Vakufska banja u Novom Pazaru – objekat koji odolijeva izazovima burnih vremena

Oni koji su vidjeli istok i zapad, kopno i more, rekli su: „Na svijetu mi nismo vidjeli ovakve termalne banje (kapluče).“ Između njih jedan, vidjevši je, izreče joj zbirni hronogram: „Ova banja postade raj za zaljubljene (voljene).“ (1002. V – 1593/94.)

Općepoznata činjenica da je najveći dio naše planete prekriven vodom, kao i da najveći udio čovjekove tjelesne mase čini voda, naglašavaju sveukupni značaj ovog jedinjenja u globalnom ekosistemu. Posebna grupa podzemnih voda, koje zahvaljujući svojim fizičkim osobinama i hemijskom sastavu povoljno djeluju na ljudski organizam, kategoriziraju se kao prirodne termo-mineralne vode, tako da je potpuno očekivano što one predstavljaju i najkorišteniji princip liječenja.

Jedno kupatilo čine ostaci rimskih termi, a drugo je podignuto krajem 16. vijeka. Zgrada hamama je jednostavna građevina pravougaone osnove, čije unutrašnje prostore nadvisuju dvije kupole, nejednake veličine, sa osmostranim tamburama. Hamam je zidan u alternaciji kamena i opeke. Unutrašnjost je podijeljena na dva dijela: svlačionicu i kupatilo koje u središnjem dijelu ima osmougaoni bazen, dubine 1,5 metara. Oko bazena su četiri prostora zasvedena poluobličastim svodovima. Iznad svlačionice uzdiže se manja kupola koja je najverovatnije obnovljena u 19. vijeku.

Iznad ulaza u hamam nalazi se ploča, veličine 26×40 cm, na kojoj je isklesan natpis u stihovima na turskom jeziku, ispisan ukrasnom vrstom arapskog pisma, koji u prijevodu glasi:

Oni koji su vidjeli istok i zapad, kopno i more, rekli su: „Na svijetu mi nismo vidjeli ovakve termalne banje (kapluče).“ Između njih jedan, vidjevši je, izreče joj zbirni hronogram: „Ova banja postade raj za zaljubljene (voljene).“ (1002. V – 1593/94.)

Iz natpisa se vidi da je hamam u Novopazarskoj vakufskoj banji sagrađen hidžretske 1002. godine, odnosno 1593/1594. godine. Evlija Čelebija nije zabilježio ovaj natpis, ali je ostavio drugi podatak prema kojem je hamam, omiljeno izletište Novopazaraca, podigao hafiz Ahmed-paša, koji je iste godine došao na položaj bosanskog muhafiza. Izvjesno vrijeme tokom 16. vijeka banju je pod zakup držao hadži Hurem, osnivač jedne od najstarijih džamija Novog Pazara, pa je zbog toga i na listi hadži Huremovog vakufa. Godine 1611. hamam pominje i francuski putopisac Lefevr, a oko sredine 17. vijeka i turski geograf hadži Kalfa.

Za prostorno rješenje Novopazarske vakufske banje arhitekte nalaze analogiju u carigradskom hamamu, podignutom po nalogu Mihrimah, kćerke Sulejmana Zakonodavca 1548. godine, a kojeg je sagradio najpoznatiji turski graditelj Mimar Sinan.

Na našim prostorima postoji duga tradicija upotrebe termo-mineralnih voda u zdravstvene svrhe.

Ljekovita blagodat termalnih voda dokazana je i one se naširoko koriste.

Stara Novopazarska vakufska banja jedna je od najstarijih na Balkanu. Ljekovite vode ove banje koristili su još stari Rimljani, koji su prvi i otkrili njene mineralne izvore. U prilog tome govore i ostaci termalnih kupatila koji svjedoče da su u blagodatima tople i ljekovite vode uživali. Prvi hamam (tursko kupatilo) je iz XV vijeka. Sredinom XVII vijeka Turci su uredili Banju, pa je ona bila na glasu kao „izvrsna vruća banja“.

Vodu ove banje stručnjaci svrstavaju u sumporovito-kisele hipoterme, čija temperatura na izvorištu dostiže i 52 °C. Voda sadrži i znatne količine sumporvodonika, tragove mangana i amonijaka.

Termo-mineralna voda je višestruko korisna za organizam, pogotovo za liječenje svih vrsta reumatskih tegoba, neuropsihijatrijskih oboljenja, bolesti organa za varenje, kožnih i endokrinih oboljenja, kao i oboljenja mišića i srčanih tegoba.

Kupanjem u termo-mineralnoj vodi dolazi do povećanja tjelesne temperature što pomaže u borbi protiv štetnih bakterija i virusa. Poboljšava se protok krvi i olakšava izbacivanje toksina, a podstiče se i prokrvljenost. Termo-mineralna voda pomaže normalizaciju nervnog sistema. Ginekolozi je preporučuju za liječenje ginekoloških oboljenja. Nezamjenljiva je u ublažavanju bolova u zglobovima i ubrzava oporavak od sportskih povreda. Zahvaljujući svom izuzetnom hemijskom sastavu ova voda se uspješno koristi i u liječenju kožnih bolesti, ekcema, gljivičnih oboljenja, psorijaze, zacjeljuje rane, a poslije kupanja u ovoj vodi koža postaje mekanija i zategnutija.

Pored Vakufske banje sagrađena je moderna Specijalna bolnica za liječenje progresivnih mišićnih i neuromišićnih bolesti, kao i nekoliko ekskluzivnih hotela restorana.

Borba za povraćaj Novopazarske vakufske banje Islamskoj zajednici – Vakufu

Vakufska banja je dio vakufa

Nakon što je 2006. godine u Republici Srbiji usvojen Zakon o povraćaju oduzete imovine vjerskim zajednicama, Islamska zajednica je pokrenula postupak za povraćaj Banje, kao i drugih objekata koje su komunističke vlasti bespravno oduzele. Zakon je decidan da vakufska imovina, kao i imovina drugih vjerskih zajednica, ne može biti predmet trgovine, te da se, samim tim, nad njima ne može sprovoditi privatizacija. Međutim, u praksi Islamska zajednica se suočava sa diskriminacijom. Druge vjerske zajednice skoro bez opstrukcija uspješno vraćaju svoju imovinu, dok Islamska zajednica sa teškoćom vraća samo po neki objekat dok najveći dio još uvijek nije vraćen.

Ogromnim zalaganjem i pravnom borbom za povraćaj vakufske imovine rahmetli Muamer-ef. Zukorlić, u svojstvu muftije, a kasnije i u svojstvu državnog funkcionera, uspijeva pokrenuti proces povratka oduzete imovine Islamskoj zajednici. Njegova herojska borba rezultirala je da se povrate neki važni objekti u Novom Pazaru, kao što su zgrada Islamske ustanove u centru grada, Vakufska banja i drugi.

Na otvaranju renovirane zgrade hamama Vakufske banje 2016. godine, akademik Zukorlić je izjavio: “Ovaj vakuf je jedan od naših simbola kulture i civilizacije. Banje su simbol kroz islamsku civilizaciju jer predstavljaju čišćenje. A čistoća je simbol islama. Zbog toga smo se toliko borili da se vakufi vrate Islamskoj zajednici jer vakufi su naš emanet, naša je dužnost da ih branimo i štitimo.”

Muftija dr. Mevlud-ef. Dudić je tom prilikom istakao: “Punih 70 godina je ovo vakufsko dobro bilo oteto Islamskoj zajednici. Zahvalan sam Allahu što je nama pripala čast da poslije sedam decenija ponovo vraćamo Banju njenom vlasniku, a to je Islamska zajednica.“

Hajro-ef. Tutić, dugogodišnji funkcioner Islamske zajednice, priča o zanimljivim događajima u vezi Banje i Islamskih ustanova i kaže: „Sjećam se, kao mlad kada sam došao da službujem u Islamskoj zajednici, mnogo priča o vakufskoj Banji. Hafiz Abdullah mi je pričao, jedne prilike, da su se u Banji sakupljali hafizi, posebno u kriznim periodima za grad. Tu bi se okupali, te su odatle, učeći Kur’an, obilazili grad da ga to učenje zaštiti belaja. Oni bi te krugove počinjali u Banji i tu ih završavali. Također je naveo da su hafizi imali posebne termine kada im je Banja bila na usluzi. To im je bila kao nagrada za svoj angažman.“

„Stari Pazarci dobro znaju da je Banja vakufska. Dugo godina su je mnogi uzimali pod zakup kod Islamske zajednice. Poznati Pazarac koji je zakupio bio je Šemsi-beg Čavić, kao i drugi. Također se sjećam razgovora uglednih Novopazaraca, Hajri-ef Imamovića – bivšeg šerijatskog sudije u Novom Pazaru i Emin-bega Osmanbegovića – tadašnjeg sekretara Odbora Islamske zajednice, kojeg sam kasnije naslijedio, kojeg su vodili u tadašnjim kancelarijama Vakufa u centru grada, gledajući sa prozora na zgradu Islamskih ustanova, današnjeg Fakulteta za islamske studije, tada oduzete Islamskoj zajednici. Hajri-efendija bi govorio: ‘E, za ovo me srce boli’, misleći na tu zgradu. Emin-beg bi govorio: ‘Ja ni u Banju više ne mogu ići. Bila je vakufska, pa nam je oduzeše. Ja se u njoj više neću kupati.'“

Velikim naporima napokon se može konstatovati da su vlasti u Republici Srbiji povratkom Vakufske banje poslale dobar signal da se stvari mijenjaju nabolje. Danas je ovaj objekat i formalno dio vakufske imovine i Islamska zajednica njime nesmetano raspolaže, kako je to bilo vjekovima prije.

Glas islama 329, R: Historija, A: Prof. dr. Hajrudin Balić