Koliko smo svjesni važnosti prvog kur'anskog imperativa

Koračamo u susret velikom jubileju naših institucija, svjetiljkama znanja, Fakultetu za islamske studije i Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru, koji iznjedriše ulemu i bošnjačkog mislećeg čovjeka, što oplemeniše naše sandžačke vrleti svojim znanjem, ahlakom i slobodarskim duhom. Međutim, opet i iznova nam se nameće obaveza da stavimo prst na čelo i zapitamo se, svako ponaosob, da li smo se dovoljno i adekvatno odazvali i odgovorili kur’anskom imperativu, riječima koje su objavljene preko meleka  Džibrila i dostavljene posljednjem Allahovom poslaniku Muhammedu a.s. dok je u mjesecu Ramazanu, u pećini Hira, razmišljao o svom Gospodaru, o životu, ljudima i svijetu oko sebe, pa začu:
“Uči, čitaj, u ime Gospodara tvoga koji stvara, stvara čovjeka od ugruška! Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj, koji poučava peru, koji čovjeka poučava onome što ne zna.” (El-Alek, 1-5)
Nije slučajno da baš ovo bude prva naredba, već su ovo pažljivo birane riječi za početak Objave. Arapi su prije islama bili nepismen narod. Među njima nije postojao gotovo nikakav interes za bilo koju granu klasičnih znanosti, o čemu svjedoče mnogi rani tradicionalni islamski izvori. Islam će to ovom konciznom naredbom izmijeniti u korijenu, te će Arapi u vrlo kratkom vremenu postati najpismeniji i znanstveno najosvješteniji narod na kugli zemaljskoj. U vrijeme kada su objavljeni ovi kur’anski ajeti, u Mekki je, prema dostupnim izvorima, bilo svega sedamnaest pismenih ljudi. Međutim, nakon ovih riječi, ništa više neće biti isto. Ni za Arape, ali ni za ostale narode. Krenula je revolucija čije su pozitivne posljedice vidljive sve do danas. Učenje i proučavanje, taj prvi i direktni Božiji imperativ upućen muslimanima, postali su glavna preokupacija nadolazećih generacija islamskih vjernika.
Kako i ne bi kada je njime čovjek uzdignut iznad svih ostalih stvorenja u univerzumu. Znati čitati, tj. prepoznavati znakove iz prirode, dokučiti svojim čulima i razumom, ali i srcem, da je sve oko nas, kao i nas same, stvorio Allah dž.š., može se samo pomoću adekvatnog obrazovanja – znanja. Čovjek može slijepo vjerovati i bez znanja, ali samo istinskim znanjem čovjek dokučuje pravi smisao vjerovanja, a time i pravi smisao ovozemaljskog, prolaznog, postojanja.
U svojoj suštini, islamski vjerozakon, koji je objavljen prije više od 1400 godina preko Muhammeda s.a.v.s., bodri vjernike u potrazi za znanjem i mudrošću, a prezire neznanje. Uzvišeni Allah kroz Kur’an poziva vjernike da tragaju za znanjem, i to ne samo jednom nego na desetine puta, gdje u nekim slučajevima u obliku savjeta, ohrabrenja, ili čak u obliku naredbe. Sama riječ učeni spominje se 224 puta u Kur’anu. Lijepo Allahovo ime Sveznajući se spominje 185 puta, znanje se spominje 375 puta, a u Sahihu imama Buharije postoji posebno poglavlje pod nazivom Znanje, koje sadrži 102 hadisa u kojem se spominje riječ znanje, mudrost, nauka, itd.
Ove plemenite riječi otkrivaju mudrost i vrijednost znanja i promovišu njegovo sticanje. Kur’anski ajeti i hadisi koji jasno ukazuju na važnost i vrijednost znanja i podsticanje na njegovo istraživanje i akviziciju su brojni. Od tih kur’anskih ajeta možemo spomenuti onaj u kojem Allah dž.š. kaže: “Allah svjedoči, kao i Njegovi meleki, i učeni (ljudi od znanja), da ne postoji drugi bog dostojan obožavanja osim Njega. Nema božanstva osim Njega, Svemogućeg, Mudrog.” (Ali Imran, 18)
Imam  Kurtubi u svom tefsiru, a u vezi sa tumačenjem ovog ajeta, kaže: “Ovaj kur’anski ajet je argument za vrijednost znanja i učenjaka.”
Ako bi bilo koja druga kategorija bila vrijedna spomena više nego učenjaci, onda bi je Allah dž.š. zasigurno spomenuo uz Njegovo ime, kao što je spomenuo meleke i učenjake.
Ako bi išta drugo bilo vrjednije od znanja i mudrosti, onda bi Allah dž.š. zasigurno podučio Svog miljenika i poslanika da Ga moli za to, kao što je bio slučaj sa traženjem i povećanjem znanja – mudrosti.
Allah dž.š. u Kur’anu kaže:
“A, Allaha se boje od robova Njegovih – učeni.” (Fatir, 28)
“…Reci: ‘Da li su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?’ Samo oni koji pameti imaju pouku primaju!” (Zumer, 9)
“… Gospodaru moj, povećaj mi znanje!” (Ta Ha, 114)
Pored Kur’ana i Allahov poslanik Muhammed s.a.v.s., također, poziva vjernike i vjernice da se posvete traženju znanja. Promjene i trijumf za muslimane doći će na dan kada se oni budu principijelno držali svoje vjere, da joj se posvete svom svojom snagom i voljom, te da se obrazuju i da u praksi to znanje koje su dobili sprovedu.
Druga sura koja je bila objavljena Muhammedu s.a.v.s. je sura Kalem, što znači pero za pisanje, posebno ili generalno sredstvo za pisanje. Sam naziv sure Kalem govori o tome. Kaže Uzvišeni Gospodar u prvom ajetu ove sure: “Kunem Se perom i onim što oni pišu.” (Kalem, 1)
Allahov poslanik Muhammed s.a.v.s., u hadisu kojeg prenosi Muslim, kaže: “Allah će olakšati put ka Džennetu čovjeku koji slijedi put traženja znanja na ovom svijetu.”
Poslanik s.a.v.s. je, također, rekao: “Vrijednost učenjaka nad pobožnjakom je kao moja vrijednost nad najnižim od vas.”
Nema sumnje da je znanje jedna od glavnih potreba i uslova za osnivanje i napredak pojedinca i društva. Potreba za znanjem i saznanjem nikada se neće ugasiti. Kao što je tijelo potrebno za hranom, tako je znanje hrana za um i dušu. Božiji Poslanik s.a.v.s. je rekao: “Učenje (podučavanje znanjem) je obaveza za svakog muslimana i muslimanku.” (Ibn Madže). Mi znamo da je iman (vjerovanje) srž vjere, međutim, Božija objava je počela sa riječima čitaj, uči, a ne vjeruj. Alija r.a. je rekao: “Znanje (mudrost) je vrjednije od bogatstva. Znanje (mudrost) te čuva, dok bogatstvo trebaš ti čuvati. Znanje je sudija, a bogatstvo je osuđeno. Sakupljači bogatstva su umrli, dok sakupljači znanja ostaju živi. Njihove oči nedostaju, dok je njihova ličnost živa u srcima ljudi.”
Znanje je put koji vodi ka Džennetu, tvoj je sagovornik u samoći, vodič ka ljubaznosti, pomoć u teškoćama i najjače oružje protiv neprijatelja. Allah znanjem podiže ljude, čineći ih dobrim vođama i saputnicima za kojima bi se trebalo povoditi. Meleki se žele družiti sa učenima, prisustvuju njihovom društvu i šire svoja krila milosti nad njima. Čovjek sa znanjem dosegne vrijednosti odabranika, te visoke stepene u društvu i životu na ovom, ali i na onom svijetu.
Stoga, poštujući kur’anske i hadiske mudrosti i preporuke, hvala Allahu što nam je omogućeno kvalitetno školovanje i obrazovanje u našoj sredini u Medresi Gazi Isa-beg, te na Fakultetu za islamske studije i Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru. U ovim obrazovnim ustanovama, pored sveobuhvatne edukacije, našoj uzdanici je omogućeno da u potpunosti sačuvaju svoj vjerski i nacionalni identitet. Danas, uslijed dubokog okeana izazova za našu omladinu, navedene odgojno-obrazovne ustanove pri Islamskoj zajednici u Srbiji nude se kao luka spasa, kao Nuhova a.s. lađa. Pa neka nam je mubarek njihov veliki jubilej, dvije decenije rada i postojanja.

Glas islama 320, autor: msc. Harun ef. Eminagić