Ogoljeno citiranje ajeta i hadisa

Danas postoji jedna neobična pojava: grupa ljudi ili pojedinci formiraju mišljenje o nečemu, a zatim traže ajete i hadise kojima će potkrijepiti svoju tvrdnju… To je naopako! Nigdje ne postoji praksa da se prvo donese zaključak, a tek onda vrši istraživanje. U svakoj disciplini mora se ići redoslijedom: obavite detaljno istraživanje, a zatim donesete zaključak. U suprotnom, obezvrjeđujete značaj Allahove knjige.

Jeste li nekada prisustvovali islamskom predavanju koje se bazira na 30-ak ajeta i 20-ak hadisa? Naravno da jeste. Svi smo. Koliko vremena dobijete da razmislite o svakom citiranom ajetu? Veoma malo – samo po nekoliko sekundi. Predavanje koje se bazira na toliko ajeta i hadisa nije zdravo, a nije ni pravedno prema savršenim Allahovim ajetima. Svaki ajet iz Allahove knjige i svaki vjerodostojan hadis Božijeg Poslanika zaslužuju posebnu pažnju i duboko razmišljanje. Ako mi želite privući pažnju tolikim brojem ajeta – na kraju neću posvetiti punu pažnju nijednom od njih. Uzvišeni Allah kaže:

أَفَلاَ يَتَدَبَّرُونَ الْقُرْآنَ أَمْ عَلَى قُلُوبٍ أَقْفَالُهَا

„Kako oni (duboko) ne razmisle o Kur'anu, ili su im na srcima katanci!“ (Muhammed, 24)

Cijelo ovo predavanje bazirano je samo na jednom ajetu, da bismo ga što bolje razumjeli i da bismo mu posvetili pažnju kakvu zaslužuje. Čim brzo prelazite preko nečega, čim ne ispitate njegovu suštinu, postoji mogućnost da ćete ga pogrešno razumjeti. To vodi naopakom naučnom pristupu.

„Prvo zaključak, a zatim argument“

Uzvišeni Allah kaže: „A Allahova riječ, ona je – gornja.“ (Et-Tevba, 40) Tj. Allahova riječ je ultimativni dokaz, riječ od najvećeg autoriteta. Prema njoj se svako mišljenje upravlja, a ona se ne upravlja prema bilo čijem mišljenju. Međutim, danas kod nas postoji jedna nenormalna situacija: grupa ljudi ili pojedinci formiraju mišljenje o nečemu, a zatim traže ajete i hadise kojima će potkrijepiti svoju tvrdnju. Prvo kažu: „Žene su na nižem stupnju od muškaraca“, a zatim krenu u potragu za ajetima kojima će opravdati svoje mišljenje. To je naopako! Nigdje ne postoji praksa da se prvo donese zaključak, a tek onda vrši istraživanje. U svakoj disciplini mora se ići redoslijedom: obavite detaljno istraživanje, a zatim donesete zaključak. U suprotnom, obezvrjeđujete značaj Allahove knjige. Kur'an Časni oblikuje naše razmišljanje i to je jedini ispravan pristup dokazivanja nekog mišljenja, a ne obratno.

Navedeni pristup stvara zaista ekstremne probleme. Ima onih koji govore: „Dozvoljeno je ubijati nevjernike gdje god ih nađete, a dokaza je puno…“ i zatim počnu citirati brojne ajete i hadise. Vjerovali ili ne, takvi tekstovi postoje! Lično sam se uvjerio i pročitao na desetine „dokaza“ iz Kur'ana. Problem je u tome što mladi ljudi, slušajući takve „šejhove“, budu impresionirani količinom „dokaza“ i budu uvjereni da je ta nakaradna priča ispravna. Ono što ne znaju jeste greška koju su ti „šejhovi“ namjerno napravili na samom početku: najprije su donijeli neki bolestan zaključak, a onda krenuli u potragu za ajetima koji opravdaju to mišljenje. Njihovo „islamsko predavanje“ nema islamski pristup. Ovakvih slučajeva je previše. Pod plaštom islama nanosi se šteta razumijevanju Allahove knjige, a mase muslimana se zloupotrebljavaju time što su prinuđeni da slušaju takve stvari.

Ažuriranje spiska zabludjelih

Samoizolacija je jedan od velikih problema sa kojima se ummet susreće. Naši džemati se izoluju od nemuslimanskog okruženja, ali i od muslimana koji ne razmišljaju identično kao oni. Tako dobijate raštrkane male zajednice muslimana sve do nivoa džemata, koje tvrde da je sva istina kod njih, a da ostali muslimani u okruženju nisu na Pravom putu. Oni koji su okupljeni oko nekog šejha ne žele se družiti sa drugim muslimanima iz straha da se ne zaraze njihovim „zabludama“. U tako skučenom intelektualnom prostoru još manje je mjesta za komuniciranje sa nemuslimanima, jer kažu: „Ne smijete se družiti sa kafirima, ne smijete poslovati sa njima, ne smijete biti fini prema njima – da njihova zabluda ne bi prešla na vas.“ U Americi postoje mesdžidi koji su godinama aktivni, ali su njihovi džematilije toliko sebe izolovali da nemuslimani ne znaju da ti mesdžidi postoje, iako se nalaze u njihovom užem komšiluku.

Odakle uzimate ovakve sulude ideje? Da se Allahov Poslanik s.a.v.s. izolovao u Mekki i da nije lijepo postupao prema nemuslimanima, mi danas ne bismo izgovarali šehade. Ja potičem iz muslimanske porodice. Moj otac je musliman, čiji otac je bio musliman, čiji otac je bio musliman, čiji otac je bio musliman, čiji otac je bio budist! Istina je. Moj pra-pra-pra djed bio je budist koji je prihvatio islam. Neko mu je prišao, objasnio mu islam i nije ga tretirao kao „nedžes / kafirsku nečist“. Neko ga je uvažio kao ljudsko biće, ukazao mu poštovanje i lijepo razgovarao sa njim. Nema šanse da je drugačije mogao prihvatiti islam.

Ne brinite, nije haram biti dobar i pristojan prema nemuslimanima. Uzvišeni Allah kaže:

وَلَقَدْ كَرَّمْنَا بَنِي آدَمَ

„Mi smo sinovima Ademovim, doista, ukazali poštovanje (odlikovali ih)!“ (El-Isra, 70)

Svi Ademovi potomci su Allahova stvorenja. Uzvišeni Allah ih je počastio brojnim blagodatima i ukazao im odlikovanja nad mnogim Svojim stvorenjima. Allah im je na razne načine ukazao poštovanje, a mi sebi dajemo za pravo da činimo suprotno od toga i još smatramo da nas islam tome uči. Razvili smo stav da su svi nevjernici „otpad“ koji se mora gledati s visine i koji je ponižen.

Nastavit će se…

Autor: Nouman Ali Khan

Preveo: Senad Redžepović

 Glas islama 303, strana 29