HUTBA – Šta smo naučili u Ramazanu

Poštovana braćo

U najodabranijim smo danima i noćima mjeseca Ramazana, u kojima je skrivena kadarska noć, vrjednija od hiljadu mjeseci. Noć u kojoj je počela objava Kur'ani Kerima, koji je dokaz Allahove moći i uputa čovječanstvu do Sudnjeg dana. Noć odredbe, u kojoj Plemeniti Gospodar određuje sudbinu nama i svemu što je stvorio. U kojoj, po Allahovoj odredbi, silaze meleki, a među njima i Džibril, da budu sa nama, u našim kućama, sa članovima naših porodica, da svjedoče našem ibadetu, našoj dovi i ljubavi prema Uzvišenom Gospodaru. U kojoj Allah spušta neizmjernu milost i spas Svojim robovima koji Mu se obraćaju i od Njega traže, opraštajući im grijehe. Najbolja dova kojom se u ovoj noći možemo obratiti Gospodaru, kako nas je poučio Allahov miljenik, naš najbolji uzor, Muhamed a.s., jesu riječi: „Gospodaru moj, Ti Si onaj koji oprašta, voliš da opraštaš, pa oprosti meni.“ Danas smo u dvadeset petom danu Ramazana, a sutra, subota uvečer, je dvadeset sedma noć ovog mubarek mjeseca, za koju se nadamo da je kadarska noć i da ćemo je sa članovima naših porodica, u našim kućama, provesti u pojačanom ibadetu.

Činjenica da se približavamo kraju Ramazana i Bajramu treba natjerati svakoga od nas da se zapitamo: kako smo ovaj mjesec iskoristili i šta smo u njemu naučili? Da li nas je ibadet posta promijenio, ili ćemo iz Ramazana izaći onakvi kakvi smo u njega ušli? Nekoliko je ramazanskih lekcija koje moramo naučiti!

Ramazan nas je učio da je takvaluk ili bogobojaznost, to jest pokornost Uzvišenom Allahu u svemu što je propisao, jedini sigurni put koji nas vodi uspjehu i sreći na ovom i budućem svijetu.

Ramazan nas je učio lijepom moralu i ponašanju, koje je sastavni dio vjere i propisa posta. Kao što dok postimo ne smijemo bestidno govoriti, lagati, varati, svađati se i raspravljati, gledati ili slušati zabranjeno, isto se tako trebamo ponašati tokom cijele godine nakon Ramazana. Učio nas je da Allahova pomoć i pobjeda zavise od naše iskrenosti u vjeri i kvaliteta, a ne od brojnosti, fizičke snage ili moći.

Ramazan nas je učio milosti i praštanju. Svi smo u Ramazanu molili Allaha za milost prema nama, a zapitajmo se koliko smo mi spremni da pokažemo milost prema ljudima oko nas, da oprostimo, da ruku pomirenja pružimo? Ako to nismo u stanju, ako je naša srdžba prema ljudima koji su se ogriješili prema nama jača od milosti, onda se zapitajmo da li zaslužujemo Allahovu milost u Ramazanu za naše grijehe prema Njemu!

Ramazan nas je učio da budemo strpljivi, jer je strpljenje ključ uspjeha i da cijenimo Allahove blagodati, neprestano zahvaljujući na njima. Ali i da ispunjavamo naše obaveze vezane za te blagodati. Izostanak naše zahvalnosti i neizvršavanje obaveza prema Allahu je put gubljenja blagodati. Koliko je samo nezahvalnih kojima je Allah uskratio blagoditi zbog rasipanja, grijeha i udovoljavanja prohtjevima!

Ramazan i post su nas učili dobročinstvu, međusobnoj solidarnosti i osjećaju za potrebe ljudi oko nas, posebno onih kojima su uskraćene blagodati hrane i pića. Naša glad i žeđ u Ramazanu nas trebaju uvijek podsjećati na stalnu glad i žeđ siromašnih, ali i podstaći da im nastavimo pomagati i nakon Ramazana.

Ramazan nas je trebao naučiti da cijenimo vrijednost porodice i očuvanja porodičnih veza, jer rijetko smo kada kao u Ramazanu na okupu, za jednom sofrom, već nas život i poslovi sve više međusobno udaljavaju.

Ramazan nas je vezao za džamije i namaz u džematu, koje u ovom mjesecu intenzivnije posjećujemo na namazima, posebno jaciji i teraviji. Nemojmo braćo zaboraviti puteve do naših džamija odmah nakon bajram namaza, jer ćete se jednako lijepo osjećati u Allahovim kućama i izvan Ramazana. Probajte i uvjerit ćete se.

Iz Ramazana trebamo izaći čvrsto se držeći za Allahovo uže, Kur'ani Kerim, baš kao što smo se u Ramazanu čvršće za njega držali, učeći njegove stranice i razmišljajući o njegovim porukama. Ne napuštajmo učenje Allahove knjige, jer je ona milost, lijek i hrana za naše gladne duše i srca.

Iz Ramazana trebamo izaći sa čvrstim uvjerenjem da izvor sreće na dunjaluku nije u imetku, hrani i piću, niti udovoljavanju strastima, već u bliskosti sa našim Gospodarom i ibadetu.

Iz Ramazana trebamo izaći sa žaljenjem, što mnoge od spomenutih lekcija nismo dobro savladali, nestrpljivo iščekujući novi Ramazan i priliku da iz ramazanske škole posta nastavimo učiti.

Poštovana braćo. Iskoristimo preostale dane Ramazana da što više hajra učinimo, da što više stranica Kur'ana proučimo, da što više namaza obavimo, da što više dova Allahu Uzvišenom uputimo. Činimo to uvijek, ali posebno u neparnim noćima koje su pred nama, to jest dvadeset sedmoj i dvadeset devetoj, jer je možda baš jedna od njih kadarska noć. Iskoristimo preostale dane da naš post sadakatu-l-fitrom očistimo i propis vjere izvršimo, da naš imetak zekatom očistimo, Allahov blagoslov i Njegovu zaštitu na taj način zaslužimo, jer nam to poručuje Allahov Poslanika a.s. kada kaže: „Osigurajte vaše imetke zekatom“ ili: „Ne propadne nijedan imetak na moru niti na kopnu ni zbog čega drugog nego zbog toga što nije čišćen zekatom.“

Nemojte imati sumnju da je jedini ispravan put za izdvajanje zekata i sadekatu-l-fitra onaj posredstvom vašeg imama, koji tu dužnost vrši po ovlaštenju vrhovnog vjerskog poglavara, a sredstva se nakon toga sabiraju u Bejtu-l-mal, odakle se vrši njihovo usmjeravanje u skladu sa Allahovom odredbom u Kur'ani Kerimu. Znajte da oni koji vas pozivaju da ove propise izvršavate po svom nahođenju, da dajete kome hoćete i koliko hoćete, kao i njihova tvrdnja da se ni u Turskoj niti Saudijskoj Arabiji ne postupa kao kod nas, nisu razumjeli ovaj propis, ili ga svjesno krivo tumače. Jasni kur'anski dokazi i praksa Poslanika a.s. potvrđuju da je organizirano institucionalno ubiranje zekata od strane najvišeg vjerskog autoriteta jedini ispravan način ubiranja. Upoređivanje našeg prostora sa muslimanskim zemljama: Turskom, Saudijskom Arabijom i drugim potupno je pogrešna analogija, jer je u pomenutim državama vrhovna vjerska vlast servis političke vlasti, a najveći vjerski autoriteti državni službenici koje imenuju i razrješavaju njihove vlade ili ministri, te da svi oni kao i njihovi imami primaju plate iz državnog budžeta, koji se puni od poreza kojeg plaćaju svi građani tih država. Na isti način se finansiraju i njihove odgojno-obrazovne ustanove i svi drugi važni vjerski projekti. U pomenutim državama nije odvojena politička i vjerska vlast, a njihovo zakonodavstvo nije utemeljeno na Šeriatu, tj. Božijem zakonu, tako da u takvim okolnostima njihove države nemaju pravo ubirati porez i zekat od vlasnika imetka, jer bi to bilo duplo oporezivanje.

Na našem prostoru je vjera odvojena od države i država ne daje plate vjerskim službenicima, niti finansira rad vjerskih odgojno-obrazovnih ustanova, da ne govorimo o podršci u izgradnji džamija i drugim aktivnostima Islamske zajednice, ili pokušajima različitih državnih režima da se vjera na našim prostorima potpuno uguši. Jedini način da se vjera zaštiti i vjernici dobiju priliku da imaju sve ono što na drugi način ne mogu dobiti jeste kroz jake vjerske institucije koje će vršiti funkciju vrhovne vjerske vlasti, kao što je to bio slučaj u vremenu Allahovog Poslanika i pravednih halifa. Oni koji to ne razumiju ili ne prihvataju rizikuju da izgube priliku da uživaju u blagodatima vjere i rezultatima rada vjerskih institucija, a kada se to dogodi uzaludno je kajanje zbog svoje lahkoumnosti ili neznanja.

Uzvišeni Allahu, ukabuli sve naše ibadete koje smo obavljali tokom ovog mubarek mejseca i daruj nam snage da njegove poruke i lekcije razumijemo i u našim životima implementiramo.

Gospodaru naš, Ti si Onaj koji oprašta, voliš opraštanje, pa oprosti nama. AMIN

Dr. Rešad ef. Plojović