Upornost u činjenju dobra

(U potrazi za mudrošću, 9. dio)

Nalazimo se u depresivnim vremenima za ummet. U očaju smo da čujemo kakvu lijepu vijest. Zar postoji ljepša i pozitivnija poruka od one koju šalje Kur'an Časni već od svojih prvih riječi: „El-hamdu lillahi Rabbil-‘alemin / Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova!“ Bez obzira na to u kakvoj situaciji se nalazimo, ostajemo vedri i pozitivni, jer znamo da Allahu imamo zašta zahvaljivati.

Pitanje prioriteta

Zaključujem ovu priču osvrtom na najveći problem muslimana današnjice. Naš ubjedljivo najveći problem je nedostatak mudrosti koji se ogleda u davanju pretjeranog značaja spoljašnjosti u odnosu na suštinske vrijednosti. Za nas je, na primjer, dobro samo ono dijete koje uči hifz – a to je samo spoljašnjost. Dobra osoba je samo ona koja ima puno znanja – ali i to je samo spoljašnjost. Je li moguće da posjedujete puno znanja, a da ipak budete užasna osoba? Da li je moguće da neko bude hafiz Kur'ana, a da uopće ne vodi računa o naredbama Allaha i Njegovog Poslanika? Naravno da je moguće! Puko posjedovanje znanja ili vještina ne čine nekoga boljom osobom. Ne govorim protiv hifza i hafiza. Moja djeca uče hifz. Međutim, hifz je samo mali dio jednačine. Ono što moramo popravljati nalazi se unutar nas, nevidljivo za ljude. To je zaista naš najvažniji prioritet!

Neki govore: „Da bi bio dobar vjernik, moraš puno učiti o islamu.“ Ne znam koju knjigu ti ljudi čitaju, ali to nije ono čemu nas Kur'an uči. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je učio Kur'an. Jedna grupa džinna je samo prošla pored njega i čuli su učenje.

Kada ti poslasmo nekoliko džinna da Kur'an slušaju, kada dođoše da ga čuju, oni rekoše: ‘Pst!’ A kada se završi, vratiše se narodu svome da opominju. (El-Ahkaf, 29)

Zamislite! Slušali su učenje Kur'ana, zatim se vratili svome narodu i počeli ih opominjati. Šta mislite – koliko dugo su slušali Kur'an? Možda nekoliko minuta. Koju titulu iz tefsira su imali prije nego što su počeli pozivati u islam? Da li su dobili idžazu za kira'et? Da li su postali učenjaci? Nisu. Nakon jednog slušanja Časnog Kur'ana istina im je postala tako jasna, srž poruke sasvim razumljiv, da su se vratili svome narodu i toliko lijepo govorili o Allahovoj vjeri da je Uzvišeni Allah njihove riječi uvrstio u Svoju Knjigu. Generacije vjernika će do Sudnjega dana kroz Kur'an citirati njihove riječi:

‘O narode naš,’ – govorili su – ‘mi smo slušali Knjigu koja se poslije Musaa objavljuje, koja potvrđuje da su istinite i one prije nje, i koja ka istini i na pravi put upućuje.

O narode naš, odazovite se Allahovu glasniku i vjerujte u Allaha, On će vam neke grijehe vaše oprostiti i vas od patnje neizdržljive zaštititi!’

A oni koji se ne odazovu Allahovu glasniku, takvi Mu na Zemlji neće umaći i mimo Njega zaštitnika neće naći. Oni su u velikoj zabludi. (El-Ahkaf, 30-32)

Ne komplikujte jednostavne stvari

Po čemu su ovi džinni ostali upamćeni? Je li po tome što su bili najveći učenjaci? Ne. Ostali su upamćeni po svojoj iskrenosti. Mi volimo da komplikujemo vjeru, a Allah je vjeru učinio lahkom za razumijevanje, jednostavnom i prelijepom. Vjerovatno vam je poznata sljedeća konverzacija:

– Ja sam musliman.

– A je li? Koja ti je akida?

– Moja akida? Pa… Musliman sam.

– Nisam na to mislio, nego šta vjeruješ?

– Pa, vjerujem u La ilahe illallah.

– Ne to, nego po kojoj knjizi akide je tvoje vjerovanje, koji šerh?

– Brate, ne znam za te knjige o akidi, niti znam da postoje njihova tumačenja. Znam samo da nema boga osim Allaha.

– Ahi, Allah ti se smilovao! Moraš detaljno proučiti akidu, uz šerh – tumačenje.

Poslušajte Ibrahimove, alejhisselam, riječi o kojima nas je Uzvišeni obavijestio u Kur'anu. Da li je njegov govor bio jednostavan ili komplikovan. Vrlo jednostavan i jasan. Šta mi, sa druge strane, radimo? Komplikujemo i najjednostavnije stvari. Ne kažem da ne treba proučavati akidu sa svim njenim dubinama, ali neka se komplikovanim stvarima bave oni koji žele da se bave tom konkretnom naukom. Što se običnog naroda tiče, molim vas ne komplikujte vrlo jednostavne stvari. Najbolji učitelji i predavači svih vremena: Ibrahim, Salih, Musa, Isa i ostali vjerovjesnici, neka je na njih mir, ljudima su govorili jednostavnim i jasnim jezikom. Njihova obraćanja svojim narodima je Uzvišeni Allah zabilježio u Kur'anu kao urnek kako treba ljude podučavati vjerovanju. Zar postoji knjiga koja će nas bolje podučiti akidi od Kur'ana Časnog? Ne postoji. U toj najboljoj knjizi Uzvišeni Allah je pojednostavio stvari, a ljudi ih kroz svoje knjige i govore komplikuju. Uzvišeni Allah želi olakšati ljudima, a mi kao da im otežavamo.

Zbog ovakvog našeg pristupa čak i mnogi muslimani misle da je srdžba primarno Allahovo svojstvo. Uvijek žive u strahu da će ih Allah kazniti. A Uzvišeni Allah kaže u Kur'anu:

Zašto bi vas Allah kažnjavao ako budete zahvaljivali i vjerovali? Allah je Blagodaran i Sveznajući. (En-Nisa, 147)

Mudrost je pred nama

Vratimo se suštini ove vjere, a to je milost za sve svjetove. Pustimo da padne kiša milosti, kao što Uzvišeni Allah kišu povezuje sa Svojom milošću.

Sura Er-Rahman počinje upravo tim Allahovim imenom. Prvi ajet glasi: Er-Rahman / Milostivi. Prelijepo, savršeno Allahovo ime, koje ukazuje na Njegovu milost, samilost, ljubav… Nakon jednog predavanja u Bostonu prišla mi je djevojka i rekla mi: „Napustila sam islam. Bila sam muslimanka, ali više nisam.“ Upitah je: „Zašto si napustila islam“ – a ona odgovori: „Zbog sure Er-Rahman.“ U čudu upitah: „Kako je moguće da si napustila islam zbog sure koja počinje Allahovim imenom Milostivi?!“ Njen odgovor je bio: „Zbog toga što počinje milošću, ali u sredini sure nas plaši strašnim scenama iz Džehennema, gdje ćemo biti mučeni i spaljivani. Kako je moguće da Milostivi, Onaj Koji je pun ljubavi, priređuje ljudima takvu patnju u Džehennemu?!“ Dugo smo razgovarali, ali ću vam prenijeti suštinu. Odgovorio sam joj da je istina da je u suri Er-Rahman opisana patnja stanovnika Džehennema. Štaviše, prikaz Džehennema u ovoj suri je vjerovatno najstrašniji u cijelom Kur'anu. Zamislite ovu scenu: Ljudi budu bačeni u ključalu vodu, gdje pate i vrište. Dok se kuhaju u ključaloj vodi u daljini ugledaju vatru i pomisle: „Da smo u onoj vatri, bilo bi nam lakše.“ Izađu iz ključale vode i odjure ka vatri, koja je toliko snažna da im koža gori, a meso otpada. Tada se predomisle i kažu: „Ipak nam je lakše u ključaloj vodi.“ Allahu, kako je ovo strašna scena! Pokušajte da je zamislite, a zatim odgovorite: Da li vas ta scena plaši? Da li strepite da vas ne zadesi ovakva kazna? Onima koji su se uplašili Uzvišeni Allah poručuje u ajetu nakon opisa Džehennema:

وَلِمَنْ خَافَ مَقَامَ رَبِّهِ جَنَّتَانِ

A za onoga koji se stajanja pred Gospodarom svojim bude bojao, bit će dva dženneta (perivoja). (Er-Rahman, 46)

Ako si se nakon opisa džehennemskih patnji uplašio, Allah ti donosi lijepu vijest da ćeš imati Džennet. I to ne jedan, već dva dženneta (bašče). Cijela svrha navedenih strašnih opisa Džehennema je da se uplašiš, pa da ti zbog toga Allah obeća Džennet. Slavljen neka je Allah Koji te plaši samo da bi ti dao nešto bolje. Eto, tako Allah govori u Svojoj Knjizi. Uplaši, a zatim obraduje još većom nagradom. Ali, mi kao da zaboravljamo na radosne vijesti i ljudima prenosimo samo strašne prijetnje.

Nalazimo se u depresivnim vremenima za ummet. U očaju smo da čujemo kakvu lijepu vijest. Zar postoji ljepša i pozitivnija poruka od one koju šalje Kur'an Časni već od svojih prvih riječi: „El-hamdu lillahi Rabbil-‘alemin / Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova!“ Bez obzira na to u kakvoj situaciji se nalazimo, ostajemo vedri i pozitivni, jer znamo da Allahu imamo zašta zahvaljivati. Svaki namaz počinjemo zahvalom Allahu. Kao da nam Allah poručuje da nam se događa više lijepih nego teških stvari, da je više blagodati nego iskušenja, te da moramo biti pozitivni i zahvalni. To je mudrost koju moramo primijeniti u razmišljanju, djelima i ophođenju prema drugima. Molim Allaha Uzvišenog da nas učini oličenjima mudrosti koju nam je podario kroz Svoju Knjigu i sunnet Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem.

Glas islama 308, strana 27, Autor: Nouman Ali Khan, Preveo: Senad Redžepović