SLOVO O NOVOJ GODINI

Dok će se mnogi radovati i veseliti, nečija muslimanska djeca će stradati, biti ranjavana, plakati od studi, gladi, žeđi, bolesti i iznemoglosti. Pa zar treba ovdašnji i muslimani širom svijeta da se vesele, raduju, pridružuju onima koji će griješiti ponajviše u ovoj noći, u kojoj se najviše popije alkohola, počini bluda i učini harama. Čemu to? Zar nije dovoljna tuga i bol obespravljenih, suze jadne djece u Gazi i na drugim mjestima? Imamo li razloga da se radujemo ovdje zbog našeg lokalnog stanja? Je li nam život bolji od 1. januara, veće plate i zaposlenost, cijene manje i tako redom? Na kraju se postavlja logično pitanje: Šta činiti u ovoj noći?

Približava nam se još jedan 31. decembar. Ponovo će mnogi, nažalost, koji sebe zovu muslimanima potrošiti mnogo novca da bi se spremili za novogodišnje praznike. Kupovat će se razna pića i spremat će se najukusnija jela. Nezaobilazni su pokloni za najbliže i prigodna dekoracija, novogodišnja jelka, svjetiljke i ukrasi u svim bojama. Takav će biti i naš grad – svijetlit će kao Las Vegas. Neki će ovaj praznik dočekati u svojim kućama, kako kažu, u krugu porodice, uz hranu i televizor na kojem se emituju raznovrsni novogodišnji sadržaji. Oni koji imaju još naprednija i modernija shvatanja dat će svojim sinovima i kćerima novac i sa ponosom ih ispratiti u noć koju će mladi dočekati u diskotekama i klubovima sa svojim šarolikim društvom.

Ovim tekstom, po ko zna koji put, želim da ukažem i upozorim da to nije naše. Nova godina je praznik koji se u cijelom svijetu povezuje sa kršćanstvom, a činjenica je da obilježavanje nastupanja prvog januara kod kršćana nije oduvijek bilo prisutno. Naime, oni su smjenu godine obilježavali na proljeće ili na jesen, da bi se tek kasnije ustalio današnji datum – 31. decembar na 1. januar. Zbog ovoga danas ni sami kršćani nisu jedinstveni u tome šta se, ustvari, na taj datum proslavlja ili obilježava. Tako neki kažu da je to datum kada je rođen Isus Hrist, dok drugi tvrde da je to dan kada je on obrezan. Treći objašnjavaju da je Nova godina slava posvećena Nikoli Mirlikijskom, dok mnogi historičari iznose dokaze da taj datum predstavlja praznik kojim su paganski narodi slavili božanstvo Sunca, pa su po primanju kršćanske vjere jednostavno nastavili da ga obilježavaju pod drugim imenom. Uzvišeni Allah nas je obavijestio u Svojoj plemenitoj knjizi Kur'anu da će se nevjernici uvijek truditi da utrnu svjetlo Allahove vjere i u mnogim ajetima nas je upozorio na njihove spletke. Rekao je Uzvišeni: “Neki sljedbenici Knjige  jedva bi dočekali da vas odvedu na stranputicu…” (Ali ‘Imran, 69)

Zbog jasnih upozorenja ajetima, obaveza je muslimanu da se kloni slijeđenja i oponašanja nevjernika u bilo čemu što je specifično za njih i što se suprotstavlja vjeri svih poslanika i vjerovjesnika i islamu. Rekao je Muhammed s.a.v.s.: “Nemojte oponašati nevjernike!” (Buhari, Muslim) U hadisu koji bilježi imam Ebu Davud kaže se: – Prenosi Abdullah ibn Omer r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: „Ko oponaša neki narod, on je od njih.“

U ovom hadisu  veliko je upozorenje svima onima koji oponašaju nemuslimane, jer ih to oponašanje svrstava u njihov red. Imam Ibn Kesir kaže da ovaj hadis označava veliku prijetnju i upozorenje onima koji slijede nemuslimane u njihovom govoru, djelima, odjeći, praznicima i načinu robovanja Stvoritelju, a isto tako i u svemu drugom što nije od naše vjere i što nam se ne dozvoljava. Tako možemo zaključiti da onaj ko ostavlja sunnet Poslanika s.a.v.s., a slijedi običaje Jevreja i kršćana, može izaći iz islama, bez obzira koliko se on smatrao muslimanom i imao izvorno muslimansko ime.

Poznato je da svaki musliman u namazu i van njega svakodnevno mnogo puta prouči suru El-Fatiha koja se završava ajetima: “Uputi nas na pravi put, na put onih kojima Si milost Svoju darivao, a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, niti onih koji su zalutali.” Resulullah s.a.v.s. nas je podučio da su oni koji su protiv sebe srdžbu izazvali Jevreji, a oni koji su zalutali kršćani, pa upitajmo sami sebe kako može jedan musliman doviti Allahu Uzvišenom svaki dan da ga sačuva zabluda, a zatim slijediti njihov put proslavljajući njihove praznike.

Enciklopedija Britanika kaže da su jelku u svojoj tradiciji prvo imali Kinezi i Jevreji, kao simbol sretnog života i nazivali su je rajsko drvo. Otkad su je kršćani preuzeli i dodali svojoj vjeri, oni kažu da šejtan bježi iz kuće u kojoj se ona nalazi i smatraju da na taj način u tu kuću dolazi bereket. Nezaobilazan lik, kada je riječ o Novoj godini, jeste takozvani Djed Mraz. Djeca se još od malehna uče da je Djed Mraz dobri starac duge bijele brade, koji ima leteću kočiju u koju su upregnuti irvasi. Djed Mraz živi na Sjevernom polu i tokom cijele godine ne radi ništa drugo osim što vrijedno sa svojom suprugom sprema poklone za djecu širom svijeta, koje će oni dobiti za Novu godinu. Djeca se uče da se pomole za određeni specijalni poklon, a Djed Mraz će znati za njihovu želju i on će im donijeti baš ono što su oni poželjeli. A ko je ustvari Djed Mraz i odakle potiče legenda o dobroćudnom starcu koji neumorno djeci udjeljuje najljepše poklone? Kratko, na engleskom govornom području Djeda Mraza nazivaju Santa Clause (Santa Kloz), što je skraćenica od Saint Nicolas (Saint Nikolas), što znači Sveti Nikola, a Sveti Nikola, episkop Nikola Mirlikijski, ili kako ga još nazivaju Nikola Čudotvorac, jeste kšćanski pop, svetac kojeg poštuju i slave i Katolička i Pravoslavna crkva.

Na prostoru Balkana proslavljanju Nove godine nije pridavan gotovo nikakav značaj, sve do dolaska komunističkog sistema na vlast nakon Drugog svjetskog rata. Tada su se ateistički režimi, kojima je smetalo što muslimani i kršćani slave svoje vjerske praznike, usredsredili na do tada slabo proslavljanu Novu godinu. Naravno, narod je opijen šejtanskom ideologijom bratstva i jedinstva između svih ljudi i vjera postepeno prihvatio slavljenje Nove godine, sve više se okrećući od Allahovog dina, zaboravljajući da Uzvišeni nije zadovoljan nijednim putem i sistemom života osim onoga na kojem nas je On uputio. “Allahu je prava vjera jedino islam.” (Ali ‘Imran, 19)

Doista ne priliči muslimanima, narodu kojem je Allah podario najveću blagodat – blagodat Upute, da priželjkuju i rade nešto od onoga čemu šejtan podučava mnogobošce. Svevišnji je objavio: “Vama vaša vjera, a meni moja” (El Kafirun, 6) i takav treba da bude naš odnos prema svemu što se suprotstavlja časnom Šerijatu. Vama vaši praznici, vaše proslave, vaše jelke i Djed Mraz, vaše žurke i pijanke, a nama naša savršena vjera – vjera Nuhova, Ibrahimova, Jusufova, Musaova, Davudova, Sulejmanova, Isaova, vjera Muhammeda s.a.v.s.

Zaista se trebamo pitati svake godine kako mi muslimani ne shvatamo stvari malo bolje? Šta su razlozi da muslimani proslavljaju tuđe praznike i da se raduju i vesele na globalnom nivou? Zar imamo povoda da se radujemo, da šenlučimo i kitimo jelke, a toliko je ratova i razaranja, posebno u ovoj godini, a naročito zadnjih mjeseci protiv muslimana. Dok će se mnogi radovati i veseliti, nečija muslimanska djeca će stradati, biti ranjavana, plakati od studi, gladi, žeđi, bolesti i iznemoglosti. Pa zar treba ovdašnji i muslimani širom svijeta da se vesele, raduju, pridružuju onima koji će griješiti ponajviše u ovoj noći, u kojoj se najviše popije alkohola, počini bluda i učini harama. Čemu to? Zar nije dovoljna tuga i bol obespravljenih, suze jadne djece u Gazi i na drugim mjestima? Imamo li razloga da se radujemo ovdje zbog našeg lokalnog stanja? Je li nam život bolji od 1. januara, veće plate i zaposlenost, cijene manje i tako redom?

Na kraju se postavlja logično pitanje: Šta činiti u ovoj noći? Odgovor je jednostavan: Ne pridavati joj nikakvu važnost u odnosu na druge noći, ne obilježavati je nikakvim posebnim sijelima, večerama, kahvenisanjem, gledanjem novogodišnjeg programa, ne čestitati ga, ne kupovati djeci nikakve poklone niti ih primati, već kao i ostalih noći na vakat leći spavati, ustati na noćni namaz i sabah i nastaviti živjeti islamski kao i do sada.

R: Islamske teme  , A: Msc. Harun Eminagić, Glas islama 339