Utjecaj grijeha na stanje u društvu

Omer r.a. je rekao: “Naređujem vam bogobojaznost i naređujem vam strožije čuvanje od grijeha nego od neprijatelja.”

 

Hvala Allahu dž.š. na blagodatima dini-islama i na blagodatima Kur'ana. Neka je salavat i selam na Njegovog poslanika Muhameda a.s. koji utvrdi staze pravoga puta i pokaza nam kako trebamo vjerovati i na koji način život koristiti.

Grijesi i nepokornost prema Gospodaru, od strane pojedinca ili zajednice, predstavljaju bolest prema duši kao što otrov ili kancer predstavljaju bolest prema tijelu. Brojne primjere kažnjavanja pojedinaca ili zajednice možemo vidjeti iz kur'anskih kazivanja o prethodnim narodima, iako su se neki kasnije kajali i Allahovu dž.š. pomoć prizivali to im nije od koristi bilo.

Poslanik Adem a.s. je sa svojom suprugom hazreti Havom iz Dženneta izveden u kuću patnje, to jest, u dunjaluk uveden kao vid kazne za grijeh  koji su počinili, približivši se zabranjenom drvetu po nagovoru Iblisa. Kažnjeni su istim ovim dunjalukom na kome mi danas uživamo, ali se i otimamo, globimo, silimo, sporimo, preglašavamo, uzurpiramo, omalovažavamo i šta sve ne radimo! Poslanik Adem a.s. je znao da je dunjaluk kazna, a veliki dio ljudi danas misli da je dunjaluk prilika.

Prokleti Iblis je iz nebeskog carstva i visokog položaja koje je imao odbačen i proklet postao samo zato što se oglušio od jednu jedinu naredbu Gospodara svjetova. Zbog svoje oholosti i umišljenosti da je vrjedniji od čovjeka odbija pasti na sedždu i biva kažnjen vječnim prokletstvom, a na Sudnjem danu vječnim Džehennemom. Prokletnik je kažnjen ovakvom kaznom zbog jedne sedžde i svoje oholosti, a mi se zapitajmo imamo li mi propuštenih sedždi i namaza i imamo li elemenata oholosti? Uzdižemo li se nekada iznad pojedinaca ili zajednice, te proglašavamo sve oko sebe manje vrijednim, izdajnicima, lopovima, krivovjernicima, murtedima i slično.

Hoće li nam biti pouka Adov narod koji je vjetrom uništen bio. Narod Semud koji je zastrašujućim glasom zbrisan sa lica zemlje. Je li nam pouka Lutov narod kojeg je Uzvišeni bio visoko uzdigao, a kasnije zbog nemorala, poput onog koji se danas u svijetu promovira, kamenom kišom i provalijom uništio. Jesu li nam pouka Izraelćani, Karun i njegovo blago, Faraon i njegovi silnici, narod Šuajbov i svi oni koji misliše da je dunjaluk samo njima namijenjem i da nikada neće proći.

Zaista, Uzvišeni Allah zbog grijeha nekog naroda taj narod izlaže poniženju ili kazni. I sam Božiji Poslanik kaže da se zbog nemorala u nekom narodu taj narod kažnjava kugom i bolestima koje do tada nisu bile poznate. Za zakidanje na vagi ljude će Uzvišeni kazniti sušnim godinama, nedaćama i nepravdom vladara. Za nedavanje zekata bit će uskraćena kiša. Kada narod raskine ugovor sa Uzvišenim Allahom, Gospodar će dati da taj narod pokori neprijatelj i oduzme mu imetak. I na kraju, kada vođe ne budu radili po Allahovoj objavi  – Kur'anu, Allah će ih okrenuti jedne protiv drugih.

Pored blagodati Kur'ana koju imamo i Poslanika a.s. koji je najbolji primjer ispravnog života i vjerovanja,  nalazimo se u situaciji da se često možemo prepoznati, kako pojedinačno tako i kolektivno, u mnogim kategorijama grješnika, pa čak i u onim kategorijama ljudi koji već trpe kazne za određene grijehe, a na koje nas Poslanik a.s. upozorava.

Kaže Allah dž.š.: ,,Ne valja tako: Ono što su radili prekrilo je njihova srca.“

Pa zar nam srca nisu umrtvljena? Zar čast brata muslimana nije na niske grane spala? Da li našim  grijesima činimo dobro bilo kome ili podržavamo plan šejtana da okupi sebi društvo u Džehennemu. Upozoravajući na posljedice grijeha, Poslanik a.s. nam kaže: „Koga Allah dž.š. ponizi, niko ga poštovanim ne može učiniti.“

Ugledni ashab hazreti Enes r.a. kaže: „Vi činite djela koja su u vašim očima poput dlake, a u doba Allahovog Poslanika su ubrajana u katastrofalne grijehe.“ A Bilal ibn Sad je rekao: ,,Ne gledaj u to koliki je neki grijeh, već gledaj u veličinu Onoga prema kome činiš taj grijeh.“

Možemo da se sjetimo i riječi hazreti Omera r.a. Sa'du ibn Vekasu neposredno pred borbu gdje kaže: „Naređujem vam bogobojaznost i naređujem vam strožije čuvanje od grijeha nego od neprijatelja.“

Stoga, kada analiziramo sve rečeno, neophodno je napraviti prvi korak, temeljno analizirati svoje postupke, iščistiti svoje nijetove i ciljeve. A onda po sunetskom principu loše djelo ukloniti rukom, jezikom ili bar prezirom. Okupiti se oko zajedničkih ciljeva i nikako svoj uspjeh ne graditi na uništenju onog koji drugačije misli.

Na kraju, želim reći da Uzvišeni Allah dž.š. poručuje da je On Onaj koji prašta i koji je Milostiv, da se iskrenom tevbom možemo očistiti od grijeha, ali samo grijeha počinjenih prema sebi i Njemu Uzvišenom, dok se obavezao da grijehe učinjene prema drugom čovjeku neće oprostiti sve dok se međusobno ne halalimo ili na Sudnjem danu ne namirimo dobrim ili lošim djelima. Stoga, posebno se čuvajmo grijeha prema drugima jer će svođenje računa biti teško i mučno.

Glas islama 326, R: Analize/Islamske teme, A: Prof. Almir-ef. Talović