Mjesec redžeb je Allahov mjesec, šaban je moj mjesec, a Ramazan je mjesec ummeta

PITANJE: Pred nama su hidžretski mjeseci: redžeb, ša’ban i Ramazan, koje muslimani naših krajeva nazivaju „učajlucima“. Koji je njihov značaj i da li ima osnove za izjednačavanje ili povezivanje bilo kojeg mjeseca sa Ramazanom, te prakticiranje pojačanog ibadeta u njima?
ODGOVOR: Uzvišeni Allah je Svojom mudrošću učinio da određeni trenutci u vremenu, određeni dani ili mjeseci u godini više vrijede ili imaju posebnu vrijednost u odnosu na druge trenutke, dane ili mjesece.
Od trenutaka koji imaju posebnu vrijednost jesu momenti iftara, obavljanja džume i ostalih namaza, dove u dubini noći itd. Dani koji su posebno vrjednovani su: Dan Arefata, džumanski dan, bajramski dani i sl, a mjeseci čija vrijednost je posebno naglašena jesu Ramazan, zbog ibadeta posta u njemu, kao i dva mjeseca koji mu prethode, redžeb i ša’ban, te mjesec nakon Ramazana, to jest ševval.
Dokazi na osnovu kojih se sva pomenuta vremena ističu u odnosu na druga vremena jesu riječi Uzvišenog Gospodara, tj. ajeti u Allahovoj knjizi, gdje se spominju neka od navedenih vremena, ali isto tako i hadisi Božijeg Poslanika a.s. i njegova praksa, na osnovu kojih se zaključuje posebna vrijednost istih.
„Učajluci“ su kolokvijalni naziv kod Bošnjaka za tri mjeseca: redžeb, ša’ban i ramazan, a sam naziv potiče iz turskog jezika i u sebi sadrži dvije riječi: „üç“ (uč – tri) i „aylik“ (ajlik – mjesečna plata ili nagrada), što dolazi od riječi „ay“ (aj – mjesec), tako da se iz ovog jezičkog značenja riječi može zaključiti da su učajluci tri mjeseca u kojima čovjek ima priliku da svojim ibadetima u njima zasluži veliko dobro ili nagradu kod Uzvišenog Allaha., kao i da se nadoknade propusti koji su učinjeni ranije tokom godine, te da je početak učajluka, tj. nastupanje mjeseca redžeba prvi vjesnik koji najavljuje ili upozorava na dolazak Ramazana.
Ono što pomenute mjesece čini posebnim jeste činjenica da se u njima nalaze četiri mubarek noći, a to su: Lejletu-r-Regaib, poznata kao noć želja, ili noć začeća Allahovog Poslanika a.s., koja nastupa prvog uoči petka u mjesecu Redžebu. Lejletu’l-Mi’radž, noć putovanja Allahovog Poslanika a.s. od Mesdžidu-l-Harama u Meki do Mesdžidu-l-Aksaa u Kudsu, a onda uzdizanja u više sfere, sve do Uzvišenog Gospodara, kada je propisan namaz, a to je 27. noć mjeseca Redžeba. Lejletu’l-Berat, noć milosti, oprosta i spasa od džehenemske vatre, a nastupa 15. šabana. Lejletu’l-Kadr, noć u kojoj je počela objava Kur’ana, koju treba tražiti u neparnim noćima zadnje trećine Ramazana, posebno 25, 27. ili 29. noći.
Pomenute noći, zbog onoga što simbolišu, imaju poseban značaj i prilika su za vjernike da ibadetom u njima, ili danima koji im prethode ili slijede nakon njih zasluže posebnu nagradu i dobro na ovom i budućem svijetu.
Pored toga što se tri od četiri spomenute noći nalaze u redžebu i ša’banu koji prethode Ramazanu, vrijednost ovih mjeseci jeste i u činjenici da oni uvode vjernike, posebno mjesec šaban, u najvrjedniji mjesec, to jest Ramazan, mjesec brojnih ibadeta i posta, za kojeg Uzvišeni Allah daje posebnu nagradu, a za sve druge ibadete u njemu uvećava nagradu. Te je zadatak ovog mjeseca da vjernike pripremi na ono što dolazi, da u veliki mjesec uđu spremni, naviknuti na post i pojačani ibadet.
Tokom dva mjeseca koji prethode Ramazanu potrebno je pojačati naše ibadete: učenje Kur’ana, dobrovoljni post, završiti nadoknadu ramazanskog posta ukoliko to nismo ranije učinili, dijeljenje sadake itd, kako bi u Ramazanu, naviknuti na sve pomenute ibadete, nastavili jačim intenzitetom ih prakticirati. Na osnovu toga učeni su kazali da je uloga mjeseci koji prethode ili slijede nakon Ramazana isti kao uloga sunneta prije ili nakon farza, a to je da pripreme osobu za ono što je najvažnije, ili da otklone i nadoknade nedostatke obaveznog – farz ibadeta koji je prethodno obavljen. Islamski učenjaci navode brojne predaje od Poslanika a.s, kao i mudre izreke istaknutih alima o vrijednosti učajluka.
U jednoj predaji se prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: „Mjesec redžeb je Allahov mjesec, ša’ban je moj mjesec, a Ramazan je mjesec ummeta.” (Sujuti)
Također se prenosi da je Poslanik a.s, kada bi nastupio mjesec redžeb, učio i preporučio ummetu da uči sljedeću dovu: „Allahu moj, spusti na nas tvoj bereket u redžebu i ša’banu i učini da dočekamo Ramazan.” (Bejheki)
El-Bejheki bilježi slijedeće riječi Aiše r.a: „Redžeb je Allahov mjesec.“ Nazvan je mjesecom zatišja (El-Esamm) i jedan je od četiri sveta mjeseca ešhuru-l-hurum u kojima je Uzvišeni Allah zabranio ratovanje.
Jedan od Allahovih mudrih robova je rekao: „Godina je poput drveta. Mjesec redžeb je vrijeme listanja drveta. Ša’ban vrijeme davanja plodova, a Ramazan vrijeme ubiranja plodova.”
Među sufijama se prenose riječi poznatog šejha Abdulkadira Gejlanija: „Redžeb je mjesec napuštanja nefsanskih prohtjeva. Ša’ban je mjesec djela i požrtvovanosti. Ramazan je mjesec odanosti i radosti. Redžeb je hurmet, ša’ban hizmet, Ramazan nimet.“
O svim pomenutim predajama i izrekama koje ukazuju na posebnu vrijednost učajluka i ibadeta u njima može se polemisati. Međutim, ono što je nepobitno jeste da ovi mjeseci doista imaju posebnu vrijednost, da je upućivanje dove Allahu dž.š. od strane bilo kojeg čovjeka na početku redžeba, ili u bilo kom mjesecu koji prethodi Ramazanu, da mu Allah dž.š. omogući da dočeka Ramazan, da na njega Gospodar svjetova spusti Svoj bereket, nešto što nije sporno sa aspekta vjere i nikako ne može biti zabranjeno, tako da se može zaključiti da Razuman vjernik koristi svako vrijeme tokom godine, a posebno ono u mjesecima koji prethode ili slijede nakon Ramazana, kako bi učinio što više dobrih djela i za njih dobio obećanu nagradu Milostivog Gospodara, bilo da je riječ o dobrovoljnom postu, nafila namazima, dijeljenju sadake i drugim vidovima dobročinstva, učenju Kur’ana, pojačanom zikru, donošenju salavata na Poslanika a.s. itd.
Posebno veličanje mjeseci redžeba, ša’bana i ševvala, te njihovo poistovjećivanje sa Ramazanom, ili smatranje određenih ibadeta u njima obaveznim, poput posta određenih dana, ili prakticiranje nekog posebno namaza u posebnom vremenu, što nije jasnim kur’anskim dokazom propisano, jeste pogrešno i takvu praksu ili razmišljanje treba prekinuti.

Glas islama 316,

Rubrika: Pitanja i odgovori

fetva i emin: dr. Rešad ef. Plojović