenulo se 3. januara avionom iz Prištine do Istanbula, gdje se nakon kratkog odmora u hotelu nastavilo letom ka Medini. Smještaj je bio pored Poslanikove džamije, tako da smo bili u mogućnosti svaki namaz obaviti u njoj. Stigli smo malo prije sabaha. Neki od nas su požurili što prije obaviti noćni namaz u džamiji i čekati sabah. Približavajući se prvi put džamiji osjećanja su nas obuzela. Smjenjivali su se radost, suze i uzbuđenje što nam je Allah dž.š. omogućio da boravimo na ovim svetim mjestima.

Prvi moj komentar bio je da uopće nije kao na slikama. Poseban doživljaj je vidjeti svojim očima tu ljepotu džamije, njenu veličinu, sjaj i doživjeti te emocije. Sa ulaza smo vidjeli zeleno kube gdje se nalazi mezar Poslanika s.a.v.s., kao i mezari Ebu Bekra i Omera r.a. Na džamiji ima preko 30 velikih glavnih vrata  koja su ukrašena zlatnom bojom, sa odvojenim ulazima za žene i muškarce. Kada se uđe u džamiju pred nama se nižu ukrašeni stubovi unedogled. U dijelu za žene je odvojeni dio za majke sa djecom i one bez djece. Dok se čeka namaz može se čuti cvrkut ptičica i plač djece. Džamiju krase i pokretni krovovi koji se otvaraju po potrebi, a tepisi koji su prostrti mirišu cijelom džamijom i taj miris ulazi u svaku našu poru tako da ga osjećamo i kada nismo u džamiji. Može se naći i Zemzem voda u balonima hladna i ona koja nije hladna, pa kako ko voli. Ispred džamije nalazi se veliki popločani bijeli plato na kome se također može klanjati. Harem održava mnoštvo redara koji se brinu o čistoći i drže je na zavidnom nivou. Također, tu su ogromni suncobrani koji se bešumno otvaraju pred sabah i zatvaraju nakon ikindije, kako bi pravili hlad i uljepšali ugođaj u džamiji. Na tim platoima ispred džamije vidjeli smo muslimane iz raznih krajeva svijeta: Indije, Kazahstana, Indonezije, Kine, Bosne, Makedonije, Turske, kao i afričkih zemalja. Svi su došli da umire svoju čežnju u srcu i posjete Meku i Medinu.

Stalno sam razmišljala o dovi Ibrahima a.s.

„Gospodaru naš, ja sam neke potomke svoje naselio u kotlini u kojoj se ništa ne sije, kod Tvoga Časnog hrama, da bi, Gospodaru naš, molitvu obavljali; zato učini da srca nekih ljudi čeznu za njima i opskrbi ih raznim plodovima da bi zahvalni bili.”

Allah dž.š. je tu dovu uslišio tako da milioni vjernika u svojim srcima osjećaju čežnju za Kabom iako je nisu vidjeli, a ta čežnja se još više poveća nakon susreta sa njom.

Vođa puta, muftija sandžački hfz. Abdurrahman-ef. Kujević, maksimalno se trudio i bio na raspolaganju mutemirima. Često je davao savjete i upute kako najbolje da iskoristimo vrijeme provedeno u ovim mubarek mjestima i također je organizirao razna predavanja. Prve noći nakon dolaska održano je predavanje na temu “Važnost i odlike Medine” gdje je pored vodiča muftije hfz. Kujevića na pomenutu temu govorio i kurra hafiz Sabahudin-ef. Jerebičanin.

Poseban utisak na nas ostavili su studenti iz Sandžaka u Medini jer su nam bili maksimalno na raspolaganju i pružali nam pomoć oko svega. Jednu večer su kao znak dobrodošlice organizirali druženje sa nama, gdje su nas počastili tradicionalnim jelom – pirinčem sa mesom  i leblebijama, zvanim buhari.  Druženje je imalo i edukativni karakter te su hanume studenata organizirale i kviz od kojeg smo se svi okoristili.

Dana 5. januara uslijedila je posjeta mubarek mjestima. Najprije smo posjetili Mesdžid Kuba gdje smo klanjali dva rekata nafile za koje je Poslanik a.s. rekao da imaju vrijednost obavljanja umre. Nakon toga smo se uputili na brdo Uhud pored kojeg se nalaze ukopani šehidi. Obišli smo i džamiju sa dvije kible Kibletein i posjetili mjesto na kojem se odvijala bitka na Hendeku. Na svakom od tih mjesta upriličeno je predavanje hfz. Abdurrahman-ef. Kujevića i studenata Ammar-ef. Nuhambašića i Edin-ef. Redžepovića.

Uslijedila je i posjeta Revdi za koju Muhammed s.a.v.s. kaže: „Ono što je između moga mimbera i ove moje kuće jeste bašća od džennetskih bašći.“ 

I zaista je tako… Nakon sabah namaza uputili smo se ka vratima na koja žene ulaze u Revdu i poslije kratkog čekanja hodajući kroz džamiju došli do Revde. Čekali smo strpljivo kako bi klanjali dva rekata i poselamili Poslanika a.s., Ebu Bekra i Omera r.a.

Mezari su smješteni iza pozlaćenih pregrada. Iza paravana nazirao se i mimber Poslanika s.a.v.s. U tom dijelu se primjećuje da je džamija urađena u osmanskom stilu. Revda je prostor koji je zastrt zelenim tepisima i to je veoma mali dio džamije, ali je dragocjeno stići do tog dijela i klanjati u njemu. Tako se završio naš boravak u Medini jer smo tog popodneva krenuli put Meke.

Dana 7. januara uputili smo se ka Meki. Zanijetili smo umru na mikatu Zul Hulejfa nadomak Medine i uputili se ka Meki učeći telbiju. Tužni što smo iza sebe ostavili Medinu, mjesto gdje je Poslanik a.s. živio i preselio, ali radosni što idemo ka Meki, najmilijem mjestu na Zemlji Allahu dž.š., kako bi obavili umru.

Stigli smo u Meku. Hotel nam se nalazi u blizini Harema, ali organizator nam je omogućio da ne idemo pješice već smo imali minibuseve od hotela koji su na svakih pet minuta vodili ka Kabi. Krenuli smo svi zajedno nestrpljivi da ugledamo Kabu. Ispred nas se pojavio veliki bijeli plato, mnoštvo naroda. Ušli smo na jednu od brojnih kapija, prošli kroz džamiju i stigli pred stepenice kojima smo se spustili prema Kabi.

Hafiz Kujević nam je na putu do Meke govorio o tome šta nas čeka tamo, koje obrede trebamo izvršiti, pa smo krenuli kao grupa obavljati umru. Najprije smo obavili tavaf oko Kabe, koji se sastoji od sedam krugova, zatim smo klanjali dva rekata, te krenuli obaviti sa’j – hodanje i trčanje između Safe i Merve. Nakon toga se pristupilo skraćivanju kose. Time smo obavili propise umre.

Pošto za vrijeme umre nisu velike gužve kao za vrijeme hadža mogli smo prići Kabi, dodirnuti i poljubiti prekrivač Kabe. Čak smo mogli prići i dotaći Jemensko ćose. Na kamenu Mekama nalaze se utisnuta stopala za koja se smatra da su stopala Ibrahima a.s. Hadžerul-esved se nalazi na jednom od ćoškova Kabe na kojem se počinje sa tavafom. Obložen je srebrnim omotačem i vjeruje se da je to kamen iz Dženneta. Do Hadžerul-esveda nismo mogli prići jer je tu uvijek bila gužva. Svako od nas ima želju prići i poljubiti kamen, a ko nije mogao, podigao bi ruku u pravcu njega uzvikujući Allahu ekber.

Naredne dane provodili smo u dobrovoljnim tavafima, učenju Kur’ana, zikru, obavljanju noćnih namaza. Posebno zadovoljstvo nam je činilo što smo sve to mogli da obavljamo u blizini Kabe. Padamo na sedždu željni Allahovog oprosta jer možda je baš to mjesto na kojem će se primiti naša dova. U našim tavafima molimo Allaha dž.š. za nas, naše umrle, našu evlad, užu i širu familiju, naše prijatelje i poznanike i sve one koji su nas zamolili da ih pomenemo u dovama. Trudili smo se da nikoga ne zaboravimo. Molimo Allaha pokorni da nam On primi naše dove i zahvalni što smo mi ti oni koji su odabrani da u tom trenutku borave na tim mjestima, skrušeni tražeći od svog Gospodara oprost i zadovoljstvo.

U grupi je bilo i malo starijih mutemira, koji radosni što su došli na najljepša mjesta na dunjaluku, zaboravili su na svoje godine i zajedno sa nama obavljali sve obrede bez poteškoća. Neki od njih su dolazili i ranije, nije im prvi put da borave u Meki, ali su isticali da im se sada najviše svidjela organizacija i smještaj koji je u samoj blizini Kabe. U razgovoru sa jednim sandžačkim hadžijom koji je obavio hadž prije 20 godina saznala sam da su putovali autobusima u jednom pravcu nedjelju dana. On mi je rekao da svako putovanje ima svoju draž.

U haremu Kabe uživali smo u blagodati Zemzem vode, koje ima u izobilju tako da ništa drugo ni ne pijemo. Voda koje se ne možemo napiti i uvijek želimo još.

U Medini i Meki se nakon svakog namaza klanja dženaza namaz umrlima, kako odraslim muškarcima i ženama tako i djeci, što nas je podsjećalo na prolaznost dunjaluka.

Utisak na mene je ostavila pojava koje nema više nigdje na svijetu, a to je praksa da čim nastupi vrijeme namaza sve se radnje zatvaraju, trgovine se prekidaju i svi žure na namaz.

Dana 10. januara obišli smo visoravan Arefat gdje nam je vodič, mufija hfz. Kujević, održao kratko predavanje o značaju Arefata i propisima za vrijeme hadža. Zatim smo nastavili dalje ka Muzdelifi i Mini gdje smo vidjeli šatore koji se koriste samo za vrijeme hadža, kao i džemrad gdje se vrši tzv. kamenovanje šejtana. Također smo vidjeli i planinu Nur na kojoj se na vrhu nalazi pećina Hira gdje se Poslanik a.s. volio osamljivati i razmišljati i upravo na tom mjestu je primio svoju prvu objavu od Gospodara koju mu je prenio melek Džibril.

Na povratku u Meku vidjeli smo mekansko groblje na kojem se ukopava stanovništvo, gdje su mezari obilježeni samo kamenom.

Čistoća u haremu Kabe, kao i u Poslanikovoj džamiji, na zavidnom je nivou. Sve je besprijekorno čisto i svake minute se održavaju prostori oko Kabe, u džamiji i na platou.

U tržnim centrima se mogu naći razne stvari koje kupujemo kao hedije – od sedžadi do Mushafa raznih veličina, kao i hurmi koje mi u Sandžaku koristimo uglavnom za vrijeme Ramazana. Vrijeme je prilično prijatno i temperatura u toku našeg boravka nije prelazila 30 ͦ C, dok je u našem Sandžaku poprilično napadao snijeg, a temperatura je bila u minusu.

U Meki i Medini nas je radovalo kada bismo susreli mutemire iz Bosne, Kosova, Makedonije, Crne Gore sa kojima smo mogli podijeliti naše pozitivne utiske.

Dana 13. januara klanjali smo jaciju i nakon toga obavili oprosni tavaf oko Kabe, zahvalni Allahu dž.š. što nam je omogućio da zijaretimo ova Njemu najdraža mjesta, sa dovom da nam omogući da još puno puta dođemo i dovimo pored Kabe, gdje se namazi broje kao 100.000 namaza na drugom mjestu, kao i namazi u Poslanikovoj džamiji kao 1.000 namaza na bilo kojem drugom mjestu.

Ostala mi je u sjećanju rečenica hafiza Kujevića koji nam je rekao: „Jednom kada vidite Kabu čežnja za njom postat će sve veća i što je više puta zijaretite sve ćete više željeti da dođete opet.” I zaista je tako.

Mogu reći jedno iz svog iskustva: Medina je osvojila i ispunila moje srce, a Meka moju dušu.

Dana 14. januara, nakon sabah namaza koji smo klanjali na aerodromu u Džedi, sa pomiješanim emocijama – tugom što napuštamo ova mubarek mjesta i srećom jer se vraćamo svojim porodicama, ali uz želju da opet budemo u prilici zijaretiti Meku i Medinu, krenuli smo put Istanbula gdje smo odmarali u hotelu i u večernjim satima krenuli put Prištine i Novog Pazara gdje su nas sa nestrpljenjem ispred Fakulteta za islamske studije čekali članovi naših porodica da im se vratimo.

Ovom prilikom bih se zahvalila Mešihatu i Uredu za hadž i umru koji su odličnom organizacijom i brojnim olakšicama, kao što su blizina smještaja haremu Kabe i džamiji Poslanika, ostvarili posebno zadovoljstvo kod vjernika.

Glas islama 295, strana 26-29, Reportaža,Piše: Amela Salković