Buđenje uspavanih

 

Onaj insan kojeg ne interesuje stanje muslimana ne pripada ummetu islama. On se odvaja, izlazi iz zajednice, postaje slab, nezaštićen i na vjetrometini je. On se suprotstavlja Šeriatu koji zahtijeva izgradnju zajednice – džemata, te zajedničkom djelovanju kao garantu snage i stabilnosti uz poštivanje vjerskih autoriteta

Nemoguće je ostvariti uspjeh bez savjetovanja i međusobnog uvažavanja, te podsticanja na činjenje dobra. Nemoguće je da muslimani postignu uspjeh, a da ne poštuju svoje vjerske vođe i autoritete, imame i muftije, svoje učenjake – ulemu. Vjernici su bez svojih vođa poput tijela bez glave. Ne može tijelo opstati ako nema glave na njemu koja ga vodi i usmjerava, te savjetuje kroz život. Neko od učenjaka je rekao: „Sinovi Ademovi ne mogu živjeti jedni bez drugih. Kada se dvojica ili više njih sastave moraju se savjetovati o nekoj naredbi ili zabrani.“

Allahov Poslanik a.s. kaže: “Vjera je savjet.” Upitali smo: “A kome?” Poslanik odgovori: „Allahu, Njegovoj Knjizi, Njegovom Poslaniku, vladarima muslimana i svim muslimanima.“

Obaveza uleme je da savjetuje, da čuva granice Allahove vjere, da bude časna, moralna i pravedna. Pravo svakog čovjeka je da bude savjetovan od strane uleme. I vjernik je obavezan davati savjete, posebno ako bude pozvan ili upitan da savjetuje, najprije svoju porodicu, a onda i ostale ljude. Muhammed a.s. je rekao: „Musliman kod drugog muslimana ima šest hakkova – prava: Kada ga sretne da mu nazove selam, kada ga pozove da mu se odazove, kada zamoli za savjet da ga posavjetuje, kada kihne da mu nazdravi, kada se razboli da ga obiđe i kada umre da ga isprati.“ Pomenute obaveze spadaju u društvene aktivnosti na kojima se zasniva život vjernika. Biti društveno aktivan naredba je od strane Uzvišenog Gospodara koji kaže: „Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti (bogobojaznosti), a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu; i bojte se Allaha, jer Allah strašno kažnjava.” (El-Maide, 2)

Islam nas je naučio da je čovjek društveno biće i da treba djelovati kroz zajednicu – džemat, na promoviranju svih ljudskih vrijednosti poput pravde, istine, dobra, morala i čestitosti, a na uklanjanju i suzbijanju svake vrste nepravde, nereda, smutnje i grijeha. Mi kao društvena bića ove aktivnosti sprovodimo zajedno, poštujući autoritete koji nas usmjeravaju ispravnim putem i pravednim načinom ka uzvišenom cilju, ka miru, pravdi, blagostanju, uspjehu, ka Džennetu. Na putu dobra vjernici nastupaju udruženi u saffove „poput bedema čvrstih.“ Na to aludira ajet:  „A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju, i molitvu obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovom se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah sigurno smilovati. – Allah je doista Silan i Mudar.”

Islam potencira na izgradnji ummeta po principima pravedne zajednice koja se u svemu savjetuje sa ulemom, pa je obaveza svakog muslimana da štiti i poštuje prava čovjeka, pazeći da se interesi dobra, morala, pravde i poštenja ne ugrožavaju. U tom smislu je i hadis: „Ko se ne brine o pitanjima muslimana, nije od njih.“

Stoga, onaj insan kojeg ne interesuje stanje muslimana ne pripada ummetu islama. On se odvaja, izlazi iz zajednice, postaje slab, nezaštićen i na vjetrometini je. On se suprotstavlja Šeriatu koji zahtijeva izgradnju zajednice – džemata, te zajedničkom djelovanju kao garantu snage i stabilnosti uz poštivanje vjerskih autoriteta. Ako čovjek ovo ne poštuje on svojom voljom ostaje sam, a sam čovjek je slab i bezvrijedan, bez zaštite zajednice njegov put kroz život je neizvjestan.

U vremenu mira, kao i u kriznim situacijama, vođe muslimana ostaju čvrsti i potpuno prisebni zadržavajući pravedno djelovanje kao jedini ispravan put. U tome ih pomažu vjernici, njihovi saradnici, džematlije, porodica i prijatelji. Kada je Muhammed a.s. dobio prvu Objavu u pećini Hira on se uplašen vratio svojoj kući i supruzi Hatidži r.a. rekavši: „Hatidža, bojim se za sebe!” Hatidža r.a. mu je na to odgovorila: „Naprotiv, raduj se! Tako mi Allaha, nikada te Allah neće izdati, jer ti čuvaš rodbinske veze, govoriš istinu, pomažeš iznemoglima i obespravljenima i  ugošćavaš goste.“

Danas naša zajednica stoji na putu ashaba koji su u svakom trenutku pomagali Poslanika a.s. ne računajući ni našta drugo osim na ahiretsku nagradu. Muhammed a.s je na principima pravde odgajao ashabe, a onda su generacije muslimana nastavilie njihovim putem i do današnjeg dana kroz prizmu društvenog aktivizma nastoje svoju zajednicu graditi i očuvati tako da bude jedinstvena, jaka, pravedna, na usluzi i od koristi cijelom društvu.

Vjernici znaju da vjera opstaje na savjetovanju i popravljanju, a nikako na blaćenju, fitni i smutnji. Zadnjih nekoliko mjeseci, a posebno par hefti, svjedoci smo najprizemnijih, najogavnijih i veoma drskih i podmuklih napada na čast, dostojanstvo, ugled, život, rad i djelo predsjednika Mešihata IZ-e u Srbiji prof. dr. muftiju Mevlud-ef. Dudića.

Ne čudi što to rade urednici nižerazrednih internet portala i stranica, opskurni i neostvareni pojedinci željni pažnje po svaku cijenu i spremni da zarad dunjaluka učine sve i slažu na svakoga. Čude komentari na takve objave i naslove onih nazovi muslimana koji na najprizemniji i pogan način udaraju na čast muftije Dudića. Zamislite da u tim komentarima ima takvih psovki koje izvode ljude iz vjere, takvih pogrdnih riječi koje upisuju ljude u velike grješnike. A poneki od tih lažnih moralista i dušebrižnika sve to rade pozivajući se na islam i muslimane, dok iskompleksirani urednici fitna portala sve te komentare slobodno puštaju u eter zaboravljajući da će svako “na Danu kada perde popadaju” vidjeti ono šta je radio i činio. Umjesto da se bave korisnim radom i pozitivnim aktivizmom za dobrobit zajednice ti profani likovi sebe svrstavaju u one koji naređuju i promoviraju zlo udaljavajući se tako od zajednice muslimana.

Ako na bilo koji način učestvujemo u dijeljenju i promoviranju takvog materijala, mišljenja i stavova, upadamo u grijeh i saučesništvo u činjenju teškog harama. Obaveza vjernika jeste da poput Hatidže r.a. i ashaba koji su stali uz Poslanika a.s. budu na braniku odbrane dobra od zla. Prema sunnetu Muhammeda a.s: „Pokvareno djelo se uklanja rukom, pa jezikom, pa onda preziranjem toga djela i onoga ko ga čini.“ A ima vjernika, braće, kolega i prijatelja koji su spremni štiti čast i dostojanstvo vjerskih autoriteta te obraz našeg časnog naroda.  

Udarati na obraz i čast čovjeka veliki je grijeh. Abdullah ibn Abbas r.a. je rekao: “Allahov Poslanik s.a.v.s. je pogledao u Kabu i rekao: – Čast tebi, sveta kućo. Ti si veličanstvena i veličanstvena je tvoja svetost, ali je svetost i čast vjernika kod Allaha veća od tvoje svetosti. Allah je tebe učinio svetom iz jednog razloga, a kod vjernika je troje učinio svetim: njegov život, njegov imetak i da se o njemu ima lijepo mišljenje.”

Budimo pregaoci u društvenom aktivizmu i činimo dobro, a odvraćajmo od zla. To radimo aktivno i na društvenim mrežama kako bi se suprotstavili sljedbenicima šejtana i onima koji bi da utrnu Allahovo svjetlo. Našim radom, poštenjem i pravdom pobijedit ćemo destruktivne elemente koji nikakvog dobra ne žele muslimanima i Islamskoj zajednici. 

Kažu da je Imam Ebu Hanifa rekao da 60 procenata ljudi čine „spavači“, a po 20 odsto su oni koji naređuju i čine dobro i oni koji rade i promoviraju nered i zlo. Onih 20 procenata ljudi koji su aktivni u činjenju dobra, a odvaraćaju od zla, probudit će 60 procenata uspavanih i lijenih koji samo čekaju koja će od strana da nadvlada, pa da se njoj pridruže i tu stranu pomognu. Stoga je na nama da činjenjem dobra budimo one što drijemaju, a onda će ovih 20 odsto grješnika biti potpuno marginalizirani i odstranjeni iz društvene zajednice koja ne trpi maligne pojave i nuselemente. 

Pa neka nam je hairli aktivnost na putu širenja znanja, pravde i dobra.

Glas islama 316, januar 2022.

Rubrika: Naše viđenje