Donošenje salavata na Poslanika s.a.v.s.

Definicija salavata

Rekao je Ibn Kajjim, rahimehullah: “Osnova riječi salat u jeziku ima dva značenja: prvo znači dova, blagoslov, a drugo znači poštovanje. (Ibn Kajjim, Dželalul-efham fi es-salati ve es-selami ala hajril-enam,  106. str.)

 

Definicija selama

Selam predstavlja čistoću od svakog nedostatka i manjkavosti. (Ibn Menzur, Lisanul-arab, 2/191.)

 

Značenje salavata i selama

Rekao je Ibn Kajjim, rahimehullah: “Kada je u pitanju salavat i selam od Allaha upućen Njegovim robovima, možemo spomenuti dvije vrste. Prva vrsta je opći salavat, a druga posebni.

Kada je u pitanju prva vrsta, odnosno opći salavat, on se odnosi na vjernike. Uzvišeni Allah kaže: On vas blagosilja, a i meleki Njegovi… (El-Ahzab, 43)

Druga vrsta salavata jeste posebna vrsta i ona se odnosi na poslanike i vjerovjesnike, a posebno se odnosi na posljednjeg odabranog Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.

 

Šta znači blagosiljanje Vjerovjesnika s.a.v.s.

Allah, dželle šanuhu, kaže: Allah i meleki Njegovi blagosiljaju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu selame (pozdrave). (El-Ahzab, 56)

Ibn Kajjim, rahimehullah, kaže: “Ako Allah i Njegovi meleki njega blagosiljaju, blagosiljajte ga i vi, jer nikome nije preče da ga blagosilja i pozdrave mu više šalje nego vama, zato što vam je on, zahvaljujući blagodarnosti svoga poslanstva i svoje misije, pružio čast i dobrobit i ovoga i Onoga svijeta.”

Allahovo blagosiljanje Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, znači njegovo hvaljenje u društvu meleka, a njegovo blagosiljanje od strane ljudi i meleka znači njihova dova za njega.

Ibn Abbas, radijallahu anhu, rekao je da riječ “blagosiljaju” znači “za njega mole sreću/berićet”. (Ahmed Ferid, Bistro more pobožnosti i suptilnosti, 107. str.)

El-Buhari veli: „Ebul-‘Alije kaže: – Allahov salavat (blagosiljanje) je Njegova pohvala njemu, Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kod meleka, a blagosiljanje meleka je dova.“

Ebu ‘Isa et-Tirmizi veli da je preneseno od Sufjana es-Sevrija i ne jednog alima da su rekli: „Salavat (blagosiljanje) Gospodara je milost, a salavat meleka je traženje oprosta (istigfar).“

Uzvišeni Allah izvještava Svoje robove o položaju koji kod Njega u “Visokom društvu” zauzima Njegov rob i Poslanik: On ga hvali kod bliskih meleka, a meleki ga blagosiljaju. Potom Uzvišeni naređuje žiteljima “nižeg svijeta” (dunjaluka) da ga blagosiljaju i selam mu šalju, kako bi se pri njemu stekla pohvala obiju svjetova, “Višeg” i “nižeg”. (Muhammed er-Rifa’i,  Tefsir ibn Kesir, 356. str.)

 

Vrijednost donošenja salavata na Poslanika s.a.v.s.

Prenosi se od Abdullaha ibn Amra, radijallahu anhuma, daje rekao: “Ko na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, donese jedan salavat, Allah i Njegovi meleki na njega donesu sedamdeset salavata. Pa neka čovjek sam odluči koliko će salavata donijeti.” (El-Musned, 10/106,107, br. 6605. Hafiz El-Munziri je ocijenio sened ovog hadisa dobrim, a također i El-Hejsemi, Es-Sehavi i Ahmed Šakir.)

Kako je samo lahko učiniti ovo djelo, a kako je samo veličanstvena i ogromna nagrada za njega. Čovjek samo jednom donese salavat na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a Gospodar nebesa i Zemlje i meleki Njegovi na njega donesu sedamdeset salavata. Pa da je nagrada za to samo jedan salavat od Allaha, Gospodara svjetova, bilo bi dovoljno vrijednosti i časti, a kamoli sedamdeset salavata od Njega, Slavljenog i Uzvišenog, i od meleka Njegovih.

Iako su ovo riječi Abdullaha ibn Amra, radijallahu anhuma, ono ipak ima status merfu-predanja (Merfu’ predanje je predanje čiji sened doseže do Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem) zbog toga što se ovakve stvari ne govore po svom nahođenju. To su objasnili neki učenjaci. Naime, vrsni učenjak Es-Sehavi veli: “Ovo predanje ima status merfu-hadisa, s obzirom na to da ne postoji mogućnost da se ovakve stvari govore na osnovu vlastitog nahođenja.” (El-Kavlul-hedi, 153.)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podsticao je na često donošenje salavata na njega. Imam Et-Tirmizi bilježi od Ubejja ibn Ka'ba, radijallahu anhu, da je rekao: “Allahov Poslaniče, ja mnogo i često donosim salavate na tebe. Koliko salavata da posvetim tebi?” “Koliko god želiš”, odgovorio je Poslanik “Četvrtinu”, upita je Ka'b. “Koliko ti hoćeš. Ako hoćeš i više, bit će bolje za tebe”, reče Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem. “Polovinu”, upitao je Ka'b. Poslanik je opet odgovorio: “Koliko ti hoćeš. Ako hoćeš i više, bit će bolje za tebe.” “Dvije trećine”, upita ovaj ashab, našta je on istovjetno odgovorio. “Da ti posvetim sve dove koje činim”, upita ashab naposljetku. Na to je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio: “Ako tako učiniš, to će ti biti zaštita od briga i razlog za oprost grijeha.“ (Džamiut-Tirmizi, 7/129,130, poglavlje Opis Kijametskog dana, dio hadisa pod brojem 2574. Et-Tirmizi je rekao: „Ovaj hadis je dobar.“ /Prethodni izvor, 7/130/ I šejh Albani ga je ocijenio dobrim. Pogledati Sahihu Sunenit-Tirmizi, 2/299.)

Iz ovog hadisa uviđamo da onaj ko mnogo donosi salavate na plemenitog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i daje prioritet tome nad dovom za sebe i za svoje potrebe, Allah, subhanehu ve teala, podari mu ono čemu teži i stremi na ovom i na onom svijetu, pa mu još i oprosti grijehe. U predanju imama Ahmeda, koje bilježi od Ubejja ibn Ka'ba, radijallahu anhu, stoji da je rekao: “Neki čovjek reče: ‘Allahov Poslaniče, šta ako sve svoje dove posvetim tebi?‘ ‘Allah će ti podariti ono što budeš htio na ovome svijetu i na Ahiretu’, odgovori mu Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem.” (El-Musned, 5/136. Hafiz El-Munziri veli: „Ovaj je sened dobar.“ Pogledati Et-Tergibu vet-terhib, 2/501.)

Imam Et-Tajjibi ovako objašnjava ovaj hadis: “Značenje je: Bit će ti ispunjeno ono što ti je bitno za vjeru, kao i ovosvjetske potrebe i želje, zbog toga što salavat na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sadrži i zikr (spominjanje Allaha dž.š. i veličanje i poštovanje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te davanje prioriteta ispunjenu obaveza prema njemu nad samim sobom, kao i preferiranje dove za njega nad dovom za sebe). O kako je lijepo i plemenito ovo djelo!” (Šerhut-Tajjibi, 3/1046; Fadl Ilahi, Za koga meleki dove, a koga proklinju, 80-82. str.)

Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nema nikoga (od vas) ko mi nazove selam, a da mi Allah ne vrati dušu kako bih mu selam uzvratio.” (Ebu Davud, 2041, sa senedom čiji su svi prenosioci pouzdani, osim Ebu Sahra Humejda b. Zijada, poznatijeg kao Harrat, koji je inače bio saduk)

  • Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, duša nije permanentno prisutna u njegovom časnom tijelu, već ona, po potrebi, u njega biva vraćena kako bi uzvratila na selam onome ko je od muslimana poselamio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
  • Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, život u kaburu najpotpunija je vrsta zagrobnog života koja postoji, ali i pored toga taj život ne nalikuje životu na ovome svijetu, tako da pojedinosti, detalje i suštinu tog života ne zna niko osim Uzvišenog Allaha. Zbog toga nije dozvoljeno upoređivati i analogijom povezivati zagrobni i ovosvjetski život, te na osnovu navodne (bolje reći, umišljene) sličnosti jednoj vrsti života davati propise druge vrste i suprotno, kako to već čine neki sumanuti i nepromišljeni ljudi.
  • Hadis vjernike podstiče na donošenje salavata i selama na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako bi im Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio na selam.

Prenosi se od Alije, radijallahu anhu, da je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: – Škrtac je onaj u čijem se prisustvu spomenem, pa na mene ne donese salavat” i kaže da je hasen-sahih. (Tirmizi, 3546, Ahmed, 1/201 i drugi, sa lancem prenosilaca koji je, uz Allahovu pomoć, dobar. Svi prenosioci su pouzdani osim Abdullaha b. Alijja b. El-Husejna, od kojeg je ipak hadise prenosila povelika skupina učenjaka, a i Ibn Hibban ga je ocijenio pouzdanim.)

  • U hadisu je izrečena svojevrsna naredba onome u čijem se prisustvu spomene Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, da na njega donese salavat.
  • Onaj ko na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ne donese salavat, kada se on spomene, takav je uskraćen za veliku nagradu.
  • Škrtost je ružna i loša osobina te neprimjeren vid ponašanja, a biti škrt ne znači samo škrtariti u imetku, već se škrtost može manifestirati i na druge načine. Na primjer, pojedinac može biti škrt u pogledu udjeljivanja imetka, a isto tako može biti škrt kada je riječ o spominjanju i veličanju Uzvišenog Allaha ili o donošenju salavata i selama na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Sličnost između prvog i drugog ogleda se u tome da prvi škrtari u dijeljenju zlatnika i srebrenjaka, dok drugi škrtari u spominjanju i veličanju Allaha, kao i u dovi i hvaljenju Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Dakle, oni sliče jedan drugom jer obojica staju na put širenja velikog dobra. (Selim b. ‘Id el-Hilali, Radost pogleda, 674-675. str.)                                          Glas islama 337,  R: Islamske temePriredio: Msc. hfz. Edin Redžepović