Ramazan – mjesec obnove i jačanja naših džemata

Uloga Ramazana jeste da, slijedeći propise koje je Gospodar dao, približi nas jedan  drugom, da nas približi kako bi znali šta čovjek čovjeku znači. Uloga Ramazana i posta u procesu nalaženja sebe, u potvrđivanju sebe kao čovjeka u odnosima prema drugima zaista je neprocjenjivo velika.

 

Hvala Allahu Uzvišenom. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od poroka i ružnih djela svojih. Onoga koga Allah na pravi put uputi niko u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi niko na pravi put ne može uputiti.

Neka je salevat i  selam na našeg poslanika Muhammeda, alejhisselam, koji nam je dostavio Allahovu knjigu Kur'ani-kerim, da nam bude putokaz na ovom prolaznom svijetu i zauzimač na budućem svijetu.

Na jednoj od stranica Svoje Knjige, Allah dž.š. svjedoči o Ramazani-šerifu kao mjesecu objave Kur'ani-kerima koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravog puta i razlikovanja dobra od
zla sve do Sudnjeg dana.

“U mjesecu Ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanja dobra od zla.” (El-Bekare, 185)

Druga najvažnija odlika ovog mjeseca prema Kur'anu jeste post koji se u njemu neizostavno obavlja, a Allah Uzvišeni ga je Svojim robovima propisao da bi bogobojazni bili i da bi se grijeha klonili.

„O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste Allaha bili svjesni.“

Ramazan je mjesec duhovnog osvježenja, preporoda i čovjekovog uzdizanja. To je tako potreban i ugodan trenutak kada se vraćamo sebi, doživljavamo i ulazimo u viši svijet, oslobođen svega niskog, sebičnog i animalnog.

Kur'ani-kerim uvijek za čovjeka u sebi sadrži uzvišeni cilj, da bi bio podignut na mjesto koje mu pripada kao Božijem namjesniku na Zemlji, da bi bio očišćen od prljavština strasti, nagona, od neznanja i nemarnosti. Također, Kur'an čovjeka čisti od svih vrsta tvrdokornosti, materijalizma, srdžbe, osvete i drugih devijacija.

Božiji poslanik Muhammed a.s. spomenuo je određena vremena kada ljudska duša teži svome iskonu i potpunoj čistoći. Jedno od tih vremena je i mjesec Ramazan.

“Kada bi znali ljudi kakva sve dobra donosi Ramazan, sigurno bi moji sljedbenici zaželjeli da cijela godina bude Ramazan. Prvih deset dana Ramazana Allah dž.š. prosipa Svoju milost među ljude, drugih deset dana Allah dž.š. oprašta grijehe Svojim robovima, a posljednjih deset dana Ramazana je zaštita i oslobađanje od vatre.”

Mi muslimani bez ikakve sumnje vjerujemo da ono što nam je naš Gospodar propisao i naredio da radimo nije ništa drugo nego samo korist i blagodat za nas, naš život kako na ovom svijetu, tako i na budućem.

Osnovni cilj islama jeste jačanje duhovne dimenzije, savladavanje animalnih nagona i uspostavljanje ravnoteže između materijalnih i duhovnih potreba, potreba tijela i duše, tjelesnog i duhovnog postojanja.

Mubarek Ramazan je, prije svega, Allahova blagodat i idealna prilika da svaki musliman i muslimanka obnove svoju vjeru. Ramazan je vrijeme unutrašnje rehabilitacije i duhovnog jačanja svega dobrog u ljudskoj duši te slabljenja i eliminacije svega lošeg. U tom smislu, post i namaz kao dva islamska šarta i farza igraju ključnu ulogu. Post npr. sputava ljudske niske želje i prohtjeve duše, uzdiže je na visoki nivo svjesnosti i veže sa onim najljepšim, najvećim i najmoćnijim, tj. Allahom dž.š.

O težini i veličini posta jasno kazuje i sljedeći hadis:

“Ko isposti Ramazan u ime Allaha s čvrstim i iskrenim imanom, vjerujući i nadajući se Allahovoj nagradi – Allah će mu oprostiti ranije učinjene grijehe prema Njemu.”

Takvu dušu dodatno preuzima namaz, približuje je Bogu i uzdiže na najviši stepen ljudskog savršenstva. Konstantno druženje s Kur’anom prosvjetljuje um i duh, dok potraga za noći Lejletu-l- Kadr simbolizira potragu za momentom savršenstva. Da bi se postigao takav perfektni nivo vjerovanja i pokornosti Allahu dž.š. i da bi se svijest o Allahovoj sveprisutnosti ugnijezdila u čovjeku i njegovom srcu, a potom i odrazila na njegovom moralnom i društvenom planu, post i namaz moraju biti obavljeni na najbolji način.

Ramazanski post nije posebnost jednog pojedinca ili grupe vjernika te nikome nije ostavljeno da sam bira početak i kraj posta, već je učinjen obavezom svim muslimanima u određenom periodu godine, uz tačno određen broj dana, u isto vrijeme i na isti način. Tako se svakom postaču omogućuje da ovu dužnost lakše izvrši i budi osjećaj zajedništva i pripadnosti džematu i ummetu. Ovaj osjećaj pripadnosti ummetu i osjećaj zajedništva našoj duhovnoj predanosti daje dodatnu slast i ukus. Ovaj jedinstveni i sveobuhvatni vid uzvišene ustanove posta dovoljan je znak da se postom kroz približavanje čovjeka svome Gospodaru istovremeno čovjek približava i samom čovjeku te na taj način stvara čvrsta veza koja duhovno veže sve muslimane.

Živjeti u skladu islama moguće je samo u džematu. I čovjekove vrijednosti i vrline do izražaja dolaze samo u džematu. Uprkos svim teškoćama s kojima se susreće u džematu, za jednog muslimana je džemat bolji od njegovog rahatluka koji osjeća u samoći i odvojenosti od ljudi.

Insistiranje na džematu ili zajedništvu jedna je od temeljnih odlika islama kao koncepta vjerovanja i djelovanja. Ova koncepcija islama ponajbolje se očituje u mjesecu Ramazanu. Moderni čovjek je dopustio sebi da izgubi osjećaj, da izgubi ljubav. Sve je dobio, sve ima, ali je izgubio sebe, izgubio je duh, porodicu, prijatelja, džemat. Pun je straha, depresije, izoliranosti od onoga što čovjeka čini čovjekom.

Ibadeti u islamu, čije je skupno obavljanje uvjet njihove prave vrijednosti i primljenosti, pored duhovne obaveze prema Stvoritelju koju odužuje svako pojedinačno, za osnovni cilj imaju zbližavanje ljudi, harmoniziranje i poboljšanje njihovih odnosa. Uloga Ramazana jeste da, slijedeći propise koje je Gospodar dao, približe nas jedan drugom, da nas približe kako bi znali šta čovjek čovjeku znači. Uloga Ramazana i posta u procesu nalaženja sebe, u potvrđivanju sebe kao čovjeka u odnosima prema drugima, zaista je neprocjenjivo velika. Iman i džemat, kao dva sigurna puta kojima muslimani u svakom vremenu trebaju maksimalno težiti, osiguravaju uspjeh jedne zajednice i njen pros­peritet. Nije potrebno napominjati da vrijeme u ko­jem mi živimo zahtijeva timski, zajednički i džematski organiziran rad na svim poljima koja prepoznajemo kao prostor za ostvarivanje naših vjerskih, kulturnih, ekonomskih, političkih i drugih potreba i stremljenja.

Ramazan i postači su ti koji svojim načinom življenja promoviraju međusobnu pažnju, uvažavanje i  razumijevanje, koji tolerišu greške i propuste drugima, koji svojim ličnim angažmanom i aktivizmom pokazuju spremnost za izgradnju jačeg džemata i bolje i zdravije zajednice i društva.

Ako kroz zajedničke sehure i iftare, zajedničke odlaske na namaze, posebno na teravih namaz, mukabele i druge vidove ibadeta, davanjem zekata i sadekatu-l-fitra za najveće prioritete u Zajednici, te kroz post uspijemo unutar naše porodice i džemata ukloniti nerazumijevanje, nepodnošenje te probuditi osjećaj zajedništva, povezanosti i ljubavi, to će nam biti jasan znak da smo krenuli u ozdravljenje naših džemata, naše Zajednice i našeg društva, da smo prekinuli proces dezintegracije i krenuli ka ozdravljenju društva.

Ramazan je naš izlazak iz uskih, tijesnih okvira sebičnosti i egoizma u širinu nesebičnosti, ljubavi i spremnosti da se pomogne drugima. U vremenu otuđenja, sebičnosti i izoliranosti čovjeka, Ramazan nas širom otvara prema drugima, prvenstveno prema našoj porodici, komšijama, prijateljima, džematu i društvu. Samo takvi mogu istinski doživjeti Bajram.

Glas islama 341, R: Društvo, A: Aref-ef. Duraković