Hfz. Ramiz-ef. Šabanić (1858-1964)

Ramiz-ef. Šabanić rođen je u Taslidži 1858. god. kao najstarije dijete od tri sina tadašnjeg taslidžanskog haznadara (blagajnika). Ramiz-efendija potiče iz poznate ulemanske porodice koja je brojala mnogo zvučnih alimskih imena u Sandžaku, veliki broj imama, mudderisa, hatiba i hafiza. Njegova dva mlađa brata, Halil i Abdulaziz, također su bili hafizi i važili su za učenije ljude tog vremena u šeher Tasliži.

Školovanje hfz. Ramiz-ef. Šabanića počinje u rodnoj Taslidži, gdje kao dječak upisuje mektebi-iptidaije, a nakon toga ruždiju koju završava kao jedan od najboljih učenika. Poslije ruždije hfz. Ramiz-efendija školovanje nastavlja u Skoplju i Istanbulu gdje pohađa Skopsku medresu, a nakon toga više škole u Istanbulu, gdje pred najvećim poznavaocima završava hifz i dobija titulu hafiza. Želja za školovanjem i sticanjem znanja iz Istanbula hfz. Ramiz-efendiju vodi čak u Aleksandriju gdje izučava matematiku i astronomiju. Hfz. Ramiz-ef. Šabanić pored svog maternjeg bosanskog jezika govori i piše arapski, turski i perzijski jezik. Nakon završenog školovanja želja za rodnom Taslidžom bila je veća od života i u Istanbulu i Aleksandriji, tako da se hfz. Ramiz-efendija, sada već veliki intelektualac i učevan insan, vraća u svoju Taslidžu.
Povratkom u Taslidžu hfz. Ramiz-efendija stupa u brak sa djevojkom Hafifom koja je iz poznate begovske porodice Bajrović, s kojom dobija šestoro djece: Osmana, Ahmeda, Muhameda, Arifu, Fatimu i Abidu. Kao svaki iskreni vjernik, tako i hfz. Ramiz-efendija doživljava iskušenja tokom svog života, a jedno od najvećih jeste da je njegov najstariji sin Osman otišao u Instanbul i tu se gubi svaka veza između njega i njegovog baba Ramiz-efendije.
Njegova radna karijera počinje u Pljevaljskoj medresi kao profesor kiraeta i matematike gdje dugi niz godina podučava generacije đaka i velikom broju pljevaljskih hafiza biva muhafiz. Veliki dio svoga života, oko 70 godina, hfz. Ramiz-efendija je proveo u imamskom poslu. Bio je imam Hadži Rizvan-čauš džamije, a između dva svjetska rata biva angažiran četvrtkom kao muderis u Husein-pašinoj džamiji, gdje bi također sa 12 svojih učenika, kojima je on bio muhafiz, učio mukabelu s ikindije namaza.
U razgovoru sa potomcima hfz. Ramiz-efendije došao sam do mnogo informacija. Njegovom unuku Zijadu i unukama Emini, koja sada živi u Švedskoj, i Nefi koja živi u SAD, njihov dedo hfz. Ramiz-efendija je ostao u sjećanju kako u dugim zimskim sijelima sjedi u „velikoj sobi“, kako one kažu, i direktno s perzijiskog prevodi priče iz knjige Hiljadu i jedna noć. „Uvijek bi stao kada bi nam bilo najslađe“, kaže njegova unuka Emina.
Hfz. Ramiz-ef. Šabanić bio je vrstan kaligraf koji je još u Aleksandriji tu umjetnost izučavao i učio od tamošnjih kaligrafa. Njegove kaligrafije, nažalost, nisu sačuvane jer su pred samu smrt hafiz Ramiza otuđene iz njegovog vlasništva.
Najstarija unuka hfz. Ramiz-efendije sjeća se događaja kada bi sa svojim djedom išla u Sarajevo kod daidže Ahma, da bi njen dedo bio gost kod tadašnjeg reisu-l-leme Ibrahim-ef. Fejića. „Uvijek su govorili jezik koji ja kao dijete nisam razumjela, ali mislim da je bio arapski“, kaže Emina, unuka Ramiz-efendije.
U 106. godini života na bolji svijet je preselio hfz. Ramiz-ef. Šabanić. Njegov mezar, kao i mezari njegove braće, nalaze se u gradskom groblju ,,Ravni“ u Pljevljima, tako da je to zasigurno jedinstven slučaj da se mezarluci tri brata hafiza nalaze na jednom mjestu.
Molim Allah dž.š. da podari Džennet hfz. Ramiz-ef. Šabaniću, koji je svojim trudom, zalaganjem i znanjem učinio mnogo na polju vjere, kako u Taslidži tako i u cijelom Sandžaku.

Glas islama 319, autor: Kenan Delić