Loši običaji ugrožavaju brak i porodicu

 Obično je kod nas ženidbi prethodilo ašikovanje, koje je, bez sumnje, bilo sasvim čisto, a svrha mu je bila upoznavanje momka i djevojke, da bi mogli kasnije, kada se uzmu, živjeti u boljoj slozi. Šeriat nema ništa protiv upoznavanja budućih supružnika, već on to čak preporučuje.

Porodica i brak imaju posebno mjesto u muslimanskoj tradiciji koja je, kao što smo spominjali, zasnovana na kur'anskim principima i tradiciji koja se temelji na očuvanju porodice kao osnovne ćelije društvene zajednice.

Kao što je evidentno, islam ovome ukazuje poseban značaj. Zato je i u bošnjačkim sredinama prisutno mnogo običaja koji su produkt pripadnosti islamu i islamskom vjekovnom utjecaju. Nažalost, postoje i mnoge pojave koje odstupaju od islamskog kursa i naše tradicije, a koje treba napomenuti.

Sklapanje braka kod Bošnjaka predstavlja nesvakidašnji čin od velikog značaja. Odrastanje omladine prati i odabiranje bračnog druga. Nagli razvoj i navodna emancipacija utječu i na promjenu načina ponašanja, pa i običaja naroda. Tako je i u pogledu običaja oko ženidbe. Ono što je bio običaj prije nekoliko decenija danas postaje pravaziđeno pod nasrtajem i ekspanzijom „modernih“ trendova koji se nameću kroz sve vidove propagande, prije svega medija, obrazovanja i sl. Ono što zabrinjava jeste da veliki procenat tih novih trendova nije u skladu sa islamom i islamskim principima, niti je u duhu vjekovne tradicije Bošnjaka. Pod plaštom emancipacije žena i omladine, propagira se sloboda i brisanje barijera, što podrazumijeva da djevojka može samostalno odlučivati o svom ponašanju, samostalno formirati svoje navike, autonomno sebi birati put budućnosti bez utjecaja roditelja, pa makar i u savjetodavnoj ulozi. Ovo je dopušteno kako muškoj tako i ženskoj djeci.

Rezultat toga je svakako enormno širenje poroka i delikventnih vidova ponašanja, prije svega nemorala, prostitucije, narkomanije itd. Navodna emancipacija omladine i širenje sloboda uzrokovalo je da broj abortusa kod omladine dostigne zabrinjavajuće razmjere, da se naglo širi nemoral, prostitucija, narkomanija itd.

Pored ovoga, svakako je na slabljenje vrijednosti utjecalo i to što su se mnoge bošnjačke porodice, kao posljedica ratnih strahota boraveći u izgnanstvu, umiješale sa raznim nemuslimanskim običajima i navikama, naročito na Zapadu, što je uzrokovalo prihvatanje mnogih negativnih navika i običaja koji su u direktnoj koliziji sa islamskim principima.

Zanimljivo je da je u prvoj polovini dvadesetog vijeka nakon odlaska Osmanlija sa ovih prostora islamska ulema upozoravala na opasnosti koje vrebaju naš narod. Evo kako naš ugledni alim govori o nekim ružnim običajima koji su se još tada polahko uvlačili u navike našeg naroda: „Obično je kod nas ženidbi prethodilo ašikovanje, koje je, bez sumnje, bilo sasvim čisto, a svrha mu je bila upoznavanje momka i djevojke, da bi mogli kasnije, kada se uzmu, živjeti u boljoj slozi. Šeriat nema ništa protiv upoznavanja budućih supruž­nika, već on to čak preporučuje. Alejhisselam u nekoliko hadisa ističe potrebu da budući muž prije sklapanja braka vidi buduću suprugu. Čestitost i čistoća koja je bila kod nas u ašikovanju počela je još odavno slabiti i popuštati. Najprije se izašlo na ulicu i počelo zajednički u grupama šetati. Iza toga su polahko nasta­le i šetnje po periferiji grada, gdje se počeo momak sa djevojkom osamljivati. Iz toga su se porodila mnoga zla, jer islam nije uzaludno zabranio osamljivanje muškarca i žene koji nisu bliža rodbina. Po­slije toga, pod utjecajem Zapada i pokvarenosti, došlo je zajedničko odlaženje u kina, kafane, lokale, diskoteke te zajednički izlazak na izlete daleko od grada i napokon kod nekih pokvarenjaka i intimni život, koji ne smatraju nikakvim zlom, jer će se napokon ovi zaručnici i vjenčati.

Iz svega toga došlo je toliko pokvarenosti da je ona čista muslimanska obitelj zatrovana i uništena. Iza ovakvog pokvarenog života, kada se zaručnici i vjenčaju, u njihovom braku nema sloge ni ljubavi, nema onog sret­nog života koji su u braku provodili naši čestiti preci. Sem toga, ovakav razuzdani život i postupak mnogo je smanjio broj brakova i mnogu, ovako ’emancipiranu’, ženskinju ostavio neudatu.

U interesu djevojaka je da se potpu­no klone osamljenih šetnji sa muškarcima, da izbjega­vaju posjećivanje kina, klubova, diskoteka i drugih lokala i da paze da čestito i islamski žive i vladaju se. Na taj će im način vrijednost porasti i u svom bračnom životu sretne biti.“

Ono što ohrabruje jeste da mnogi trendovi već pokazuju svoje slabosti i posljedice te ih omladina i bošnjačko muslimansko društvo izbjegava. Nekada su mogli govoriti da je to u interesu djece, omladine, navodne kulture itd. Danas se to, poslije svih ovih poremećaja, ne može tvrditi. Povratak iskonskim, islamskim vrijednostima je nezaobilazna i neminovna. Društvo je oprobalo razne modele ne bi li održalo ravnotežu i postojanost, jer prije ili kasnije dolazi se do rezultata da nijedan nije u stanju da garantira ono što garantira islam, a to je očuvanje porodice kao osnovne ćelije društvene zajednice.

Glas islama 333, A: Dr. Hajrudin Balić