Muftijina vizija bila je da nema gladnih u Sandžaku

Veliki ljudi čine, pokreću i održavaju velike stvari. Jedan od vizija muftije Muamer-ef. Zukorlića jeste i da u Sandžaku ne bude gladnih i muhtačnih. Kako bi se i ova misija ostvarila, 2009. godine osnovan je Centar za humanitarni rad Hajrat. Od tada, pa do danas Hajrat radi u punom kapacitetu sve sa ciljem ostvarenja vizije našeg velikana.
Uslijed velike krize i stanja u kojem se Sandžak nalazio, na inicijativu muftije Muamera Zukorlića, Mešihat Islamske zajednice u Srbiji u saradnji sa Centrom za humanitarni rad Hajrat realizovao je ideju otvaranja vakufskih kuhinja širom Sandžaka. Prva kuhinja otvorena je u Novom Pazaru. Tom prilikom muftija Zukorlić je, između ostalog, kazao: „Kakva je poruka rađanja nove institucije narodne kuhinje za one lošeg imovinskog stanja? Nismo čak rekli ni za siromašne, nismo čak rekli ni za ugrožene, da ih ne povrijedimo. Zato što je siromaštvo obuhvatilo i one koji su mislili da nikada neće biti siromašni. I zato mi želimo da im pomognemo, da im damo čisti halal zalogaj, ali ćemo se boriti i nastojati da im ne ugrozimo njihovo dostojanstvo. Zato će oni dobiti ovaj objekat, gdje mogu doći i dostojanstveno ručati, ali ne samo to – oni će moći doći i uzeti hranu za sebe, pa će moći i poslati nekoga da uzme hranu za njih ukoliko oni nisu u mogućnosti.“
Ovo je, zapravo, bio prvi korak ka suzbijanju sve većeg siromaštva koje je zahvatilo naše područje te je Hajrat nastavio sa otvaranjem ovakvih kuhinja i u ostalim sandžačkim gradovima. Nakon Novog Pazara uslijedilo je otvaranje Vakufske kuhinje u Sjenici. I u ovom gradu otvaranju je prisustvovao muftija Zukorlić koji je poručio: „Probajte zamisliti taj osjećaj kada onaj koji nema svoju nafaku, onaj koji iz nekih razloga ne može sebe da opskrbi, ima osjećaj, ima sigurnost da u svom gradu može doći na jedno mjesto i dobiti topli obrok, a da za to ne mora platiti i da se nikome posebno ne treba zahvaljivati, da za to ne mora potpisivati nikakve pristupnice i da za to ne mora nikome biti dužan nikada. Zaista je to veličanstven osjećaj i zaista svaki čovjek ima pravo na takav osjećaj. Ima pravo na osjećaj da postoji jedno mjesto gdje se ljudi ne ucjenjuju, gdje se ljudi ne kupuju i da postoji način da među svojom braćom i sestrama, među svojim savjesnim komšijama sačuvate svoje dostojanstvo.“
Glavni muftija Islamske zajednice u Srbiji Muamer-ef. Zukorlić, u okviru svojih ramazanskih zijareta sandžačkih gradova, posjetio je u petak 03.09.2010. godine Tutin. Povod za ovu posjetu bila je džuma i otvaranje još jedne vakufske kuhinje, koju je upriličio Centar za humanitarni rad Hajrat. Muftija je održao govor i uz zahvalu Allahu dž.š. istakao da su Bošnjaci miroljubiv narod u čijim srcima nema mjesta za mržnju, već i kada im je teško i kada su pritisnuti sa svih strana nalaze snage da čine dobra djela i da otvaraju hajrate. Tom prilikom, pozvao je Tutince da ne dozvole da ova kuhinja prestane sa radom već da je njeguju kao jedno od svoje djece i da koliko je ko kadar donose namirnica u nju, pa makar to bio i jedan hljeb dnevno, ili kilogram krompira. Istakao je da je ovo mjesto gdje će ljudi kroz sadaku čistiti svoju dušu.
Prijepolje je još jedna od sandžačkih opština gdje je Hajrat otvorio vakufsku kuhinju. U ovom objektu sprema se hrana za još tri mjesta: Priboj, Novu Varoš i Brodarevo. Dana 05.11.2010. godine nakon džume namaza otvorena je Vakufska kuhinja. Muftija je na otvaranju, između ostalog, kazao: „Po ko zna koji put, a bit će sigurno još mnogo puta, da smo u Prijepolju sa radošću. Radost je kompletna i u našim srcima i na našim licima. Čovjek ima raznih prilika i prigoda da se raduje, ali najveća je radost otpočinjanja jednog dobrog djela koje ima svoj društveni značaj, dobroga djela ljudi kojim će se obezbijediti halal zalogaj za one koji trenutno nemaju. Pitanje nafake, kao i mnoga druga pitanja, jako je relativno. Pojava bogatstva i siromaštva je jako relativan pojam. Sve se u životu dešava kružno. Ako analizirate brojne porodice, posljednjih pedeset-sto godina, naći ćete kako su za to vrijeme bili nekada jako bogati, pa srednje bogati, pa Boga mi i siromašni. I obrnuto, neki su bili jako siromašni, a onda postali imućni. To je Božiji zakon među ljudima gdje se uspostavlja ravnoteža. Siromaštva se bitno sjetiti onda kada niste u siromaštvu, inače kada dođe iskušenje neimaštine onda se toga morate sjetiti. I zapravo, veličina ovoga vakufa, veličina ovoga hajrata jeste u tome što on nastaje na dobroti i svijesti ljudi. Sav sistem Islamske zajednice počiva na tome. Mnogi ne znaju nego računaju da je Islamska zajednica i Mešihat neka institucija koja ima svoje budžete, neke svoje prihode. Ne. Islamska zajednica je kao i vjera. Niko nema pravo da vas na silu utjera u vjeru, sami birate hoćete li u vjeru ući ili ne. Pa kada ste u vjeri vi opet sami birate kojim intenzitetom vjere ćete da živite. Islamska zajednica je, zapravo, institucionalna dimenzija vjere, ona predstavlja mehanizam u kojem se susreće energija dobročinstva pripadnika Islamske zajednice i građana uopće. Znate li kada je jaka Islamska zajednica? Jaka je kada su jaki njeni pripadnici, njeni članovi, kada su jaki njeni dobrotvori. Upravo ova vakufska kuhinja, kao i one tri koje su prethodnih mjeseci nastale u Novom Pazaru, Tutinu i Sjenici, plod su toga. Nije bilo nikakvog budžeta, niti bilo kakve strane donacije iz koje bi se to finansiralo. Mnogo je teže na taj način obezbijediti sredstva za dobro djelo, pogotovo je najteže osigurati sredstva za trajno dobro djelo. Nije teško napraviti paradu nekih paketića kao što znaju činiti pojedinci pred izbore. Mi želimo nešto drugo. Nešto što neće biti dnevna politika. Nešto što neće biti da se slika, nešto što će funkcionrisati onako kako funkcionira život – svakodnevno. Smatrali smo da je treba otvoriti u ovom trenutku, kada je dostojanstvo čovjeka jako pojeftinilo, gdje se ljudi posmatraju uglavnom kao brojke, kao neko koga treba upotrijebiti u nekom trenutku, a onda zaboraviti u naredne četiri godine. Evo vidite, da li danas postoje neki izbori? Ne, ali smo mi ovdje baš da pokažemo da je dobro djelo vrjednije od bilo kog dnevno-političkog događaja. I zamislite koliko tu treba energije da svakodnevno preko 1200 ljudi dobije kvalitetan obrok. To je nešto što funkcionira svakodnevno evo već mjesecima.“
Jedna od opština gdje je veliki broj stanovništva socijalno ugrožen jeste Nova Varoš. Uslijed nedostatka radnog angažmana jedan broj građana Nove Varoši je na rubu egzistencije. Vođeni kur’anskim i hadiskim imperativima da ne smijemo biti mirni dok u komšiluku ima gladnih, nastavili smo sa svojom misijom, te je 17.11.2010. godine otvorena Vakufska kuhinja i u Novoj Varoši.
„Jedini način da se ima budućnost jeste da ostvarimo društvenu solidarnost, tj. da oni koji imaju pomažu onima koji nemaju. To je jako važno iz mnogo razloga, a ko hoće biti malo objektivniji jako lako će zaključiti da je taj krug bogatstva i siromaštva jako relativan i ne prođe par decenija, a vi imate smjenu onih koji su bili bogati i siromašni. Jedini način da se sačuvate siromaštva jeste u vrijeme bogatstva, jer se ne možete štititi siromaštva u vrijeme siromaštva, tad je kasno jer više nemate čime da se štitite. Jedini zalog protiv siromaštva jeste dok ste imućni da ne zaboravite onog siromašnog.“
Dana 15.01.2011. godine u Brodarevu je otvorena Vakufska kuhinja.
Muftija je istakao da je riječ hajrat množina od riječi hajr koja znači dobro, pa bi hajrat označio mnogo dobara, te da za ljude koji čine dobra djela uvijek treba reći da su dobri ljudi. Istakao je da su vakufske kuhinje samo privremeno rješenje, jer se javila trenutna potreba za njima, a da je konačni cilj Islamske zajednice da vakufske kuhinje budu zatvorene, a da ljudi sami svojim radom mogu obezbijediti hranu za svoje porodice.
Muftija je također govorio i o slobodi, te da sloboda stanuje u srcima i mozgovima ljudi i da kada ljudi u svojim srcima osjete slobodu onda im niko neće moći ništa, te da im to niko neće moći oteti.
Posljednja vakufska kuhinja otvorena je u Priboju 23.02.2011. godine. Na taj način postigli smo svoj cilj i tako zaokružili Sandžak projektom za suzbijanje siromaštva. Glavni muftija Muamer-ef. Zukorlić pozvao je Pribojce da se uključe u rad i snabdijevanje Vakufske kuhinje.
Pozvao ih je da kuhinju vide kao svoju šansu jer će na taj način trenirati sebe da čine dobra djela i pomažu one kojima je pomoć potrebna. Muftija je istakao da u vakufskim kuhinjama niko korisnike ne pita koje su vjere ili nacionalne pripadnosti i da se ljudi dijele samo na dobre i loše. Muftija je također naglasio da su dobra djela koja čine muslimani i Islamska zajednica odgovor na brutalne napade od strane režima na Islamsku zajednicu.
„Ovim šaljemo poruku koja predstavlja odgovor svima onima koji ovih dana i ovih mjeseci pokušavaju da nas satanizuju i da nas predstave kao opasnost za državu i za srpski narod. Nismo opasnost za državu. Možda smo ponekad opasnost za režim koji ne radi dobro, koji ne radi u skladu sa svojim izbornim obećanjima i koji radi protiv interesa naroda. Mi govorimo jasnu istinu, koja oštro zvuči zato što istinu jako dugo nisu čuli. Naš odgovor nije da se mi sa njima raspravljamo, naš odgovor je ovo dobro djelo. Na svaki njihov napad mi ćemo odgovoriti još jednim hajratom, još jednim dobrim djelom. I nećemo im dozvoliti da se identificiraju sa državom. Ako smo protiv režima, nismo protiv države. Režim nije naš zato što radi protiv nas, a država jeste naša bez obzira što je upotrebljavaju protiv nas“ – rekao je između ostalog Glavni muftija.
Pored vakufskih kuhinja, Hajrat je do sada sagradio preko 130 kuća ugroženim i muhtačnim, u Sandžaku, Srbiji, Kosovu, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori. Hajrat uspješno djeluje i u Južnom Sandžaku.
Stipendiranje studenata i učenika također je projekat koji se dugi niz godina prati i sprovodi u Hajratu. Hajrat godišnje podijeli preko stotinu stipendija za učenike i studente.
Briga o jetimima je jedan od nezaobilaznih naših pojekata. Trenuto se stipendira 150 jetima u Sandžaku.
Pomoć bolesnima, pomoć u ogrjevu, namirnicama, odjeći i obući svakodnevne su aktivnosti. Islamska zajednica i Hajrat nastavit će još većim kapacitetom putem činjenja hajra, kojeg je trasirao naš muftija Muamer-ef. Zukorlić, sve sa ciljem da se pomogne tamo gdje je pomoć potrebna, nadajući se Allahovoj nagradi na ovom i budućem svijetu.
Bože, olakšaj, a ne otežaj; Bože, završi sa dobrim. Amin.

Piše:Fatima Fejzović

Glas islama 315, decembar 2021.

Rubrika:Tema broja