Mudra i poučna kazivanja o pobožnosti (8)

Ebu Jakub en-Nehredžuri suštinu pobožnosti opisao je riječima: „Dunjaluk je more, Ahiret je obala, pobožnost je lađa, a ljudi su putnici.“

Život bez pobožnosti nema vrijednost

Allah dž.š. je rekao: „A šta će im biti od koristi kada je život na Zemlji bio i prošao?“ (Sebe’, 52)

Reći će se sretnima u Džennetu: „Jedite i pijte radosni za ono što ste u danima minulim zaradili.“ (El-Hakka, 24)

Kazat će se grješnicima u Džehennemu: „To je zato što ste se bez ikakva osnova na Zemlji veselili i drski bili.“ (Gafir, 75)

Opis važnosti pobožnosti

Ibn ‘Adžibe el-Haseni važnost pobožnosti opisao je riječima: „Vjernik je blizak Uzvišenom Allahu shodno pobožnosti koju posjeduje. Bogobojaznost mu je srazmjerana usmjerenosti Allahu. To je, pak, mjerom u kojoj je očistio srce od ispraznih težnji i poslova. Srce mu je čisto onoliko koliko živi u pobožnosti i neovisnosti od dunjaluka. Pobožan život je srazmjeran ljubavi prema Allahu. Ona je srazmjerna njegovoj spoznaji. Spoznaja Allaha dž.š. uvećava se shodno duhovnom ubjeđenju. Ubjeđenje je uslovljeno podizanjem zastora sa srca. Zastor se sklanja intenzitetom pomoći i upute koju Allah pruža Svome robu.“

Ljubav u ime Allaha pobožnog ashaba

Kulsuma r.a., kćerka Ebu Bekra r.a. rekla je:

„Molila sam i dovu učila Allahu da mi podari muža koji će biti Njemu pokoran, a mene obasipati ljubavlju i pažnjom.“

Nakon nekog vremena Allah joj je podario muža, ashaba Talhu ibn ‘Ubejdullaha r.a., čovjeka kojem je za njegovog života obećan Džennet.

Kulsuma r.a. je nakon provedenih godina sa njim njihov brak opisala riječima:

„Kada bi me vidio, raznježio bi se; čim bi čuo moj glas, nasmijao bi se; ako bi me vidio da plačem, plakao bi sa mnom; ne bi zaspao dok ne bude siguran da sam dobro; nikada nije obavio namaz, a da nije za mene uputio dovu prije nego za sebe; kada bi se razboljela, njegovao bi me, liječio me i tugovao zbog mojih bolova kao da ih on sam ima; kod svake odluke, sjeo bi sa mnom i razgovarao tražeći moje mišljenje; kada bismo jeli, preduhitrila bi me njegova ruka sa zalogajem prema mojim ustima; bila sam njegov ponos i snaga u javnosti i tajnosti.“

Noć provoditi u pobožnosti

Imam Sufjani es-Sevri kaže: „U prvom dijelu noći ustaju pobožni i mole se, u ponoć ustaju pokorni i ibadete do pred zoru, a pred zoru ustaju oni koji traže Allahov oprost. Iza njih ustaju lijenčine, poput mrtvaca kada budu proživljeni iz svojih mezarova.“

Imam Ebu Hamid el-Gazali rekao je: „Budite po noći pobožni u svojim ibadetima Allahu dž.š., jer je takva Njegova zapovijed. Tražiti od Njega oprost urankom znači biti Mu zahvalan, pokoran i odan.“

Dova pobožnog pokajnika

Šejh Sadi Širazi navodi slijedeću poučnu predaju:

„Kada neko od grješnih Allahovih robova, pritiješnjen nevoljom, u svome pokajanju podigne ruke u nadi da će mu biti primljena dova, a Gospodar ne pogleda na njega, pa se rob ponovo molbom obrati, a On mu opet ne udovolji, rob i po treći puta ponizno i kroz plač zamoli, Allah Uzvišeni naredi: – O meleki Moji, Ja sam se postidio Svoga roba, jer on nema drugog gospodara osim Mene. Ja sam mu oprostio grijehe, udovoljio sam njegovoj dovi, otklonio sam njegovu nevolju, jer Me stid mnogih dova i gorkog plača Mog pobožnog roba.“

Potom je Šejh Sadi napisao ovaj stih: “Pogledaj plemenitosti i milosti Allahove: Grijehe počinio rob, a stidi se On!”

Suština pobožnosti

Ebu Jakub en-Nehredžuri suštinu pobožnosti opisao je riječima: „Dunjaluk je more, Ahiret je obala, pobožnost je lađa, a ljudi su putnici.“

Neki alimi su dali slijedeće tumačenje navedenih riječi: „Budući da je pobožnost lađa koja ljude spašava od utapanja u grijesima i nemaru, dužnost je jasna: Postići visok nivo pobožnosti, čestitosti, bogobojaznosti i doći do džennetske obale, a da se pritom ne ugušimo u prljavštini dunjaluka.“

Šta je preče: tesbih ili tevba

Neko je upitao Imama Ibnu l-Dževzija: „Da li da Allaha slavim ili oprost tražim?“ On je odgovorio: „Prljavoj odjeći potrebniji je sapun od mirisa!“ (Ibn Hadžer, Fethu l-Bārī, 1/103)

Skromnost iz pobožnosti

Neki ljudi su hvalili hazreti Aliju r.a. u njegovom prisustvu, pa on reče: „Allahu, doista Ti me bolje znaš od mene, a ja sebe bolje poznajem nego što me oni znaju. Allahu, učini me boljim od onoga što oni misle o meni i oprosti mi ono što oni ne znaju o meni.“

Briga pobožnih za korištenje vremena

Imam Ibnu l-Kajjim je rekao: „Briga za vremenom koje je prošlo je prava mora. Doista ono brzo protiče i bez povratka je. Kod pobožnjaka proticanje vremena je u ibadetu i zikru. Kod onog koji traži Allahovo zadovoljstvo vrijeme je dar za približavanje Njemu kroz halke zikra i pokornost Mu iskrenim srcem. Korištenje vremena pobožnom muslimanu je nešto najvažnije u životu, brine se da ispunjeni sve date obaveze. Kome prođe vrijeme beskorisno ne može ga nadoknaditi nikada, jer novi dani ima svoje zadatke. Kome prođe vrijeme ni u šta, ničim se ne može opravdati.“ (Medaridžu s-salikin)

Noć i dan za ispunjenje pobožnosti

Rekao je pravedni halifa Omer ibn ‘Abdulaziz r.a: „Doista noć i dan rade za tebe, pa budi aktivan u njima.“

Ashab Ibn Mes'ud r.a. tugovao je za danom koji mu prođe, a da u njemu nije učinio sve što je planirao: „Nisam se rastužio ni zbog čega kao zbog dana u kojem je zašlo Sunce, skratio mi se životni vijek, a nisam u njemu povećao moja dobra djela.“

Život ispunjen govorom o islamu, u čitanju i pobožnosti

Rekao je Abdurrahman ibn Mehdi, učenik muhaddisa Hammada ibn Seleme: „Kada bi se reklo Hammadu da će sutra umrijeti, ne bi imao ništa više povećati u svojoj pobožnosti…“

Rekao je Musa ibn Ismail et-Tebuvzekijj: „Ako bih vam rekao: ‘Doista nisam vidio Hammada ibn Selemu da se ikada smije, rekao bih istinu, jer uvijek je bio zauzet govorom o islamu, čitao je, činio tesbih ili klanjao. Njegov dan je bio ispunjen time.“

Rekao je Junus el-Mueddib: „Hammada ibn Selemu je smrt zatekla u namazu.“ (Ez-Zehebi, Tezkiretu-l-huffaz)

Skromnost

Buhari bilježi predanje ibn Omera r.a. koji pripovijeda: „Allahov Poslanik a.s. je stavio ruku na moje rame i rekao mi: – Budi na ovom svijetu kao stranac, ili kao putnik.”

Neki učenjaci smatraju da je skromnost kloniti se svega što je zabranjeno. Ova se definicija pripisuje imamu Ahmedu. Definišući skromnost Ibn Tejmijje veli: „Skromnost je kloniti se svega što ti neće koristiti na onom svijetu.“

Glas islama 338, A: Muharem Omerdić, R: Islamske teme