U potrazi za mudrošću (6. dio)

Uzvišeni Allah ne traži od vas da budete savršeni. To ljudi traže od vas. Allah želi da budete na Njegovom putu i da se tim putem krećete, da napredujete. Koliko brzo? Ne iznad vaših mogućnosti. Budite na Allahovom putu, idite naprijed, proučavajte Allahovu vjeru, ali nemojte na svoja pleća stavljati teret koji ne možete podnijeti.

 

Ovo je teži dio predavanja. Morat ćete obratiti punu pažnju…

Kamen temeljac organizirane civilizacije

 

Antropolozi će vam reći da je prva civilizacija nastala kada su ljudi naučili kako da obrađuju zemlju. Kada je ljudska populacija narasla, više nije mogla opstati sakupljajući plodove po džungli. Morali su smisliti način kako da sami proizvode hranu. Najbolji način proizvodnje hrane je poljoprivreda. To je bila prekretnica u razvoju ljudskog društva. Tako je nastala civilizacija. Nastankom civilizacije nastali su i prvi gradovi. Nastankom prvih gradova nastale su i prve nacije. Tako se civilizacija razvijala. Međutim, cijeli njen razvoj oslanja se na ono što smo spomenuli na samom početku – poljoprivredu.

Kada se bavite poljoprivredom morate smisliti način kako da navodnjavate kulture. Biljke se neće zalijevati same od sebe. Morate iskopati kanale i usmjeravati vodu tako da dođe do svake biljke ravnomjerno. Ne smijete se oslanjati isključivo na kišu, već morate razviti svoj sistem navodnjavanja.

Da li je islamski ummet civilizacija? Naravno da jeste. Ako, kao civilizacija, želimo da opstanemo i da se razvijamo, ne smijemo se oslanjati samo na kišu. Moramo usmjeravati vodu prema vegetaciji. Prije nego što pomognemo nekome drugom da navodnjava svoju bašču, moramo se pobrinuti za svoju. Bašče su naša srca, a voda je Kur'an Časni.

Bio sam ljut na muslimane

 

Kada sam imao devetnaest godina prvi put sam počeo ozbiljno proučavati Kur'an. Kada sam počeo otkrivati kur'anske mudrosti bio sam ljut na sve muslimane oko sebe. Osjećao sam se prevarenim. Bio sam razočaran. Devetnaest mi je godina – kako to da mi do sada niko nije pričao o ovim mudrostima? Kako to da mi niko nije objasnio Kur'an kako treba? Zašto moji roditelji ništa ne znaju o Kur'anu? Zašto mi komšije muslimani nikada nisu pričali o Kur'anu? Mi muslimani činimo petinu svjetske populacije, a čini mi se da nemuslimani više znaju o Kur'anu od nas. Kako je moguće da ja, musliman, imam iste predrasude o islamu i Kur'anu kao milioni nemuslimana širom svijeta?! Nemuslimani kažu da Kur'an nema rješenja za savremene probleme, da je konfuzan i da je islam surov. Do tada i ja sam imao isti stav. Nisam bio zadivljen nijednim kur'anskim citatom. Zašto su takve ideje postojale u glavi jednog mladog muslimana? Sigurno nije bila samo moja krivica. Zbog svega toga bio sam ljut.

Čudne kur’anske formulacije

 

Vratimo se ajetu koji je temelj ovog predavanja. Uzvišeni Allah kaže: „Pozivaj…“ (En-Nahl, 125) Da li je pozivanje čin prijateljstva ili neprijateljstva? Da li ste ikada pozvali na večeru nekoga na koga ste ljuti i sa kime ste u svađi? Niste, jer je pozivanje čin dobre namjere. Poziv sa srdžbom gubi svaku vrijednost. Drugim riječima, ukoliko ste srdita osoba prijeke naravi nemojte se baviti da’vom – pozivanjem u Allahovu vjeru. Radite nešto drugo od čega će ljudi imati koristi, ali nemojte se baviti da’vom. Ako se brzo razočarate u ljude i ako vas brzo rasrde svojom tvrdoglavošću, nemojte se baviti da’vom, zato što da’va znači pozivanje, a pozivanje je čin dobre namjere. Ako tako namrgođeni ljudima držite islamsko predavanje, vičete na njih i prijetite im Džehennemom, radite suprotno od pozivanja – tjerate ljude od sebe.

U istom ajetu, nakon riječi Pozivaj, Uzvišeni kaže: „…na put Gospodara tvoga. Neobičan odabir riječi. Zašto Allah nije rekao: “Pozivaj u islam” ili “Pozivaj u vjeru Gospodara tvoga”? Ko još poziva na put? Svi pozivaju na odredište. Nikada ne pozivate ljude na put ka vama, već ih pozivate da dođu u vašu kuću. Međutim, Uzvišeni Allah nam ne naređuje da ljude pozivate na odredište, već na put, Njegov put. Toliko je mudrosti samo u ovom izrazu da je teško objasniti običnim primjerima. U ovome je skrivena velika istina o islamu na koju ljudi ne obraćaju pažnju.

Ljudi traže da budete savršeni, a Allah to ne traži

 

Dešava se da neko počne proučavati islam, ali bude razočaran u rezultate koje postiže. Divi se drugima koji već znaju učiti Kur’an i proučavaju ga na arapskom jeziku, a on je i dalje na početku. Zbog toga smatra sebe da je daleko od Allahovog puta. Međutim, zamislimo put na koji Allah poziva ljude. Na tom putu se nalazi veliki broj ljudi koji se kreću u istom smjeru. Da li svi ti ljudi putuju istom brzinom? Naravno da ne. Neki putuju veoma brzo, a neki sporo. Neki putuju toliko sporo da skoro ne možete primijetiti da su se pomjerili s mjesta. Problem kod nekih daija je taj što očekuju da se svi ljudi pridruže tom putu i da svi putuju velikom brzinom. Tu grešku prave i mnogi roditelji, koji kude svoju djecu i upoređuju ih jedne sa drugima. Nemojte to činiti. Svako dijete ima drugačija zanimanja.

Uzvišeni Allah ne traži od vas da budete savršeni. To ljudi traže od vas. Allah želi da budete na Njegovom putu i da se tim putem krećete, da napredujete. Koliko brzo? Ne iznad vaših mogućnosti. Budite na Allahovom putu, idite naprijed, proučavajte Allahovu vjeru, ali nemojte na svoja pleća stavljati teret koji ne možete podnijeti. Uzvišeni Allah najbolje poznaje one koje je stvorio. Zbog toga od njih ne traži perfekciju, već napredovanje. On je ovu vjeru uljepšao i olakšao, a mi je želimo učiniti teškom i nepodnošljivom. Činimo da se ljudi osjećaju loše zato što ne putuju istom brzinom kao mi.

 

Nastavit će se…

 

 

Autor: Nouman Ali Khan

Preveo: Senad Redžepović

Glas islama 305, strana 21