Univerzalnost hidžranskih poruka

„I požurite oprostu od Gospodara svoga i Džennetu koji je pripremljen za one koji su Boga svoga svjesni.“

“Hvala Allahu, zahvaljujem se Njemu i od Njega pomoć tražim, u Njega vjerujem i ne niječem Ga. Neprijatelj sam onome ko Ga niječe. Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha Jedinog, Koji nema druga, i da je Muhammed Njegov rob i poslanik. Poslao ga je sa uputom i istinskom vjerom, sa svjetlom i poukom u vrijeme kada nije bilo poslanika, kada je znanja malo bilo, kada su ljudi bili u zabludi, u određeno vrijeme, kada je blizu Sudnji dan i kada je blizu Čas određeni. Ko je pokoran Allahu i Poslaniku on je na pravom putu, a ko im je neposlušan taj je zalutao, nemaran i u očitoj zabludi.“

Ovako je Allahov Poslanik Muhammed a.s. počeo svoju prvu hutbu nakon što je učinio Hidžru u Medinu. U srijedu, 19.07.2023. godine, nastupio je 1. muharrem 1445. hidžretske godine, ali svih ovih narednih dana u dubinama svog bića oživljavamo sjećanje na Hidžru i svoju dušu i svoja srca oplemenjujemo razmišljanjem o poukama koje nam donosi ovaj izuzetni događaj.

Prva poruka Hidžre glasi: ”Vjera je najveća vrijednost. Za nju treba dati sve, a ona se ne smije dati ni za što.” Čineći Hidžru, muslimani su ostavljali sve što su imali, spašavajući samo svoju vjeru i goli život. Mnogi su ostavljali i svoje najbliže, koji nisu htjeli prihvatiti vjeru. Jedan od njih bio je Suhejb Er-Rumi, koji je, nakon što je u Mekku došao kao prosjak, vremenom stekao ogromno bogatstvo. Međutim, da bi ga pustili da obavi Hidžru, mušrici su od njega tražili da im ostavi sav svoj imetak, što je on i učinio. Čuvši za to, neki muslimani su rekli da je Suhejb bankrotirao i propao, našto je Poslanik a.s. rekao: ”Suhejb je na dobitku! Suhejb je profitirao!”

Druga poruka glasi: ”Istinski vođa dokazuje se ličnim primjerom.” Muhammed a.s. nije prvi krenuo za Medinu, nego je nadzirao odlazak svojih sljedbenika, kako bi se on odvijao sigurno i organizirano. On je krenuo tek onda kada je saznao da mušrici žele da ga ubiju.

Treća poruka Hidžre bi glasila: ”Taktika neprijatelja islama jeste – podijeliti krivicu da bi ona ostala nekažnjena.” Plan ubistva Muhammeda a.s. je glasio: U činu ubistva treba da učestvuje više pojedinaca iz raznih plemena koji bi zajedno napali. U tom slučaju, Poslanikova porodica ne bi mogla da traži osvetu, jer bi se krivica raspodijelila na sva plemena. Ondje gdje su svi krivi, na kraju ispada da niko nije kriv.

Četvrta poruka jeste: ”Uvijek postoje pojedinci koji su spremni da se žrtvuju za opće dobro.” Kako bi zavarao atentatore, u Poslanikovu postelju legao je hazreti Alija. Kada su oni pred zoru vidjeli da je Alija u postelji, Poslanik je već bio poprilično odmakao.

Peta poruka glasi: ”Za svaki poduhvat treba birati prave saradnike.” Polazeći na put prema Medini, Poslanik a.s. je sa sobom poveo Ebu Bekra Es-Siddika r.a. jer je bio ubijeđen da ga on neće izdati i da je spreman da sa njim podijeli i dobro i zlo. Ebu Bekr ga svojim tijelom brani od zmije kad su bili u pećini. Ebu Bekr se brine šta će biti sa islamom ako ih nađu, ne zbog sebe već zbog Poslanika. Prijatelj u vjeri u ime Boga. Koliko smo mi bliski jedni drugima? Koliko smo spremni braniti jedne druge? Svjedoci smo suprotnih situacija koje danas vladaju među nama: netrpeljivost, međusobna isključivost, zavidnost, međusobno napadanje, potvora, sumnjičenje. Hidžra nas uči da priđemo jedni drugima, da se istinski u ime Boga zavolimo i stanemo jedni uz druge – to je duhovni saf.

Šesta poruka: Da bi zavarao potjeru i zameo trag, Muhammed a.s. je umjesto prema Medini prvo  krenuo prema jugu. Time je barem na neko vrijeme usmjerio potjeru na drugu stranu. Poruka toga jeste da neprijateljima nikada ne treba otkrivati svoje prave namjere.

Sedma poruka: Za svog vodiča prilikom Hidžre Muhammed a.s. je unajmio jednog mekkanskog mušrika, koji je dobro poznavao puteve kroz pustinju. Ovim činom Hidžra poručuje da je za realizaciju nekog bitnog projekta osim ideje potrebna i stručnost, makar ta stručnost došla i od mušrika.

Osma poruka Hidžre glasi: ”Sitnice u životu su vrlo važne i ne treba ih potcjenjivati.” Paučina na ulazu u pećinu Sevr, u kojoj su se sakrili Muhammed a.s. i Ebu Bekr r.a., odvratila je potjeru od ulaska unutra. Može se reći da je ta sitnica, ta tanka i slabašna paučina, Allahovom odredbom spasila islam.

Deveta poruka: Hidžra znači napuštanje, seobu. To nije bijeg, već za taj pojam koriste se druge riječi. I mi imamo svoju hidžru. To je napuštanje grijeha i seoba ka dobrim djelima, čvrstoj vjeri u Uzvišenog Stvoritelja. „I požurite oprostu od Gospodara svoga i Džennetu koji je pripremljen za one koji su Boga svoga svjesni.“ Ni to nije lagan put. Valja na tom putu pobijediti šejtanske vesvese koje su postavljene gotovo na svakom našem koraku. Slasti imana i Božije milosti nemojmo očekivati da osjetimo nakon prvog pokajanja. I Poslanik kada kreće ka Medini ide zaobilaznim putem. Put do duhovnog dobra nije put prečice. On je put naše istrajnosti, našeg istikameta da se svaki dan trudimo da stepen svog imana podignemo na višu razinu i da se svaki dan trudimo da nam Uzvišeni Allah bude bliži i draži.

Deseta poruka opominje: Razmišljaući o Hidžri ne možemo a da ne primijetimo Suraku, koji je zaslijepljen dunjalukom, pred očima mu nagrada, stotinu deva i kao bez glave juri da sustigne i uhvati najodabranije biće. Koliko smo mi danas oličeni u liku Surake? Ne trčimo li i mi mnogi danas poput Surake da uhvatimo što više dunjaluka, a da pritom gazimo sve duhovno što nam dolazi na tom putu? Trčeći da steknemo dunjaluka što više, zapostavljamo svoju vjeru, nemamo vremena za nju. Suraka je potonuo do koljena u pijesak, a mi smo mnogi potonuli u dunjaluk puno više. Suraka je imao dovoljno razuma da se na vrijeme dozove pameti, pa to i mi trebamo uraditi ovih dana kada se prisjećamo Hidžre. Islam nije protiv dunjaluka. Naprotiv, Poslanik nam kaže da trebamo raditi kao da nikada nećemo otići sa dunjaluka, ali isto tako kaže da je dunjaluk ahiretska njiva – što zasiješ to i požanješ i da radimo kao da ćemo sutra sve ostaviti. Dakle, srednju put, put stjecanja imetka, ali i put duhovnog zadovoljstva.

Jedanaesta poruka jeste: ”Džamija je glavni centar okupljanja i djelovanja muslimana.” Tokom Hidžre, u mjestu Kubba, Muhammed a.s. sagradio je prvu džamiju u islamu. Također, nakon dolaska u Medinu, prije nego što je udario temelje svojoj kući, udario je temelje svojoj džamiji.

Dvanaesta poruka glasi: ”Muslimani jedni drugima trebaju biti braća.” To je, ujedno, i kur'anski princip, koji je Muhammed a.s. primijenio odmah po dolasku u Medinu. On je izvršio bratimljenje među muslimanima, tako da je svakom muslimanu određen brat po vjeri. Time su izbjegnute podjele po raznim osnovama, koje su, inače, prisutne među muslimanima. Da li mi danas kao muhadžiri i ensarije Hidžre postupamo? Koliko danas pomažemo našim ljudima koji se vraćaju na svoja ognjišta kada prestaju biti muhadžiri, koliko pomažemo ljudima koji će prve pahulje snijega dočekati bez krova nad glavom bježeći od raznih strahota? Niko od nas ne traži da to činimo ugrožavajući svoju egzistenciju, ali koliko smo uopće svjesni teškog stanja velikog broja naše braće muhadžira?

Trinaesta i posljednja poruka Hidžre jeste da ”muslimani trebaju da regulišu međusobne odnose sa nemuslimanima na način da se omogući njihov suživot”. Obavivši Hidžru, muslimani iz Mekke (muhadžiri) su, pored medinskih muslimana (ensarija), u Medini zatekli i određeni broj kršćana i Jevreja, sa kojima su morali da ostvare suživot. Kako bi se ostvarila vladavina prava, odnosno, kako bi se precizno odredila prava i obaveze svih građana, Muhammed a.s. je sačinio tzv. Medinsku povelju, odnosno, prvi Medinski ustav.

Nadam se da će ove univerzalne poruke Hidžre naći svoje mjesto u našem životu. Učini nas, Gospodaru, muhadžirima od naših grijeha prema Tvojoj milosti, uputi nas i vodi pravim putem.

R: Islamske teme, A: Msc. Harun-ef. Eminagić, Glas islama 334