Propis obilježavanja neislamskih praznika i doček Nove godine

 Poslanik a.s. kaže: „Ko oponaša jedan narod, njemu i pripada.“ (Ebu Davud)

Allah dž.š. je čovječanstvo stvorio od jednog čovjeka i jedne žene, podijelio ljude na različita plemena i narode, učinio da se međusobno razlikuju po svojoj kulturi, boji kože, naciji i slično. Slao im je Svoje poslanike da ih upute istini i spasu, objavio im Svoje kitabe koji su ljudima bili putokaz i vodič za postizanje uspjeha, sreće i spasa na ovom i budućem svijetu. Stoga, sve razlike koje postoje među ljudima ne treba tragično shvatati, već ih treba razumjeti kao Božiji dar i milost prema čovječanstvu, kao podsticaj za međusobo upoznavanje i zbližavanje.

Međutim, u praksi se, nažalost, dešava drugačije. Mnogi afirmativno i pozitivno govore o razlikama među ljudima, njihovim kulturama, ali aktivno rade na ostvarivanju uticaja na pripadnike druge vjere, nacije, kulture, s ciljem nametanja svojih vrijednosti. Drugim riječima, postoji trajna težnja za asimilacijom onih koji ne pripadaju većinskom narodu, kako je to slučaj na našem i širem prostoru.

Uzvišeni Gospodar je svakom narodu dao određene dane, ili ih je određeni narod, na osnovu nekih za njega bitnih događaja, sam odabrao, kojima se raduje i na poseban način ih obilježava, te se smatra nasiljem i diskriminacijom uskraćivati pravo jednom narodu da ima i gaji svoju vjeru i kulturu, a nametati mu ono što nije njegovo, što pripada nekome drugom.

Upravo je Nova godina o kojoj govorimo jedan takav primjer.

Pripadnici različitih naroda i vjera  izabrali su svoj način računanja vremena. Tako muslimani vrijeme računaju prema lunarnom, dok kršćani to čine prema solarnom kalendaru; jedni su za početak računanja vremena uzeli rođenje Isa a.s. (Isusa), dok su drugi uzeli neke druge datume ili događaje, a muslimani su odabrali Hidžru, tj. vrijeme preseljenja iz Meke u Medinu. I dok se pripadnici islama tokom godine ili mjeseca decembra aktivno prisjećaju svojih značajnih datuma, prigodnim programima, tako kršćani i drugi narodi obilježavaju svoje praznike, te će 31. decembra obilježiti Novu 2024. godinu od Isaovog (Isusovog) rođenja i sjetiti se svojih svetaca, tj. Svetog Nikole, koji se pojavljuje u liku Djeda Mraza, kako bi ispunio želje djeci i podijelio im poklone.

Međutim, čudo je da se na našim balkanskim i evropskim prostorima Svetom Nikoli, tj. Djedu Mrazu ne raduju samo kršćani i njihova djeca, već se ovom kršćanskom svecu raduje i veliki broj muslimana, sa svojom djecom, ne znajući da on njima ne pripada. Razlog tome jeste što su ih u obdaništima ili školi učili da on pripada svima, da mu se svi trebaju radovati i tražiti da im ispunjava želje, isto kao što se to čini i sa njihovim drugim vjerskim autoritetima.

Dakle, svjesno se muslimanima, a posebno njihovoj djeci u školi, podmeće ovaj kršćanski praznik kao svoj, nameće Sveti Nikola, tj. Djed Mraz kao dobročinitelj i darodavac, a rezultat svega toga treba da bude njegovo prihvatanje i poistovjećivanje sa onima kojima on pripada. Tako se dešava da i muslimani svoje kuće, avlije i čaršije posebno ukrašavaju povodom obilježavanja Svetog Nikole, kiteći drvo (jelku), koje u islamu nema onu simboliku koju ima u kršćanskoj kulturi. Tim povodom, često se u našim čarsijama može naći i Djed Mraz sa kočijama, kako bi i naša djeca bila u prilici da se sa njim fotografišu i tome raduju. Značajan je broj ugostiteljskih objekata, čiji su vlasnici muslimani, koji nude da se kod njih uz muziku, igru, zabavu, a nerijetko i alkohol, dočeka „najluđa noć“, kao što to čine i veliki gradovi i centri, koji na gradskim trgovima dočekuju Novu godinu, čije većinsko stanovništo pripada vjeri kojoj pripadaju sveti Nikola i Nova godina koja se obilježava 31. decembra.

Sve navedeno potvrda je stepena (ne)poznavanja vlastite vjere i kulture od strane velikog broja pripadnika islama, zašta je potrebno uložiti velike napore i strpljenje kako bi se stanje popravilo. Prethodno spomenute stvari dokaz su teške prošlosti kroz koju smo kao narod prošli, gdje smo se mnogo puta kroz povijest suočavali sa izazovima kako očuvati vlastite živote i opstati na životnom prostoru, te smo u tom cilju pravili kompromise, tj. prihvatali mnoge stvari koje nisu naše, kako se ne bi razlikovali od ostalih, tj. kako ne bi skretali pažnju na sebe.

Imajući u vidu da je svaki čovjek najprije odgovoran za sebe i svoju porodicu, svako je dužan poduzeti korake i mjere koje su njemu dostupne kako bi sačuvao sebe i svoju porodicu od napuštanja svoje i prihvatanja tuđe vjere ili kulture. Poslanik a.s. kaže: „Ko oponaša jedan narod, njemu i pripada.“ (Ebu Davud) Također kaže: „Svako od vas je pastir i bit će odgovoran za svoje stado…“ (Buhari)

Stoga, iskrenim muslimanima nije mjesto u kafanama, restoranima, niti na trgovima gdje se dočekuje Nova godina uz vatromet, muziku, vrisku, igru, alkohol, Djeda Mraza i njegovim kočijama. Nova godina 31. decembra se ne obilježava poklonima našoj djeci i ukućanima, već se to čini povodom naših blagdana: Bajrama ili Nove hidžretske godine. Naše kuće nisu prosotor koji se ukrašava jelkama, svijećama i svjetiljkama, već njihov ukras je naš namaz, zikr, Kur'an i drugi ibadeti i preporučene aktivnosti, jer prethodno spomenuto pripada našim komšijama kršćanima, što mi trebamo znati, poštovati i njima, u znaku dobrih susjedskih odnosa, čestitati. Novogodišnju, ili kako je nazivaju, „najluđu“ noć, iskreni i pravi muslimani trebaju provesti kao i svaku drugu noć, to jest sa svojom porodicom, u islamskoj atmosferi, ibadetu: namazu i učenju Kur’ana, sticanju korisnog znanja, posjeti rodbini, obilasku bolesnika, pomoći potrebnome i pojačanoj dovi Uzvišenom Gospodaru da nas zaštiti kazne i poštedi Svoje srdžbe zbog velikih grijeha koji se tokom te noći čine ili učine oko nas.

Kada bismo uspjeli sabrati sve one koji u sudaru sa „srećom“ najluđe noći ostanu trajno nesretni, tek tada bismo u potpunosti razumjeli posljedice ludila koje se oslobodi i trajno unesreći mnoge. Koliko je samo života izgubljeno u najluđoj noći zbog ludila alkohola, grijeha, bluda, svađe? Koliko je nesreća koje se dogode tokom i krajem te noći, sa fatalnim ishodom po živote ljudi i povredama sa trajnim  posljedicama koje unesrećuju ne samo aktere, već i njihove porodice?

Koliko je brakova uništeno, ili nesretnih djevojaka i žena ostalo zbog odsustva razuma i prepuštanja strastima i ludilu u jednoj noći, gdje je trenutak prolazne radosti rezultirao trajnom nesrećom i kajanjem?

Molim Allaha da nas, naše porodice, mahale i čaršije sačuva ludila novogodišnje noći i podari nam snage, znanja i mudrosti da stvari oko sebe vidimo onakvima kakve one u suštini jesu, a ne onakvima kakve nam se pričinjavaju. Amin.

R: Pitanja i odgovori, A: Muftija dr. Rešad-ef. Plojović