Budućnost nam je mračna ako ne obnovimo kulturu čitanja

Prve kur’anske riječi objavljene posljednjem Božjem poslaniku Muhammedu a.s. pozvale su čovječanstvo na čitanje, razmišljanje, razumijevanje, znanje i spoznaju – na sve one složene kognitivne procese koje obrazovanje u sebi podrazumjeva. Nabrojane mogućnosti odlike su kojima je jedino čovjek uzdignut iznad svih ostalih stvorenja u univerzumu. Znati čitati, tj. prepoznavati znakove iz prirode, dokučiti svojim čulima i razumom, ali i srcem, da je sve oko nas, kao i nas same, stvorio Allah dž.š., može se samo pomoću adekvatnog obrazovanja i znanja. Čovjek može slijepo vjerovati i bez znanja, ali samo istinskim Znanjem čovjek dokučuje pravi smisao vjerovanja, a time i pravi smisao ovozemaljskog, prolaznog postojanja. Kada čovjek istinski spozna Boga i prizna Ga za svoga Stvoritelja, tj. kada iskusi  pravo Znanje, tek će onda dokučiti smisao vjere, namaza, posta, zekata i hadža, dobročinstva prema roditeljima, rodbini i svim ljudima, ali i smisao patnji, iskušenja i žrtve, odnosno smisao cjelokupnog života. A znanje je, kao i život, dar Božiji, mogućnost da čovjek širi svoje vidike, spoznaje život u njegovoj punini, te ga sebi i drugima olakšava i čini kvalitetnijim. Takvo znanje, koje je plod akademskog obrazovanja, rada, istraživanja, eksperimenta i iskustva, islam uvažava i potiče, i ono može pomoći u spoznaji Boga i svega što čovjeka okružuje, ali se ne može zamijeniti Znanjem koje su iskusili isključivo Božiji poslanici. To znanje, koje se ne može steći ni iskustvom ni eksperimentom nego direktnim Božijim odabirom, odnosno direktnim Božjim poučavanjem, do nas je preneseno i u potpunosti sačuvano u Kur’anu, Božijem vječnom Govoru, i ono nas uči ko nas je stvorio, kako ispravno i na pravi način obožavati Boga, kako djelovati; šta je dobro i dozvoljeno, a šta je zlo i zabranjeno; kako se odnositi prema sebi, drugim ljudima i svemu što nas okružuje; gdje su granice ljudske slobode; zašto živimo i umiremo i šta će biti s nama nakon smrti. Istinsko znanje ima veliku motivacijsku snagu na vjerničko ponašanje i djelovanje, ali u isto vrijeme podrazumijeva i čovjekovu odgovornost da svojim ponašanjem i svakodnevnim življenjem odražava Božiju Volju. I zato dva puta u imperativnoj formi, sadržanoj u prvoj kur’anskoj naredbi IKRE’, Stvoritelj svjetova Svome Poslaniku,ž a.s., ali i svim muslimanima, naređuje da čitaju, studiraju, istražuju, obrazuju se, stiču i šire znanje, baš kako je to cijeli svoj život potencirao i autor citiranih riječi iz naslova ovoga teksta, akademik Muamer Zukorlić, rahimehullah. Nažalost, visok je procent današnjih muslimana koji su potpuno zanemarili prvu kur’ansku naredbu, koji o svojoj vjeri ne znaju ni najvažnije informacije. Mnogi muslimani samo površno primjenjuju ono što su čuli od svojih djedova ili roditelja, a što je u većini slučajeva potpuno pogrešna interpretacija islamskih propisa prerasla u puki folklor pomiješan s neislamskim običajima.
Allah dž.š. i na drugim mjestima u Kur’anu, osim u poglavlju El-Aleq, potencira znanje i vrijednost umnih ljudi:
“On daruje znanje onome kome On hoće, a onaj kome je znanje darovano – darovan je blagom neizmjernim. A shvatiti mogu samo oni koji su razumom obdareni.” (El-Beqare, 269)
“I reci, Gospodaru moj, Ti znanje moje proširi…” (Ta-ha,14)
„I Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje. A Allah zna ono što radite.” (El-Mudžadele, 11)
”Reci: Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku primaju!”
(Ez-Zumer, 9)
“Savjetujem ti da neznalica ne budeš.” (Hud, 46)

Poznati ashab Muaz ibn Džebel o učenju i podučavanju izjavio je sljedeće: ”Izučavajte nauku, jer je učenje vid strahopoštovanja prema Uzvišenom Allahu, traganje za naukom vid je robovanja Dragom Bogu, predavanje znanja je poput činjenja tesbiha, bavljene nekim naučnim pitanjem ima vrijednost džihada, podučavanje onoga ko to znanje nema jeste sadaka, davanje onima koji se naukom bave (finansijska i druga pomoć) jeste približavanje Allahu Dragome. Učenje je sagovornik kada je čovjek sam, prijatelj u samoći, dokaz u vjeri, strpljivost u dobru i zlu, namjesnik kada je osoba odsutna, bližnji kada je čovjek u tuđini i svjetionik na putu ka Džennetu. Znanjem Allah uzdiže ljude, te ih u dobru čini odlučnima, predvodnicima i upućivačima. Po njima se drugi orijentiraju, jer služe kao dokaz za dobro, slijede njihove tragove i ugledaju se na njihove postupke. Meleki žude za njihovim društvom, dodiruju ih krilima svojim. Sve živo i neživo za njih oprost traži, čak i ribe u moru, gmizavci, divlje zvijeri na kopnu i stoka. Isto čine nebesa i zvijezde.”
Šta za nas muslimane Bošnjake treba da predstavlja knjiga? Kako upotrijebiti blagodat uma kojim nas je Allah odabrao nad drugim stvorenjima? Plastičnim primjerom kazano, knjige su za um ono što su prozori za kuću. Zamislite život u kući bez prozora. Kako bi bilo tamno, turobno i ustajalo. Prozori unose svjetlost u dom. Unose svjež vazduh u ustajalu prostoriju. Prozori pružaju pogled na široke krajolike. Knjige čine isto za um. Donose mu svjetlo. One su svježi povjetarac za ustajale misli. Otvaraju umu nove horizonte.
Čitanje muslimanu treba biti najvažniji hobi po kojem je prepoznatljiv. Prijašnji muslimani su bili strastveni čitaoci. Muslimanski autori pisali su na hiljade naslova. Dičimo se kako je najstariji univerzitet u Maroku osnovala žena muslimanka, ponosimo se Al-Azharom u Kairu, bučni smo kako su muslimani bili prvi u medicini, matematici, algebri i preteče mnogim otkrićima. Znamo i rado spominjemo naše najstarije kutubhane i uzimajući u obzir tako bogato literarno naslijeđe, tužno je vidjeti da je u današnje vrijeme većina muslimana očajna čitalačka publika.
Najučestaliji izgovor koji ćemo čuti je „nema se vremena“, pritom zaboravljajući da je Allah Gospodar vremena i da je i Sam vrijeme. A ne iznenađuje nas činjenica da isti ti ljudi uvijek nađu vremena za aktivnosti poput čitanja dnevnih novina, trač magazina, gledanje televizije, igranje igara ili surfanje internetom satima. Vremena se nađe i za sport, putovanja, kupovanje po tržnim centrima, druženje sa prijateljima, izlaske, ali za čitanje ne.
Činjenice da je znanje poput okeana i da učenje traje cijeli život dobro su poznate muslimanima. Svaki musliman dužan je steći minimum obrazovanja o islamu koje će mu omogućiti svakodnevno prakticiranje njegove vjere. Hadis kaže da je traženje znanja obaveza svakom muslimanu i muslimanki. (Ibn Madže) Način na koji će to raditi lični je izbor svakog pojedinca, a čitanje je svakako jedan od najboljih i najefikasnijih.
Zašto imamo animozitet prema knjizi kada nam knjiga ne diktira tempo čitanja. Ne određuje nam termine. Nije ograničena na vrijeme i prostor. Knjige nemaju nikakvih zahtjeva, niti se umaraju. Knjiga može biti izučavana u privatnosti svog doma vlastitim tempom i brzinom. Knjige nisu ograničene na samo jednu osobu. Cijela porodica može se okoristiti knjigama tokom dužeg vremenskog perioda.
Čak, knjige mogu pružiti sate radosti za porodicu ako se čitaju zajedno. Pomažu učvršćivanju porodičnih veza i odnosa. Umjesto da dom bude „motel“ koji ugošćuje „strance“ zaokupljene svojim telefonima i računarima, svi članovi se mogu okupiti u zajedničkoj aktivnosti. Svi težimo da nam djeca čitaju, a najbolji način da dijete zavoli knjigu jeste da je vidi često u našim rukama. Ako je dijete okruženo knjigama, ako mi dosta čitamo, one će biti njegovo prirodno okruženje i spontano će ih zavoljeti. I ono će poželjeti da oponaša ono što mi radimo.
I na kraju, nekoliko savjeta u vezi našeg čitanja:
1. Budite veoma oprezni kod izbora vjerske literature. Nije svako djelo milozvučnog i primamljivog naslova dobro za čitanje. Za neupućene to može biti pravo minsko polje. Zato uvijek tražite savjet nekog učenog i provjerenog prije negoli kupite ili posudite neki naslov za koji niste nikad čuli.
2. Islamska literatura uvijek sadrži hadise i ajete iz Kur’ana. Prema ovim knjigama moramo se odnositi s dužnim poštovanjem. Čuvajte knjige na čistom i visokom mjestu. Nemojte ih cijepati ili bacati, a ako se pohabaju toliko da se više ne mogu koristiti, spalite ih.
3. Kupovanje i posuđivanje knjiga je jedna stvar, a čitanje druga. Mnogi ljudi miješaju ovo dvoje. Samo posjedovati knjigu ne znači mnogo. Treba je pročitati da bi postala korisna.
4. Odvojite vrijeme za čitanje, recimo 15-20 minuta svaki dan u određeno vrijeme. Ovo će vam pomoći u uspostavljanju samodiscipline.
5. Pokušajte napraviti svoj mirni čitalački kutak negdje u kući gdje ćete čuvati knjige i čitati. Također je dobro uspostaviti lokalnu islamsku biblioteku koja će poslužiti onima koji su željni čitanja, a ne mogu to sebi priuštiti.
Investirajte još danas u dobru knjigu. Trajat će vam čitav život. Ako ništa, možda će vaša djeca ili unuci jednog dana cijeniti tu vašu investiciju.

Glas islama 315

Autor:Msc. Harun-ef. Eminagić

Rubrika: Islamske teme