Hadži Alijina džamija – Pljevlja

Hadži Alijina džamija nalazi se u mahali Ćutkovac, u naselju Penda. Istoimena džamija je u prošlosti bila obrazovna ustanova gdje su se generacije Pljevljaka učile pismenosti na arapskom, perzijskom i maternjem jeziku i gdje se stjecalo znanje iz vjerskog i općeg obrazovanja.

Taslidža (Pljevlja) sjedište je Hercegovačkog sandžaka, mjesto čuvenih alima i znamenitih ličnosti poput Husein-paše Boljanića, muftije Mehmeda Nurudi Vehbi-ef. Šemsikadića, Mehmeda Zekerijaha – Zekija Ćinare, kao i drugih koji su dali zaista veliki doprinos za razvoj i unapređenje ovog grada na svim poljima.

Ako se osvrnemo samo na broj džamija koje su nekada postojale u Pljevljima, doći ćemo do broja 26, od čega 9 u gradu i 17 na seoskom području. U gradu danas od ukupno 9 džamija postoje 4 i 2 na seoskom području, tačnije u Bukovici u zaseocima Rosulje i Raščići.

Među ovim džamijama u gradu nalazi se i Hadži Alijina džamija, koju je sagradio hadži Alija, sin Hasana Taslidžaka 1177. h.g./1763. god., kako se to vidi iz tariha na rukopisu u Gazi Hurev-begovoj biblioteci u Sarajevu (rukopis br. 1817, Kasim Dobrača, Katalog II, str. 980).

Evlija Čelebi u svom putopisu ističe da je u Pljevljima, pored Husein-pašine džamije i još nekoliko njih, postojala i Hadži Alijina džamija. Da li se radi o istoj ili dvjema džamijama pouzdano se ne može utvrditi, mada nema nikakvih drugih tragova o dvjema džamijama.

Hadži Alijina džamija nalazi se u mahali Ćutkovac, u naselju Penda. Istoimena džamija je u prošlosti bila obrazovna ustanova gdje su se generacije Pljevljaka učile pismenosti na arapskom, perzijskom i maternjem jeziku i gdje se stjecalo znanje iz vjerskog i općeg obrazovanja.

Oko džamije je ograđeni harem sa mezarjem površine 570 m². U njemu ima dosta mezara sa arapskim epitafima (iz perioda 1320. h.g.).

U haremu džamije ukopani su mnogi ugledni Pljevljaci iz mahale, o čemu svjedoče bijeli kameni nišani, međutim tu se nalaze i drugi neobilježeni mezarluci za koje se pretpostavlja da su tu sahranjeni muhadžiri – prognanici, sa seoskog područja, koji su tokom Drugog svjetskog rata kao izbjeglice bili smješteni u pljevaljskim džamijama i koji su umirali uslijed raznih bolesti, gladi i epidemija. Nakon toga, džamija je bila u dosta zapuštenom stanju, te je odmah obnovljena.

Džamija je zidana od ćerpiča i ima drvenu munaru visine 16 metara. U njoj se nalazi nekoliko izuzetno vrijednih levhi iz XVIII vijeka. Pisane su pozlatom na cinčanom limu. Džamiju su duže vremena održavali članovi porodice Bulić iz Pende, čijih se nekoliko mezara nalazi u haremu džamije, a nakon toga jedno vrijeme brigu o džamiji preuzeli su članovi porodice Brković.

Ono što je važno napomenuti jeste da je ova džamija u ranijem periodu bila aktivna samo tokom Ramazana, gdje se u nedostatku vjerskog kadra dovodio određen broj musafira i učenih ljudi sa strane kako bi se nesmetano obavljale sve ramazanske aktivnosti.

Od preseljenja na Ahiret rahmetli Mehmed-ef. Cokovića, koji je rođen u Pljevljima, pa nadalje, uvijek su imamsku dužnost obavljali ljudi koji nisu bili iz Pljevalja.

Nakon nekog vremena mladi ljudi iz našeg grada pokazuju interesovanje za medresom i odlučuju da se po završetku školovanja vrate u svoj grad. Tako sam i ja po završetku Medrese u Zagrebu odlučio da se vratim i dam svoj doprinos unapređenju naše zajednice.

Postavljen sam za stalnog imama pomenute džamije i od 2006. godine ova džamija radi u kontinuitetu i u njoj se obavlja svih pet dnevnih namaza, mektebska nastava i druge vjerske aktivnosti.

Vrijedne džematlije i naši vakifi u zadnjih petnaest i više godina učinili su veliki hair za ovu džamiju i džemat o čemu svjedoči lijepo izgrađen šadrvan, uređen džamijski harem sa zaštitnom ogradom, kompletan enterijer džamije, kao i vanjski dio, prilazna staza uokvirena cvijećem, ali i skoro restaurirana drvena munara koja je bila i ostala simbol grada, mahale i ovog džemata.

Ono što je važno napomenuti i našta smo posebno ponosni jeste da su svi vjerski uposlenici koji obnašaju dužnost u Islamskoj zajednici rodom iz Pljevalja, gdje se nastavila tradicija naših dobrih, vrijednih i učenih predaka poput Šemsikadića, Ćinare, Boljanića i drugih koji su nam ostavili u emanet ovaj grad.

Glas islama 332, R: Historija, A: Erol-ef. Kolić