Jedinstvo islamske zajednoice – stare i nove prilike

Iz govora muftije Dudića sa skupa povodom obilježavanja 16. godišnjice agresije na IZ

Gdje je danas Islamska zajednica? Mnogi su govorili: umro Muftija – sve će da propadne. Ništa neće propasti, jer rahmetli Muftija to nije pravio za sebe. Pokazatelj su institucije koje su  nastale i koje žive, rade i funkcionišu. To je pokazatelj da je činio da institucije ostanu iza njega, da ga nadžive. Zajednica je tamo gdje je bila, ni desno ni lijevo. Mi u zajednici nećemo uraditi nešto što će biti na štetu islama i muslimana. Peče, boli, teško, a kada je muslimanima bilo lahko. Kada je nama Sandžaklijama, Bošnjacima, Bosancima, bilo lahko a ima i Bosne i Sandžaka i biće ga sve dok je ovakvih muslimana i ove uleme.

Sve što vrijedi ono i košta i zajednica korača stabilno i iz pobjede u pobjedu. U narednom periodu samo stabilnija će biti. Ne bi bio nikome u koži da proba ono što su probali 2007. godine. Neka svako nosi svoj obraz i svoju bruku, a mi svijetla obraza i podignute glave.

Rahmet mu duši, Allah mu najljepše mjesto u džennetu dao, rekao je: „Ako vjernicima bude trebala Islamska zajednica oni će je očuvati.“ Mi smo mu posmatrali izraz lica i na osnovu toga se kuražili.

Zaboravili su da mi imamo Kur’anske upute: „Ako vas Allah pomogne, ko je taj što vama može nanijeti štetu. A ako vas On ostavi bez svoje podrške, ko je taj ko će vama pomoći. A na Allaha se oslanjaju vjernici.“

I tada i sada i za navijek neka znaju imamo najjači oslonac. Nismo se nadali, bili smo zatečeni, nismo vjerovali da takva sorta može postojati i da se neko tako nisko može spustiti. To je realnost da kroz život na dunjaluku mora svako pokazati svoje lice. Allah poručuje: „Vi osjećate bol i patnju, ali i oni osjećaju bol i patnju.„ Koja je razlika? „A vi se nadate Allahovoj nagradi“!

Mi od naše uleme i vjernika ništa ne krijemo. Probali su 2007. godine neki da nam zađu sa leđa i da zloupotrebe jednu veliku silu poput Turske i Dijaneta i neki iz njihovih redova su učestvovali u razbijanju ove zajednice. Nisam rekao „Turske i Dijaneta“ već „neki zlonamjerni pojedinci“. Nismo se ni tu dali prevariti. Poštujemo tu veliku silu i taj naš bratski narod, ali ovu zajednicu mi uređujemo. Uređivaćemo je onako kako mislimo da je najbolje za ove prostore.

Nedavno su nam iz kabineta predsjednika Erdoana poslali jednu delegaciju da razgovara sa nama. Mi smo rekli da ne bježimo od mogućnosti da se ljudi vrate tamo gdje im je bilo mjesto. Iako, iskren da budem, tako su nam lijepo počistili dvorište da se tako lijepo osjećamo. Ne znam kako bi bilo da neke trebaš ponovo vratiti i da imaš povjerenja u njih. Povjerenje kada se izgubi teško ga je vratiti.

No, međutim, mi smo vrlo kulturno sjeli i usaglasili svoje stavove, pa i sa vrhovnim poglavarem reisu-l-ulemom, te zatim napisali šta je sve potrebno riješiti da bi se izišlo iz ovg problema. Predali smo napismeno naše viđenje i poselamili predsjednika Turske i očekujemo odgovor.

Mi dostojanstveno želimo da razgovaramo i da znamo jesu li oni ta strana ili muslihuni.

Ova zajednica ima svoja normativna akta i po tim aktima ona će raditi. Nemoj da mislite da ćemo popustiti niti uraditi nešto što je na štetu Islamske zajednice i muslimana. Nismo inadžije i nećemo iz inata ništa.

Raspisani su izbori za predsjednika Mešihata 9. decembara. Samo zajednica i muslimani će odlučivati, shodno normativnim aktima, ko će biti predsjednik Mešihata, niko drugi na naš izbor ne smije utjecati.

Ovim putem šaljemo poruku zahvalnosti hiljadama ljudi koji su skapavali, izgarali i borili se za odbranu Zajednice. Allaha molim da se smiluje našim merhumima, vakifima i borcima za odbranu islama na čelu sa našim Muftijom.

Budite dostojanstveni i ponosni, uspravni i ispravni, čuvajte se krupnih riječi. Mi smo braća i samo možemo opstatiu ako se jedni na druge budemo oslanjali.

Glas islama 336, Naše viđenje