Problem podjele nasljedstva

PITANJE: Da li je ispravan emanet mog rahmetli oca, kojim ostavlja dio imovine mojem bratu, u čijoj sam kupovini i ja učestvovao svojim sredstvima? Moj brat tvrdi da je otac ostavio takav emanet, a ja takve riječi nisam čuo od mog rahmetli oca. Također, to ne potvrđuje niko drugi od članova rodbine?

ODGOVOR: Problemi ovog tipa vrlo su rasprostranjeni u narodu, mada, imajući u vidu da su porodične prirode, mali broj želi o njima javno govoriti.

Pitanje nasljeđivanja jeste vrlo osjetljivo zato što suprotstavljeni interesi vrlo često mogu dovesti do nesuglasica i konflikata, koji nekada rezultiraju svađama i drugim lošim i negativnim posljedicama. Uzvišeni Allah dž.š. je baš iz tog razloga propise o nasljeđivanju detaljno objasnio, za razliku od nekih drugih koji nisu pojašnjeni na takav način.

Međutim, možemo reći da se Alllahov zakon po pitanju nasljeđivanja vrlo slabo ili uopće ne primjenjuje, osim što ljudi često postavljaju pitanje kakav je stav islama onda kada bude ugrožen nečiji interes. Naravno da postoje izuzeci, ali su oni rijetkost. Allah dž.š. je odredio nasljednike, također je odredio koliko pojedinačno svako od njih nasljeđuje u različitim situacijama. Poslanik a.s. je također pojasnio ono što je bilo nejasno, tako da je nama, njegovim sljedbenicima, preostalo samo da ga slijedimo u onome što nam je od Uzvišenog Allaha prenio i na taj način riješimo sve probleme koji mogu nastati podjelom imovine suprotno propisima Šeriata.

Kada se govori o nasljeđivanju u islamu, u startu moramo reći da islam ima drugačiji pristup u odnosu na zakonsko nasljeđivanje koje važi u državi u kojoj živimo, ili na Zapadu općenito. Po zakonskom nasljeđivanju, osoba koja ostavlja imetak ima pravo da odredi kome će i koliko imovine od nasljednika da pripadne, bez obzira kakva bila volja nasljednika po tom pitanju, što vrlo često uzrokuje porodične svađe.

Islam daje pravo osobi koja posjeduje imetak da ostavi testament ili oporuku kojom se određuje da dio imovine pripadne nekome od članova rodbine, međutim, da bi on bio ispravan potrebno je da njegov primalac ne bude neko od nasljednika, jer se time jedan nasljednik favorizira u odnosu na druge. Resulullah a.s. u jednom hadisu kaže: “Nema oporuke nasljedniku.”

Iz ovoga se jasno razumije kakav je stav i odgovor islama na prethodno postavljeno pitanje. U pitanju je upotrijebljena riječ amanet, to jest, da je roditelj ostavio amanet, a to je, ustvari, njegova oporuka ili testament, jer ona može biti izražena u pisanoj ili u usmenoj formi, ali uz prisustvo dva pravedna svjedoka.

Oporuka koju ne potvrđuju dva svjedoka nije zakonski punovažna i ona se poništava, a također i ukoliko je namijenjena nasljedniku, pored kojeg postoje i drugi nasljednici koji polažu pravo na dio imetka svog roditelja.

Roditelj može u toku svog života pokloniti nešto od svoje lične imovine jednom od svoje djece, budućih nasljednika, ali je to pokuđeno da čini, jer će izazvati zavist i ljubomoru među potomcima, osim ukoliko svojim ponašanjem i odnosom prema vjeri dijete to zaslužuje, pa se na taj način želi kazniti i podstaći ono drugo koje se ne ponaša onako kako je to potrebno, koje je neposlušno i nemarno prema roditelju.

Dobro bi bilo da brat koji tvrdi da je otac ostavio takav amanet ispravno razumije ove riječi i prihvati ih, to jest, ono što tvrdi da je njegovo podijeli sa svojim bratom, jer će na taj način očuvati dobre bratske odnose, ali i sačuvati sebe i brata od grijeha, na kojeg ih može prokleti šejtan navesti, a ujedno ispraviti grešku svoga roditelja, ukoliko ona postoji.

Imetak je nešto čime Allah dž.š. ljude iskušava, znajući čovjekovu neutoljivu pohlepu za njim, koju jedino zemlja, to jest smrt, može ugasiti i utoliti.

PITANJE: Ko je dužan izvršiti propis klanja kurbana i na koji način je to najbolje učiniti?

ODGOVOR: Klanje kurbana jeste vadžib – obavezno, po mišljenju hanefijskog mezheba, a dužna ga je izvršiti svaka osoba koja je u svom mjestu boravka, a na dan Bajrama posjeduje materijalnih mogućnosti da kupi i zakolje kurban.

Ovaj svoj stav hanefije temelje na riječima Božijeg Poslanika a.s. koji kaže: “Onaj ko ima materijalnih mogućnosti da zakolje kurban, a ne zakolje ga, nemoj da se približava mjestu na kojem mi obavljamo namaz.”

Iako se islamski pravnici razilaze po pitanju stepena obaveznosti kurbana, ipak su svi oni saglasni da svaki musliman koji u svom srcu nosi iman klanjem kurbana potvrđuje da pripada ummetu Muhameda a.s.

Kaže Poslanik a.s.: “Nema Allahu dž.š. dražeg djela kojeg čovjek može učiniti na dan Bajrama od puštanja krvi kurbana. Zaklana životinja će na Sudnjem danu doći sa svojim rogovima, papcima i runom (dlakom). Kurbanska krv stigne do Allaha (bude primljena kod Allaha) prije nego što padne na zemlju. Zato se i vi radujte kurbanu.” (Ibnu Madže i Tirmizi)

Dakle, klanje kurbana je Uzvišenom Allahu najdraže djelo koje čovjek može uraditi na dan Kurban bajrama, bilo lično, to jest da sam svojom rukom zakolje svoj kurban i podijeli ga na način kako je to propisano, sa mogućnošću da jedan dio ostavi za sebe i svoju porodicu, ili da izdvoji novčani iznos i posredstvom svog imama ili direktno uplati na račun Islamske zajednice, koja tradicionalno decenijama uspješno vodi kurbansku akciju, koja će u ime dotične osobe, u propisanom vremenu, zaklati kurban, a dobijeno meso podijeliti korisnicima: siromašnima, bolnicama, socijalnim ustanovama, ili uskladištiti za potrebe ishrane učenika Medrese i vakufskih kuhinja u kojima se hrane oni koji nemaju dovoljno hrane, niti imaju priliku da zarade.

Ovom prilikom želim upozoriti sve one koji nemaju priliku da sami zakolju kurban, već uplaćuju novčani iznos, da vode računa kome taj iznos uplaćuju i posredstvom koga žele ovaj propis izvršiti, to jest da ne gledaju samo na (najnižu) cijenu onih koji nude usluge klanja kurbana, jer je puno neodgovornih i nesavjesnih pojedinaca ili organizacija, tzv. davetsko-humanitarnih, koje iskorištavaju ovu priliku da ostvare ličnu dobit. Neko se može čuditi kako može osoba zloupotrijebiti vjerski propis u tu svrhu, međutim, takvih primjera je puno, kako na domaćem tako i na svjetskom nivou.