Hadž sa Allahovim poslanikom a.s.   

Posljednje što je Allahov Poslanik a.s. naredio hadžiji da obavi prije napuštanja Meke jeste oproštajni tavaf. Abdullah b. Abbas r.a. rekao je: “Ljudima je naređeno da im posljednji od obreda bude tavaf, osim što su te obaveze oslobođene žene u menstrualnom ciklusu.” (Buhari)

 

Hvala Uzvišenom Gospodaru, Allahu dž.š., Koji nam je, nakon danonoćnih dova, omogućio dostupnim krunu ibadeta – odlazak na hadž ove godine i vjerujem da su vjernička srca, koji će ove godine biti dujufu Rahman – gosti Milostivog, nestrpljiva da krenu put Meke i Medine, ali i ostalih mjesta kuda je kročila mubarek noga Resuli ekrema Muhammeda s.a.v.s.

Mnogo je hadisa u kojima se opisuju obredi hadža, ali za jedan od njih, s obzirom na njegov sadržaj, može se reći da je najobuhvatniji, a to je poznati hadis kojeg bilježi imam Muslim u svojoj zbirci vjerodostojnih hadisa, a u kojem ashab Džabir b. Abdullah r.a. opisuje hadž Allahovog Poslanika a.s., a u kojem ga mi, u potpunosti, slijedimo:

“Allahov Poslanik s.a.v.s. ostao je u Medini devet godina (nakon Hidžre), a da nije obavio hadž. Desete godine oglasio je ljudima da će te godine obaviti hadž, tako da je u Medinu došlo mnogo ljudi i svaki od njih nastojao je da slijedi Allahovog Poslanika a.s. i da obavi hadžske obrede povodeći se za njim.

Krenuli smo sa Poslanikom (nakon što je pustio kosu, stavio po njoj ulja i obukao izar i ogrtač, a tako su postupili i njegovi ashabi) (Buhari) i kada smo stigli do Zul-Hulejfe, Esma bint Umejs rodila je Muhammeda, sina Ebu Bekrovog, te je poslala nekoga da upita Allahovog Poslanika a.s. kako će dalje postupiti, a on je rekao: Okupaj se, poveži se odjećom i zanijeti ulazak u obrede hadža. Nakon toga, Božiji Poslanik a.s. klanjao je u mesdžidu (tu je podigao glas izgovarajući telbijju) (Buhari), a onda je uzjahao svoju devu Kasvu. Kada je njegova deva stigla na ravnicu kod (mjesta) Bejda, pogledao sam i dokle mi pogled dopire i ispred njega (tj. Poslanika) vidio sam jahače i pješake, a s njegove desne i lijeve strane prizor je bio isti, a i iza njega. Allahov Poslanik s.a.v.s. bio je okružen nama i tada mu je objavljivan Kur’an i on je znao njegovo značenje. Sve što je radio, radili smo i mi. Počeo je hadžske obrede izgovarajući telbijju: Odazivam Ti se, Allahu, odazivam! Odazivam Ti se, Ti nemaš nikakvog sudruga, odazivam Ti se! Doista, sva pohvala i sve blagodati Tebi pripadaju, i vlast, Ti nemaš nikakvog sudruga! Ljudi su izgovarali telbijju onako kako su to do tad običavali činiti, a Poslanik a.s. nije prigovarao njihovoj telbijji, već je neprestano izgovarao (svoju) telbijju…”

Džabir dalje kazuje: “Zanijetili smo hadžske obrede i nismo ništa znali za umru (da je propisana u mjesecima hadža). Kada smo s njim došli do Kabe (uzimanje abdesta bilo je prvo što je uradio kada je došao) (Buhari), dotakao je Crni kamen, pa je (otkrivši desno rame) (Tirmizi) užurbanim hodom obišao oko nje tri puta, a običnim hodom ostala četiri puta (nije dodirivao ništa osim jemenskog ugla i ugla gdje se nalazi Crni kamen) (Muslim). (Između njih je govorio: Gospodaru naš, podaj nam dobro i na ovome i na onome svijetu i sačuvaj nas patnje u Ognju!) (Ebu Davud). Zatim je kroz gužvu došao do Mekamu Ibrahima i proučio: Neka vam mjesto na kojem je stajao Ibrahim bude prostor iza kojeg ćete molitvu obavljati! (El-Bekara, 125), a Mekamu Ibrahim bio je između njega i Kabe. Na dva rekata koja je klanjao kod Mekamu Ibrahima proučio je: Reci: On je Allah – Jedan! (El-Ihlas) i: Reci: – O, vi nevjernici… (El-Kafirun)

Kada je klanjao dva rekata vratio se do Crnog kamena i dotakao ga (i više se nije približio Kabi dok se nije vratio sa Arefata na dan Bajrama) (Buhari), a potom je izašao na vrata i uputio se prema Safi učeći: Safa i Merva su Allahova časna mjesta (El-Bekara, 158), a zatim je rekao: Počinjem (sa‘j) s mjesta odakle je Allah počeo (u Svom Govoru). Počeo je sa‘j od Safe na koju se popeo toliko da je mogao vidjeti Kabu, okrenuo se prema Kibli i nakon što je proučio tehlil (La ilahe illallah) i tekbir (Allahu ekber), rekao je: Nema boga osim Allaha Jedinog, Koji nema sudruga, Njemu pripada sva Vlast i sva pohvala i On sve može! Nema boga osim Allaha Jedinog, ispunio je Svoje obećanje i pomogao je Svoga roba, i Sâm je porazio saveznike. U međuvremenu je dovio i sve to ponovio tri puta. Zatim se zaputio prema Mervi i kada je stigao u srednji dio doline potrčao je, a onda se počeo penjati običnim hodom dok nije došao do Merve. Na Mervi je uradio isto što je uradio i na Safi. Kada je završio sa‘j na Mervi, rekao je: Da nisam već ovako uradio kako sam uradio ne bih sa sobom poveo hedj – kurban i učinio bih da mi ovo bude umra. Stoga, onaj ko sa sobom nije poveo hedj – kurban, neka se oslobodi ihrama i neka mu ovo bude umra.

Tada je ustao Suraka b. Malik b. Džu’šum i upitao: ‘O, Allahov Poslaniče, je li to samo (važi) ove godine ili stalno’, a Božiji Poslanik a.s. isprepleo je prste i rekao: Umra je ušla u (sastav) hadža (tj. može se obavljati u mjesecima hadža)’, ponovivši to dva puta, a zatim je rekao: Ne, nije samo sada, već zauvijek.

Alija r.a. došao je iz Jemena vodeći deve Allahovog Poslanika s.a.v.s. i vidio je da se Fatima r.a. oslobodila ihrama i da je obukla odjeću u boji, pa je to osudio, a ona mu reče: ‘Doista mi je moj otac ovo naredio.’ Alija je u Iraku govorio: ‘Otišao sam Božijem Poslaniku a.s., ljutit na Fatimu zbog onoga što je uradila i upitao sam Allahovog Poslanika s.a.v.s. o onome što je ona spomenula da joj je rekao, te sam mu kazao da sam osudio ono što je uradila.’ Poslanik a.s. reče: Istinu je rekla! Istinu je rekla! Šta si ti rekao kad si zanijetio hadž, a Alija odgovori: ‘Rekao sam: – O, Allahu, ja Ti se odazivam onako kako Ti se odaziva Allahov Poslanik s.a.v.s. (tj. počinjem obred onako kako počinje Poslanik).’ Na to mu Poslanik reče: Ja imam hedj – kurban, pa ti se nemoj oslobađati ihrama.

Kada je došao dan tervijje (osmi dan zul-hidžeta) uputili su se prema Mini i podignutim glasom izgovarali telbijju (nijeteći ulazak u) hadžske obrede. Allahov Poslanik a.s. jahao je devu i došao do Mine gdje je klanjao podne, ikindiju, akšam, jaciju i sabah namaz. Ostao je još malo dok sunce nije izašlo i naredio je da mu se na Nemiri (do Arefata) postavi šator od kože. Allahov Poslanik s.a.v.s. krenuo je, a Kurejševići nisu sumnjali da će stati na Mešaril-haramu (brdu na Muzdelifi) gdje su i oni boravili u džahilijetu, ali Allahov Poslanik a.s. nastavio se kretati sve dok nije došao do Arefata gdje je zatekao postavljen šator na Nemiri, pa je tu i odsjeo.

Na tom mjestu ostao je dok sunce nije izašlo iz zenita (kad nastupa podne) i tada je naredio da mu dovedu devu koja se zvala Kasva. Kada su je doveli krenuo je i došavši do srednjeg dijela doline zaustavio se i na tom mjestu, ljudima održao hutbu u kojoj je rekao: Vaši životi i vaši imeci uistinu su sveti kao što je svet ovaj vaš dan, u ovom vašem mjesecu, u ovom vašem mjestu. Zar nisam dokinuo paganske običaje? Doista prva krvarina koju poništavam jeste naša krvarina (traženje odmazde za Ibn Rebia b. El-Harisa koji je bio dojen u plemenu Benu Sa‘d pa ga je ubilo pleme Huzejl). I doista, prva kamata koju poništavam jeste naša kamata, kamata Abbasa b. El-Muttaliba; ona je u potpunosti poništena. Bojte se Allaha kada su u pitanju vaše žene! Vi ste se njima oženili uz Allahovu garanciju i, Allahovom riječju, postale vam dozvoljene za spolni odnos. Vi, kada je o njima riječ, imate pravo da od njih zahtijevate da u vaše kuće ne puštaju nikoga s kime niste zadovoljni, pa ako to ipak urade, blago ih udarite. Njihovo pravo jeste da ih hranite i oblačite u skladu sa vašim mogućnostima. Ostavljam vam nešto, pa ako se toga budete čvrsto držali, nećete zalutati: Allahovu Knjigu. Vi ćete biti pitani o meni, pa šta ćete reći? Oni rekoše: ‘Svjedočimo da si dostavio, da si ispunio zadato i da si pojasnio.’ Tada je Poslanik podigao svoj kažiprst prema nebesima i, pokazujući prema ljudima, rekao: O, Allahu, budi Svjedok! O, Allahu, budi Svjedok!, ponavljajući to tri puta. Zatim je Bilal proučio ezan, a potom ikamet, pa je klanjao podne, a onda je proučen ikamet, pa je klanjao ikindiju, a između ova dva namaza nije ništa klanjao (od dobrovoljnih namaza).

Potom je Poslanik a.s. uzjahao devu i išao sve dok nije došao do Arefata (kod Brda milosti). Stomak svoje deve Kasve okrenuo je prema stijenama, a put kojim idu pješaci bio je ispred njega, te se okrenuo prema Kibli i ostao na tom mjestu (sjedeći na devi i doveći) sve dok sunce nije zašlo. Allahov Poslanik s.a.v.s. stavio je Usamu b. Zejda iza sebe na jahalicu, a već je bio pritegao povodac Kasve toliko da je gotovo dodirivala njegovo sedlo (da ne bi išla brzo), a desnom je rukom pokazivao i govorio: O, ljudi, budite smireni! Budite smireni! Svaki put kada bi došao do neke uzbrdice malo bi joj popustio (uzde) dok se ne bi popela i sve tako dok nije došao do Muzdelife gdje je klanjao akšam i jaciju sa jednim ezanom i dva ikameta, a između njih nije klanjao ništa (od dobrovoljnih namaza).

Allahov Poslanik a.s. potom je legao (da spava i tako je ostao) sve do zore. Kada se ukazala zora klanjao je sabah namaz sa jednim ezanom i ikametom. Uzjahao je Kasvu i išao sve dok nije došao do Mešaril-harama, okrenuo se prema Kibli, proučio dovu Allahu, učio je tekbir i tehlil, te je tako ostao dok se nije dobro razdanilo, a onda je krenuo prije izlaska sunca stavljajući sa sobom na jahalicu Fadla b. Abbasa koji je bio čovjek lijepe kose, bijela i vedra lica. (Allahov Poslanik s.a.v.s. neprestano je učio telbijju dok nije došao do džemreta) (Buhari) Kada je došao do sredine Muhassira (dolina između Muzdelife i Mine), požurio je, a zatim se zaputio srednjim putem koji vodi prema velikom džemretu. Došavši do džemreta koje se nalazi kod drveta, bacio je sedam malih kamenčića (koji stanu između palca i kažiprsta) izgovarajući tekbir prilikom bacanja svakog kamenčića. Bacao je iz sredine doline (tako da mu je Mina bila sa desne, a Meka sa lijeve strane).

Zatim je otišao na mjesto klanja gdje je svojom rukom zaklao trideset šest deva, a potom je to prepustio Aliji r.a., koji je zaklao što je preostalo i učinio ga je saučesnikom u svom hedju – kurbanu. Naredio je da se od svake deve uzme komad, stavi u lonac i skuha, pa su obojica jeli od tog mesa i pili mesnu čorbu. (Obrijao je glavu) (Muttefekun alejh) i (I Aiša mu je stavila miris) (Muttefekun alejh)

Potom je Allahov Poslanik a.s. uzjahao devu i išao sve dok nije došao do Kabe i učinio tavaf, te u Meki je klanjao podne. Prišao je članovima plemena Benu Abdulmuttalib koji su pojili ljude zemzemom, pa je rekao: (Izvlačite vodu) i pojite hadžije, sinovi Abdulmuttalibovi! Da se ne bojim da će vam to ljudi preuzeti i ja bih (izvlačio) s vama i pojio hadžije! Tada su mu dali jednu posudu iz koje se napio zemzema.” (Kraj hadisa kojeg prenosi Džabir)

Zatim se vratio na Minu i na njoj boravio (po noći) u danima tešrika (11-13. zul-hidžeta), bacao je kamenčiće na džemreta kada je sunce krenulo prema zapadu, na svako džemre bacio je sedam kamenčića i prilikom svakog bacanja izgovorio bi Allahu ekber, stajao je kod prvog i drugog džemreta i dugo i usrdno učio dovu (podignutih ruku okrenut prema Meki) i bacao je kamenčiće na treće džemre, ali se nije zadržao kod njega. (Ebu Davud)

Posljednje što je Allahov Poslanik a.s. naredio hadžiji da obavi prije napuštanja Meke jeste oproštajni tavaf. Abdullah b. Abbas r.a. rekao je: “Ljudima je naređeno da im posljednji od obreda bude tavaf, osim što su te obaveze oslobođene žene u menstrualnom ciklusu.”(Buhari)

Molim Uzvišenog Allaha da našim hadžijama ukabuli obrede hadža, da ih očisti od grijeha i žive i zdrave vrati njihovim porodicama.

Glas islama 344, R: Islamske teme, A: Dr. Harun-ef. Eminagić