Stvari koje nas se ne tiču

„Jasan znak da je čovjek daleko od Allahove milosti i da ga je Allah napustio jeste njegovo bavljenje i zanimanje onime što ga se ne tiče.“ (Hasan El-Basri)

Allah dž.š. na početku sure El-Mu’minun, između ostalog, kaže: “…i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju”, da bi kasnije rekao: “Oni su dostojni nasljednici, koji će Džennet Firdevs naslijediti, oni će u njemu vječno boraviti.” (El-Mu’minun, 10-11)

Poštovana braćo, jedna od naših najvećih mahana jeste upravo bavljenje stvarima koje nas se ne tiču. Ako se preračunamo za sav naš isprazan govor, ćaskanje, razna druženja i sijela, komentiranje na internetu i društvenim mrežama, učestvovanje u raznim raspravama i diskusijama, bit ćemo iznenađeni, ali vjerovatno i poraženi činjenicom koliko vremena smo proveli baveći se sa stvarima koje nas se ne tiču niti imaju ikakve veze sa nama.

Zamislimo kakva bi tišina bila kada ljudi ne bi pričali o onome što ih se ne tiče. Ali ne samo tišina, koliko bi više imalo ljubavi, poštovanja i harmonije, a manje razdora, podjela i svađa. Jednostavno, koliko bi manje tuđih hakova nosili na ionako dobro natovarenim plećima.

Ako vjerujemo u Allaha onda vjerujemo i u to da ćemo za svaku riječ ili djelo biti pitani. Zamisli kakav je to ispit kad ti je dat cijeli život da se za njega spremaš, a ti dodatno sam sebi kompliciraš stvari pričajući ono što te se ne tiče, a zašta ćeš morat polagati račun. Možda ste čuli za hikaju u kojoj je otac jedne prilike rekao svome sinu da mu poslije jacije podnese izveštaj za svaku izgovorenu riječ i djelo koje je u toku dana kazao i uradio. Mladić je nakon jacije ocu sa velikom mukom jedva nekako ispričao svoj cjelodnevni govor i postupke. Kada mu je otac zatražio da to ponovi i sutra, mladić je tražio da ga zaduži sa bilo kojom drugom obavezom samo ne tom, našta mu je otac odgovorio: „Moja je namjera da budeš oprezan i svjestan, da se bojiš polaganja i obračuna na Sudnjem danu. Danas nemaš strpljenja za jednodnevni obračun sa svojim ocem, koji ima toliko razumijevanja za tebe. Kako ćeš sutra imati strpljenja položiti račun za cijeli život?“

Ne pričajmo, draga braćo, o tuđem grijehu. Možda je on zbog grijeha suzu pustio, pa mu je Allah oprostio, a tebe i mene šejtan obmanuo, pa smo se umislili i ogriješili i još će nam na Sudnjem danu uzeti od ovo crkavice naših dobrih djela, pa doturiti na njegovu vagu. Ako već vidiš brata da griješi budi mu privatni savjetnik, a ne javni tužilac.

Hasan el Basri kaže: „Jasan znak da je čovjek daleko od Allahove milosti i da ga je Allah napustio jeste njegovo bavljenje i zanimanje onime što ga se ne tiče.“

Nažalost, svjedoci smo da svi mi, neko manje neko više, volimo da se petljamo tamo gdje nam nije mjesto. Mnogi od nas liče na Mrguda, lika iz Štrumfova, kome sve smeta i koji mrzi da voli, hoće da cijeli dunjaluk prilagodi sebi, umjesto da popravi sebe. Ibn Kajim je rekao: „Nema šejtanu ništa draže od depresivnog vjernika.“ Takvom smeta sve, čak i u džamiji, počev od toga kako nije dovoljno topla, preko muezina koji nema lijep glas, pa do imama koji vazda nešto dersi i stalno traži para sa mimbera. Draga braćo, samo je jedan dio svemira koji sigurno možete promijeniti, a to ste vi sami. Zato nemojte uzaludno da trošite dragocjeno vrijeme jer jedino što ćete time dobiti jeste prezir kod ljudi.

Drugi, pak, misle da znaju bolje od ostalih. Ono zašta su odgovorni ne izvrašavaju kako treba, ali su zato spremni da čak i kosmonauta poduče njegovom poslu. Herman Hese je rekao: „Juče sam bio pametan, pa sam htio mijenjati svijet. Danas sam mudar, zato mijenjam sebe.“

Draga braćo, znati mnogo stvari ne znači biti mudar. Mudar čovjek šuti kod stvari koje ga se ne tiču, pa čak i ako zna bolje od drugih. Ali, nažalost, čovjeku trebaju dvije godine da nauči govoriti, a otprilike 50 da nauči šutjeti. Malo znanja koje je propraćeno djelima neograničeno je bolje od puno znanja koje nema djela već ostaje samo na jeziku.

Većina nas dan dobrim djelom provede bistreći politiku, pričajući o mahanama političkih protivnika, raspravljajući se sa neistomiljenicima, pritom iznoseći silne laži, potvore i ogovaranja. Pa da su najgori na dunjaluku mi im poskidasmo to grijaha i očistismo ih. Da me ne shvatite pogrešno, ne trebamo stajati po strani kada je u pitanju biranje naših predstavnika, ali za to ima olovka i listić, a ne kahva i jezik.

Zamislimo, draga braćo, da smo u nekoj ozbiljnoj TV emisiji. Dat nam je određeni broj zadataka koje moramo odraditi, ali isto tako i ukazano na ono čega se moramo čuvati. Imamo određeno vrijeme, ali ne znamo koliko. Pobjednik je onaj koji to uspješno odradi i zadovolji žiri prije nego se svira kraj. Svi nas posmatraju, ali naročito žiri. Logično bi bilo da pazimo na svaku progovorenu riječ, da ne gubimo vrijeme na ono što nas se ne tiče, da požurimo sa izvršavanjem zadataka, a da se dobro čuvamo onoga što nam je zabranjeno. Međutim, šta se dešava? U samom početku razmišljamo: „Ma ovo ima dosta zadataka, pritom ima puno ovih prepreka, mora da je i vrijeme predviđeno za to dugo. Stići ću. Ne moram možda ni sve ovo da odradim, vidjet će žiri da ja imam dobro i čisto srce.“ I tako opušteni počnemo muhabet sa publikom, zapao nam za oko onaj sa dugom bradom. Otkud on tu. Smeta nam i kako su raspoređeni, trebali su žene staviti u prvi red. Neko nam iz publike dobacuje da se fokusiramo na zadatke. Ma šta on zna, gledaj gdje je. Popeo se gore na stepenice, pa misli da je neko i nešto. Ali zato ću da poslušam ove kojih interesira šta će se desiti ako uradim ono što mi je žiri zabranio. I tako u tom nemaru i kršenju propisa čujemo posljedni zvižduk. Nema više, ode i publika, ostadosmo sami sa žirijem. Ne prođe nam ni ono sa čistim srcem, jer rekoše i životinje imaju srce, pa se čak i ne takmiče.

Draga braćo, život na ovom svijetu je kratak. Na njemu nema mjesta i vremena za igru i zabavu. Znajte da nećete progovoriti nijednu riječ, a da ona neće biti zapisana i morat ćeš za nju polagati račun. Koliko si danas nepotrebnih riječi izgovorio? Budi pametan i razborit. Ne provodi svoj ionako kratak životni vijek baveći se onim što te se ne tiče i od čega nećeš imati nikakve koristi.

Abdullah ibn Mes'ud je govorio: „Ni za čim se nisam kajao kao za novim danom u kojem se skrati moj život, a ne poveća se moje dobro djelo.“

Molim Uzvišenog Allaha da nas učini od onih koji izbjegavaju ono što ih se ne tiče, da budemo od onih koji će više dati odmora jeziku nego rukama, koji će biti mudri, a ne „pametni“. Molim Njega Uzvišenog da nas uputi na pravi put i sastavi u Džennetu. Amin.

Glas islama 334, R: Islamske teme, A: Ifet Aličković