Mudra i poučna kazivanja o pobožnosti (4)

Pobožnost tabi'ina

Rebi’ ibn Hejsem rah. bio je alim i pobožnjak iz generacije tabi'ina. Dugo vremena je bolovao, ali nikada nije propuštao poziv muezina na namaz u džematu. U džamiju bi ga vodile dvije osobe. Govorili su mu: “Nisi dužan da se zamaraš odlaskom u džamiju, Allah ti je dao olakšicu, star si i bolestan.” On bi odgovarao: “Šta mislite, kako bih mogao da se ne odazovem muezinu na namaz. Kako na nađem opravdanje za to?”

Izraz pobožnosti kroz brigu o umno zaostalima

Amir ibn Abdullah rah., poznati tabi'in, bio je poznat po pobožnosti i bogobojaznosti. Bio je brižljiv prema nemoćnima, posebno prema umno zaostalim licima. On ih je obilazio, pazio, njegovao, liječio, odijevao i hranio. Kazali su mu jednom zašto se toliko trudi oko njih kada oni nisu svjesni ničega što im on čini. Kazao je: “Iako oni nisu svjesni toga, niti mogu uzvratiti ukazanu brigu, ima Jedini Koji to sve dobro zna i vidi.” (Et-Tabekatu l-kubra)

Zašto se odao pobožnosti

Upitan je čuveni pobožnjak Ma'ruf Kerhi rah.: “Zašto se osamljuješ, izbjegavaš ljude, napuštaš stjecanje dunjalučkih dobara i predaješ se pobožnosti? Je li to zbog toga što te strah smrti, Džehennema ili želja da postigneš Džennet?”

Odgovorio je: “Ne činim to, primarno, zbog toga. Svo postojanje je Allahovo vlasništvo. I ono što je spomenuto pripada Njemu. Onaj ko je osjetio slast ljubavi prema Allahu dž.š. i počast za Njegovom blizinom, tome nije ništa na umu osim On. Ko Ga bude spoznao, stidit će se da Ga obožava zbog onoga o čemu sam pitan!”

Najpobožniji čovjek

Se'id ibn Džubejr rah., jedan od najistaknutijih tabi'ina, upitan je o najpobožnijem čovjeku? Rekao je: “To je onaj koji kada razmišlja o svojim grijesima koje je činio, odluči raditi još više dobrih djela.” (Haris el-Muhasibi: Er-Ri'aje)

Život mora biti ispunjen najuzvišenijim smislom

Hasan el-Basri, da mu se Allah smiluje, reče: “Nemoj biti od onih koji sakupljaju znanje uleme i mudrost mudraca, a u praktičnom žive životom nerazumnih.”

Čuvanje i postizanje obje strane

Rekao je Jahja ibn Mu'z rah.: “Kada bi se vjernik bojao Džehennema koliko strahuje od siromaštva, spasio bi se od obojega; kada bi želio Džennet koliko teži za dunjalukom, postigao bi oboje; kada bi se bojao Allaha u tajnosti koliko se plaši ljudi u javnosti, postigao bi sreću, mir i sigurnost na obadva svijeta.”

Jedan od Selefi saliha je rekao: “Noć i dan rade za tebe, pa budi aktivan u njima.”

Ibn Minhal veli: “Čuo sam čovjeka da je rekao prijatelju: – Brate, noć i dan su dvije skupocjene riznice; ko se brine o njima naći će ono što je najvrjednije.” (Et-Tariku ilellahi)

Ogledalo pobožnosti

Hasan el-Basri rah. je rekao: “Musliman je ponizan i skrušen u namazu, pohitan da se klanja  Allahu. Njegove riječi su lijek, strpljivost mu je iz pobožnosti, šutnja mu je korisno  razmišljanje, njegovo posmatranje i proučavanje nečeg  je  u  svrhu  pouke. Druži se sa učenim  ljudima da nauči, među njima šuti da ne pogriješi, a ako progovori, to bude suvislo. Veseli se ako učini dobro djelo, a ako pogriješi, kaje se i traži oprosta.”

Ko je pravi alim

Hišam ibn Hassan rah. je pričao: “Neki čovjek je prošao pored Hasana el-Basrija, pa reče: “Ovo je učenjak!” Na to će Hasan: “Znate li vi ko je alim? To je onaj koji dobro poznaje svoju vjeru, suzdržljiv je prema dunjaluku i u stalnom je ibadetu svome Gospodaru.” (El-Bejheki, Šu'abulu l-iman)

I rekao je El-Basri: “Da čovjek traži znanje u ime Allaha dž.š. dokazuje njegova skrušenost, pobožnost i skromnost.”

Vlasnik svojih tajni

Kaže ‘Abdurrahman ibn Mehdi rah.: „Rekao sam imamu Abdullahu ibn Mubareku rah.: ‘Šta znaš o Ibrahimu ibn Edhemu?’ Reče mi: ‘Ono što i drugi svijet govori o njemu. Imao je i više dobra u sebi od onoga što bi se pričalo o njemu. On je bio vlasnik svojih tajni i nije ih otkrivao. Nisam ga nikada vidio da javno uči tesbih ili da čini neko drugo pobožno djelo pred svijetom. Sa ljudima nikada nije zajedno jeo, osim što bi uzeo ono što ostane od drugih.'“

Ovako su postupali islamski velikani

Imam Šafija rah. imao je poseban doživljaj u namazu. Tako Ibrahim Ibn Muhammed primjećuje: “Nikoga nisam vidio da ljepše klanja namaz i da ga bolje doživljava od Muhammeda ibn Idrisa Šafije.”

Omer Ibn Nebate, primjećujući da nije vidio pobožnije osobe od imama Šafije, bilježi zanimljiv događaj: “Šafija, Haris ibn Lebid i ja otišli smo u Mekki na Saffu. Haris, učenik Saliha el-Mirrija, imao je veoma lijep glas, pa je počeo učiti Kur'an. Kada je došao do riječi Allaha Uzvišenog: Ovo je dan u kome oni neće ni prozboriti i pravdanje im neće dozvoljeno biti (El-Murselat, 35-36), vidio sam Šafiju kako mu se boja lica promijeni, poče se tresti, a onda je pao  onesviješćen.”

Ugled i pohvala je zbog ispravnog vjerovanja

Uzvišeni Allah rekao je: …Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji… (El-Hudžurat, 13)

Šejhu l-islam Ibn Tejmijje kaže: “Smatrati nekoga uglednim u vjeri zbog njegovog porijekla je džahilijjetski običaj koji slijede rafidije i njima slične neznalice. U Allahovoj Knjizi nema nijednog ajeta u kome se neko hvali ili kudi zbog njegovog porijekla. Tamo se hvale samo oni sa ispravnim vjerovanjem i bogobojaznošću, a kude zbog nevjerovanja, griješenja i nepokornosti.”

Okvir za vjeru

Hamidu el-Lefafu rah. došao je neki čovjek i rekao mu: “Posavjetuj me!”

Hamid mu odgovori: “Načini okvir za svoju vjeru, kao što Mushaf ima korice.”

Kada je pitalac tražio definiranje okvira, Hamid mu je kazao značenje: “Ostavi beskoristan govor, osim onog što je neophodno; od dunjaluka imaj samo koliko ti je potrebno za dostojan život; ne miješaj se sa ljudima osim onoliko koliko je nužno.”

Hamid el-Lefaf je i ovo rekao: “Znaj da su temelji pobožnosti: kloniti se zabranjenih stvari – velikih ili malih; izvršavati farzove – lahke ili teške; dunjaluk prepustiti onima kojima pripada – malo ili mnogo od njega.”

Vehb ibn Munebbih el-Jemani kaže: “U Tevratu je zapisano: – Ko pretjerano žudi za nečim (od dunjalučkog), on je siromah, pa makar bio vladar cijelog svijeta; pokorni (Allahu) je bogat, pa makar bio rob; zadovoljan mu'min je bogat, pa makar bio gladan.”

R: Islamske teme, Priredio: Mr. Muharem-ef. Omerdić, Glas islama 334