VAKUF MADEN SINAN

Uzvišeni Stvoritelj stvorio je ljude i objavio im istinu koja je svrha njihovog postojanja. Glavna naša obaveza jeste da istinu promoviramo i da ona bude jaka i dominantna na svakom mjestu. Da bi istina mogla da ispuni ono što se očekuje potrebna su joj sredstva. Prvo sredstvo je znanje, snaga i moć. Nema sumnje da su znanje i snaga dva stuba na kojima postoji i opstoji istina tokom cijele historije čovječanstva. Kada govorimo o snazi i moći nema sumnje da je vakuf vrhunac moći pomoću kojeg opstaje istina. Muslimani su, otkako je Resulullah a.s. objasnio propise ove časne vjere, vodili računa o ovim temeljima istine naše vjere. Vodili su računa o znanju promovirajući ga i također gradeći različite mehanizme snage i moći koji će da pomognu i da podupru istinu. Zbog toga su osnivali škole i gradili vakufe na osnovu kojih bi obrazovanje moglo da funkcionira i da opstane. Kada je svjetlo islama obasjalo ovaj prostor Sandžaka muslimani su dobro shvatili ovu obavezu. Dovoljno je samo da pogledate bilo koju muslimansku čaršiju i da zaključite da su to bili ljudi koji su shvatali svoju vjeru i pored toga što su gradili obrazovne ustanove i vakufe na osnovu kojih će obrazovanje da postoji i traje do Sudnjeg dana. Dovoljno je pomuniti primjer Gazi Husrev-bega i Gazi Isa-bega koji je napravio džamiju, medresu, vakufe i dućane na osnovu kojih je znanje postojalo i opstojalo.

Jedan od tih vakufa je Maden Sinan. Ono što je zanimljivo za vakufe spomenuti jeste da su vrijedni i imućni muslimani tada uvakufljavali više vrsta svoga imetka: livade, zgrade, dućane i hanove, te različite vrste imetka kako bi znanje postojalo.

Vakuf Maden Sinan je imao svoju džamiju koja je bila poznata u narodu kao Ejup-begova džamija. Imao je veliki broj svojih dućana koji su se nalazili na današnjem Žitnom trgu tik uz ogradu novopazarskog muzeja.

Ejup-begova džamija je tako poznata u narodu, a spominje se još od XVI vijeka. Historijski izvori spominju da je renovirana i restaurirana od strane poznatog novopazarskog bega Ejupa i po njemu je kasnije bila poznata. Nalazila se odmah uz današnji Dom kulture, na uglu koji su činile ulice St. Nemanje i 8. marta, dakle u strogom centru grada, na katastarskoj parceli broj 1238.

Bila je omanja džamija koja je imala minaru koja je u jednom dijelu bila od kamena, a završavala se drvenim materijalom. U podnožju je imala dva dućana. U jednom dućanu se nalazila biciklistička radnja, a u drugom je bio administrativni prostor Islamske zajednice.

Nažalost, 18. januara 1960. godine komunističke vlasti na nivou grada Novog Pazara, Narodni odbor općine Novi Pazar – Odjeljenje za društvene službe, aktom O5 broj 1140, Islamskoj zajednici naređuju da ukloni džamiju pod izgovorom da se treba praviti Dom kulture i da ta džamija smeta izgradnji ove društvene ustanove.

Zanimljivo je spomenuti da su komunističke vlasti prisilile i natjerale tada rukovodioce Islamske zajednice da poruše džamiju i da počiste u potpunosti sav prostor od svih ostataka džamije. To nam dovoljno govori koliki je bio stepen represije i kakvi su bili pritisci na muslimane tada, a posebno na one koji su bili u Islamskoj zajednici. Dakle, 1960. godine u toku februara mjeseca srušena je Ejup-begova džamija.

U arhivi Vakufske direkcije postoje podaci ko je rušio i potpisao rušenje džamije, kao i ko se utrkivao u rušenju iste. Ibrahim a.s. je molio Allaha dž.š. da mu ostavi spomen u kasnijim generacijama, da ga po dobru spominju i salavate donose na njega, da mu čine dove. Isto tako su se neki pojedinci zasigurno upisali i upisuju se i danas drugačijim slovima u historiju kao rušitelji džamije, vakufa i kao destruktivni faktori koji su stajali na putu istine i pravih vrijednosti.

Islamska zajednica u Srbiji je 2008. godine podnijela zahtjev Agenciji za restituciju – vraćanje oduzete i devastirane vakufske imovine u koju spada i Ejub-begova džamija, koji je u pomenutoj Agenciji označen kao osnovan.

Kada je aktualna vlast u Novom Pazaru pokrenula uređenje platoa ispred Kulturnog centra, Islamska zajednica je intenzivirala razgovore sa lokalnom samoupravom da se ovaj prostor, koji nije zauzet i dalje je slobodan, ustupi Islamskoj zajednici da obnovi Ejup-begovu džamiju koja je dio Maden Sinan vakufa.

Ovo nije jedina džamija koja je srušena za vrijeme komunističkog režima, a i prije toga. Ima još džamija o kojima ćemo govoriti. Mi smo odlučni da svaku našu džamiju obnovimo jer to je obaveza, prije svega, prema Stvoritelju Uzvišenom, prema samima sebi, ljudima i generacija sa kojima živimo, onima koji su bili prije nas i koje dolaze tek poslije nas.

Nadamo se da će lokalna samouprava u Novom Pazaru imati razumijevanja i da će proces obnove Ejup-begove džamije, koji je započet, biti ubrzan i skorije realiziran.

Glas islama 307, Vakufi