Učešće na izborima : da ili ne ?

PITANJE: S obzirom da postoje različita tumačenja „uleme“ u pogledu učešća pripadnika islama na izborima, zanima me Vaše mišljenje kakav treba biti stav vjernika prema izborima, bilo da je riječ o onima na kojima se bira vlast na lokalnom ili državnom nivou?

 

ODGOVOR: Činjenica je da je naša ulema, nekad i sad, imala i ima različita mišljenja po brojnim pitanjima, bilo da je riječ o pitanjima u oblasti obredoslovlja ili nekoj drugoj fikhskoj oblasti, ili pitanjima koja se tiču svakodnevnih međuljudskih odnosa i života. Ta činjenica je potvrda širine, fleksibilnosti i tolerancije koja postoji u našoj uzvišenoj vjeri, što je čini različitom u odnosu na sve ostalo.

Vjera islam ne uređuje samo odnos čovjeka prema Bogu, već pored toga uređuje i odnose među ljudima, čovjeka prema samom sebi, prema široj zajednici, jednom riječju – uređuje čitav ljudski život sa svim njegovim aspektima kako bi čovjek postigao sreću i uspjeh na ovom i budućem svijetu.

Stoga islam nije vjera koja šuti i koja nema odgovore na razna pitanja koja nameće situacija, mjesto i vrijeme u kojima živimo, već islam nudi odgovore i pokazuje čovjeku kakav treba biti njegov odnos i uloga u svemu i prema svemu što se događa oko njega.

S obzirom da su muslimani dio društva u kojem žive, bilo da su u njemu zastupljeni kao narod, manjina, ili uopće zvanično nisu priznati, oni su dio tog društva i htjeli to ili ne oni dijele situaciju i sudbinu društva u kojem žive. Ukoliko je dobro i njima će biti dobro, ukoliko je loše i njima će biti loše. Dobro može biti samo ukoliko su oni koji predvode to društvo istinski okrenuti pravim vrijednostima i iskreno žele sebe uložiti na polju ostvarivanja kolektivnog dobra, koje nekada može biti i na sopstvenu štetu.

Imajući to u vidu, jasan je moj odgovor i odgovor islamske uleme našeg vremena kakav treba biti odnos muslimana prema svemu što se događa u društvu, pa i prema izborima, ma o kojoj vrsti bilo riječ.

Islam nije vjera pasivizma i nijemog posmatranja, već vjera akcije i aktivnog uključivanja u rješavanje svih problema sa kojima se društvo suočava. Brojni su dokazi koji to potvrđuju. Muhammed a.s., kao Allahov poslanik, tokom čitavog svog života učestvovao je i promovirao borbu za ostvarenje sreće i uspjeha na obadva svijeta i nije propuštao nijednu priliku da se uključi u rješavanje problema, da ono što je štetno i zlo osudi, a dobro i istinu podrži. Da podrži one koji su na istini i koji su ugroženi, a suprotstavi se neistini i raznim nasilnicima koji opstoje na laži, sili i prevari. Jednom riječju, njegov život je bio odazivanje na kur'anski imperativ Uzvišenog Allaha dž.š.: El-emru bi-l-ma'rufi ve-n-nehju ani-l-munker, tj. naređivanje (promoviranje) dobra i odvraćanje (sprječavanje) od zla:

„…i neka među vama budu oni koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a odvraćati od zla – oni će postići šta žele.“ (Ali Imran, 104)

„Vi ste najbolji narod, koji se ikada pojavio, tražite da se čini dobro, a od nevaljalih odvraćate …“ (Ali Imran, 110)

Nisu u pravu oni koji za svoje probleme uvijek traže krivicu i odgovornost u nekome drugom, koji za rješenje svojih problema očekuju pomoć drugoga ili nekoga sa strane, a sami ništa ne poduzimaju. Kao što nije u pravu ni „ulema“ koja ne razlikujući vrijeme, situaciju i mjesto, to jest ne snalazeći se u mjestu niti vremenu, promovira izolaciju, zatvaranje u „okrilje“ vjere, pasivizam prema svemu što se dešava i prepuštanje svoje sudbine ljudima koji se utrkuju na političkom polju, kojima je, nejčešće, cilj sopstveni interes i dobit i koji su na polju ostvarivanja tog cilja spremni praviti svakakve trgovine i kompromise, uključujući i one na štetu sopstvenog naroda i vjere.

Smatram da oni koji danas promoviraju tu i takvu ideju i viziju islama, bilo da su sa ahmedijom na glavi ili u udobnim ministarskim ili nekim drugim foteljama, ne žele dobro islamu niti muslimanima, već su u službi onih koji žele islam i muslimane na ovom prostoru vratiti u 19. i 20. vijek, to jest u vrijeme u kojem su oni bili slijepi i nemoćni posmatrači onog što se dešava ili objekti, bez moći da utiču na bilo šta što se oko njih dešava i njih se tiče.

Stoga, muslimani danas moraju biti u stanju da shvate, ukoliko već nisu, da mnogi od onih koje smo u prošlosti birali i očekivali da nas zaštite od nepravde i brojnih nasrtaja nisu u stanju ili ne žele da po tom pitanju učine ništa. Da li je riječ o njihovoj nesposobnosti da to urade, nepostojanju volje ili nečemu drugom, svejedno je, jer su rezultati isti, tj. nema ih.

Vjernici moraju poslušati riječi Poslanika a.s., koje prenosi Ebu Hurejre: „Muslimana ne može dva puta ujesti zmija iz iste rupe!“ (Buhari i Muslim) Ako te zmija ujeda dva ili više puta iz iste rupe, tako što ti svaki put praviš istu grešku, onda je do tebe, nije do zmije. Stoga, svako od nas mora raščistiti da li želi dobro sebi, svojoj porodici, svom narodu i svima drugima ili ne? Ukoliko želi dobro mora se aktivno uključiti u njegovo ostvarivanje, bilo da je riječ o obavljanju i prihvatanju funkcija i poslova u društvu ili učešća na izborima i davanje svog glasa onima koji nisu prevarili, koji nisu izdali, koji svoja obećanja nisu iznevjerili, koji su svojim djelima i rezultatima pokazali da žele dobro narodu, kraju i državi u kojoj žive, onima koji mnogo ne obećavaju već rade, kojima nije cilj lično, već opće dobro.

Onaj ko očekuje da će dileri droge prestati prodavati drogu našoj djeci, jer je to štetno i haram, koji očekuju da će vlasnici kockarnica, kafana i noćnih barova u blizini škola, džamija, mekteba, obdaništa i naših domova, koji uništavaju našu omladinu i porodice, zbog svoje savjesti iste zatvoriti ili prestati da se bave takvim prljavim poslom, varaju se i moraju znati da pomenute kategorije nemaju savjesti, nemaju morala, nemaju vjere u svom srcu i ne razumiju i ne prihvataju nijedan drugi argument osim odluka vlasti i sudskih rješenja, koja će sprovesti sila, tj. policija. Vlast donosi odluke, a sud i policija iste sprovodi.

Jedino u tom slučaju, tj. aktivnom sudjelovanju, može očekivati da je vjeru ispravno razumio i njen emanet izvršio, a temeljna obaveza svakog čovjeka, a posebno vjernika je uspostavljanje reda u zajednici, koji se jedino može postići sa časnim, poštenim, odgovornim i stručnim predvodnicima, koji se sami ne mogu izboriti za pozicije koje donose odluke, već ih mi, svi građani, moramo na ta mjesta postaviti, tj. izabrati. Na pitanje kome dati svoj glas i ovlastiti ga da nas zastupa nakon izbora, najbolji odgovor daje Kur'an, ističući dvije važne osobine, a to su: snaga (sposobnost, hrabrost i znanje) i povjerenje (vjera, moral i pravednost). Ove dvije vrijednosti se ne mogu razdvojiti, jer će se u suprotnom dogoditi poremećaj i neuspjeh.

Stoga je obaveza svakog čovjeka kada bira da ima u vidu činjenicu da svojim glasom preuzima na sebe udio u svemu onome što izabrani bude radio: ako je dobro ići će mu sevabi, a ako je loše i on će imati udio u odgovornosti na ovom i budućem svijetu.