Svetost dostojanstva vjernika (3.dio)

Islam se u ovih 14 i po vjekova proširio na svim kontinentima. Stotine miliona ljudi su u tom periodu postali muslimani, a postoje zapisi o svega tri ili četiri kazne za blud u cijelom tom periodu. A i ako su se desile, pravila su bila posve jasna: onome ko udara bičem se ne smije vidjeti pazuh, ne smije udarati po licu, ne smije zadati smrtonosan udarac, ne smije udarati po osjetljivim dijelovima tijela, ne smije udarati po dijelu koji je već povrijeđen i tako dalje.

Svrha šerijatskih kazni

Poenta ovoga što govorim nije objašnjavanje neke šerijatske kazne i njeno opravdavanje. Poenta je u tome da je Uzvišeni Allah proglasio grijehom i ozbiljnim prekršajem javno pokazivanje nemorala te propisao kaznu za to.

Dunjalučka šerijatska kazna je propisana za svaki grijeh koji ima negativan uticaj na društvo. Postoji ogroman broj grijeha koje svi činimo, ali nanose štetu samo nama. Za njih ćemo odgovarati na Sudnjem danu. Za njih ne postoji hadd – precizna šerijatska kazna na ovom svijetu, jer je šteta koju taj grijeh donosi ograničena na pojedinca koji ga čini. Međutim, ukoliko se radi o grijehu koji nanosi štetu drugima, koji unosi smutnju i koji kvari društvo, za takve grijehe je propisana šerijatska kazna na ovom svijetu.

Obratite pažnju kako se završava ajet o kažnjavanju bludnika i bludnice:

الزَّانِيَةُ وَالزَّانِي فَاجْلِدُوا كُلَّ وَاحِدٍ مِّنْهُمَا مِئَةَ جَلْدَةٍ وَلاَ تَأْخُذْكُم بِهِمَا رَأْفَةٌ فِي دِينِ اللهِ  إِن كُنتُمْ تُؤْمِنُونَ بِاللهِ  وَالْيَوْمِ الآخِرِ وَلْيَشْهَدْ عَذَابَهُمَا طَائِفَةٌ مِّنَ الْمُؤْمِنِينَ

Bludnicu i bludnika izbičujte sa stotinu udaraca biča, svakog od njih, i neka vas pri vršenju Allahovih propisa ne obuzima prema njima nikakvo sažaljenje, ako u Allaha i u onaj svijet vjerujete, i neka kažnjavanju njihovu jedna skupina vjernika prisustvuje! (En-Nur, 2)

…neka vas ne obuzima nikakvo sažaljenje… Drugim riječima, Uzvišeni Allah zna da čak i oni koji udaraju bičem, kao i oni koji su donijeli presudu, osjećaju sažaljenje, kao da govore: „Žao mi je, ali ova kazna mora da se sprovede.“ Allah ne spominje žestinu, ne spominje mržnju, niti bijes, već spominje sažaljenje. Kao da je Allah htio reći da muslimani, ipak, osjećaju sažaljenje i ljubav čak i prema onima koji su počinili tako strašan grijeh.

Ima ljudi koji bi da uspostave šerijat sljedećim stavom: „Hoću da uspostavim Allahov zakon! Hoću da bičujem ljude! Hoću da im odsijecam ruke! Hoću da se Allahova vjera uspostavi bez milosti!“ Ja ne znam koji Kur'an ti ljudi čitaju! U Kur'anu koji je Allah objavio Posljednjem Vjerovjesniku priznaje se ljubav i samilost među vjernicima.

Allah ne žuri sa kažnjavanjem

Na kraju ajeta Uzvišeni kaže: …i neka kažnjavanju njihovu jedna skupina vjernika prisustvuje!

Skupina vjernika nije bilo kakva skupina. To nije skupina ljudi tek tako pokupljenih sa ulice. To su ljudi koji su islam sproveli u svakom dijelu svoga života, ljudi čije svjedočenje svi prihvataju, koji nikada nisu slagali, koji su pouzdani i ugledni. Takvi ljudi treba da prisustvuju kažnjavanju otvorenih bludnika. Zašto Allah nije naredio da se dovedu djeca i omladina? Zašto da ne dovedemo te mlade ljude i da im pokažemo: „Vidiš kako su ogavni ovi bludnici! Nemoj činiti što i oni čine, inače ćeš završiti baš ovako!“ Ne! Ibnul-Kajjim, rahimehullah, ovu naredbu tumači ovako: „Naređeno je da kažnjavanju prisustvuju iskreni, osvjedočeni vjernici, da bi činili dovu za grješnike dok se nad njima sprovodi kazna.“

Zašto činiti dovu za njih? Zato što ih Allah još nije osudio na Džehennem! Zato što im je dopustio da žive i da se pokaju, da uspostave moralan život. Allah je dopustio da cijenu svog grijeha plate još na ovome svijetu, a vjernici su tu da za njih čine dovu: „Gospodaru naš, podari im sabur, podari im snagu pokajanja i volju da se poprave i sve nas sastavi u Džennetu.“ Eto, to je posao posmatrača. Njihov posao nije da urlaju, pljuju i proklinju! Njihov posao je da čine dovu.

Uzvišeni Allah nema želju da vas kažnjava za svaki grijeh koji počinite. To nije suština ove vjere. Ako ste šerijat shvatili kao skup kazni za svaki grijeh – nešto ste pobrkali, jer to nije islam.

Spomenuli smo kaznu za javno činjenje bluda, a to je stotinu udaraca bičem. Uzvišeni Allah, zatim, navodi kaznu za još jedan strašan grijeh. To je grijeh za čije činjenje slijedi kazna od osamdeset udaraca bičem. Koja je razlika između osamdeset i stotinu udaraca bičem? Ako biste posmatrali istovremeno sprovođenje obje kazne nad dvije osobe, teško da biste primijetili razliku. U oba slučaja bičevanje je vid ponižavanja.

Čaršijske priče

Kakav je to grijeh za koji je propisana kazna od osamdeset udaraca bičem? Tako mi Uzvišenog Allaha, razdrhtao sam se kad sam pročitao ovaj ajet i počeo razmišljati o njemu. Poslušajte:

وَالَّذِينَ يَرْمُونَ الْمُحْصَنَاتِ ثُمَّ لَمْ يَأْتُوا بِأَرْبَعَةِ شُهَدَاء فَاجْلِدُوهُمْ ثَمَانِينَ جَلْدَةً وَلاَ تَقْبَلُوا لَهُمْ شَهَادَةً أَبَدًا وَأُوْلَئِكَ هُمُ الْفَاسِقُونَ

One koji okrive poštene žene, a ne dokažu to s četiri svjedoka, sa osamdeset udaraca biča izbičujte i nikada više svjedočenje njihovo ne primajte; to su nečasni ljudi. (En-Nur, 4)

U našim prijevodima se kaže: One koji okrive poštene žene. Međutim, precizan prijevod glasi: One koji bace nešto u pravcu zaštićenih žena. „Zaštićene žene“ su muhsanat, one koje imaju muža, ili oca, ili brata, ili amidžu, ili bilo kakvu zaštitu i pripadnost nekome.

Zapitat ćete: „Šta, pobogu, znači bacati nešto u pravcu zaštićenih, poštenih žena?!“ Časni Kur'an je najprecizniji mogući govor. Nijedan izraz u njemu nije nasumično upotrijebljen. Allah nije rekao: „One koji okrive žene da su počinile blud…“, već je upotrijebio izraz koji najbolje odgovara stvarnosti. Naime, teško da će se iko usuditi da javno kaže za uglednu vjernicu: „Ta i ta je počinila nemoral!“ Međutim, ima onih koji će reći: „Tu i tu sam vidio kako stoji sa nekim momkom… Ko zna šta i o čemu su razgovarali.“ Ili, kad kaže: „Ne kažem ništa, ali sumnjiva mi je.“ Eto, toliko! To je bacanje nečega u pravcu vjernica. „Tipka na telefonu i smješka se, ko zna šta tu ima“ – i to je bacanje nečega u pravcu vjernica. Zlonamjerno komentarisanje vjernica, ma koliko bezazleno izgledalo, spada pod izraz bacanje nečega u pravcu čednih žena.

(Nastavak u narednom broju)

Glas islama 298, strana 12, Autor: Nouman Ali Khan, Sa engleskog preveo: Senad Redžepović