Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je pravednim ljudima obećao veliku nagradu na Sudnjem danu i kazao: “Pravedni će kod Allaha biti na minberima od svjetlosti i to pored desnice Milostivog, a obje Njegove ruke su desne. To će biti oni koji budu pravedno vladali, te budu pravedni u porodici i u onome zašta su odgovorni.” [Muslim, 1827]

ISLAMSKA ETIKA POSLODAVCA

Kao što je islam došao sa mnogim etičkim vrijednostima kojima se mora odlikovati sama vrsta rada, isto tako je došao i sa srazmjernim etičkim vrijednostima kojih se poslodavac mora pridržavati i o kojima mora voditi računa u svom odnosu prema radniku te garantirati njegova legitimna prava, bilo da se radi o poslodavcu pojedincu, privatnoj instituciji, državnom sektoru, ili bilo kojem drugom tipu poslodavca.

U onome što slijedi spomenut ćemo najistaknutije etičke vrijednosti kojima se poslodavac mora odlikovati kako bi njegovo poslovanje imalo islamsku notu i zaslužilo nagradu Uzvišenog Gospodara.

Isplata plate radniku

Plata ili lični dohodak jeste naknada koju poslodavac isplaćuje radniku kao protuvrijednost za posao ili usluge koju od njega dobija.

Plata je jedan od osnovnih postulata ugovora o radu i naknada koju radnik zaslužuje u zamjenu za trud i vrijeme koje utroši za obavljanje posla.

Jedno od najvažnijih prava koje radnik očekuje od svog poslodavca nakon što izvrši ono što mu je stavljeno u dužnost jeste da mu omogući pravo na platu bez ikakvog odlaganja, njenog uzurpiranja u cijelosti ili u određenom postoku, te bez uslovljavanja bilo kakve dodatne protuusluge.

Islam je naredio da se radniku isplati njegova plata odmah nakon što završi svoj posao. Tako Uzvišeni Allah, govoreći o dojiljama, kaže:

﴿ فَإِنْ أَرْضَعْنَ لَكُمْ فَآتُوهُنَّ أُجُورَهُنَّ ﴾

A ako vam djecu doje, onda im dajte zasluženu nagradu. [Et-Talak, 6] Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Dajte radniku njegovu platu prije nego mu se znoj osuši.” [Ibn Madže, 2443]

S druge strane, Uzvišeni Gospodar upozorava i prijeti kaznom na Kijametskom danu onome ko uskrati ili odbije dati platu radniku. Uzvišeni Allah u hadisi hudsiji kaže: „Trima vrstama ljudi ću na Sudnjem danu Ja biti rival: osobi koja sa zakune Mojim imenom pa iznevjeri, osobi koja proda slobodnu osobu kao roba i taj novac potroši i osobi koja unajmi radnika koji mu uradi posao, pa ga ne isplati.” [El-Buhari, 2270]

Kada god radnik obavi dogovoreni posao, njegova plata postaje obaveza i dug poslodavca prema njemu i emanet koji mora u potpunosti ispuniti bez ikakvog odlaganja i odugovlačenja. Ova obaveza mu je emanet, bilo da je plata dogovorena na dnevnom, sedmičnom ili mjesečnom nivou, ili kao paušalni iznos za koji je dogovoreno da se plati nakon završetka preciziranog posla. Uzvišeni Allah kaže

﴿ إِنَّ اللَّهَ يَأْمُرُكُمْ أَنْ تُؤَدُّوا الْأَمَانَاتِ إِلَى أَهْلِهَا﴾

Allah vam zapovijeda da odgovorne službe onima koji su ih dostojni povjeravate. (En-Nisa’, 58) Također, davanje plate radniku nakon što je obavio svoj dio posla spada u ispunjenje ugovora o radu koji je dogovoren i potpisan između dvije strane, a naredba da se ugovorne obaveze ispunjavaju spomenuta je u riječima Uzvišenog:

﴿ يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا أَوْفُوا بِالْعُقُودِ ﴾

O vjernici, ispunjavajte ugovorne obaveze! (El-Ma'ide, 1)

Pravda i dobročinstvo

Pravda je jedan od osnovnih principa islama. To je karakteristika islama i ravnoteže ljudskog društva i na njoj se zasniva izgradnja džemata i zajednice. Svaki rad koji nije zasnovan na pravdi mora biti haotičan i poremećen, bez obzira koliko bila jaka njegova organizacija.

Uspostavljanje pravde među ljudima svrha je Allahovog slanja poslanika i objavljivanja Knjige. U tom kontekstu Uzvišeni Allah kaže:

﴿ لَقَدْ أَرْسَلْنَا رُسُلَنَا بِالْبَيِّنَاتِ وَأَنْزَلْنَا مَعَهُمُ الْكِتَابَ وَالْمِيزَانَ لِيَقُومَ النَّاسُ بِالْقِسْطِ ﴾

Mi smo izaslanike Naše s jasnim dokazima slali i po njima Knjige i terazije objavljivali, da bi ljudi pravedno postupali. (El-Hadid, 25)

Ono što ukazuje na važnost i neophodnost pravde jeste to što je Uzvišeni Allah Čist od bilo kakve nepravde. Uzvišeni Allah kaže:

﴿ وَمَا أَنَا بِظَلَّامٍ لِلْعَبِيدِ ﴾

I Ja nisam prema robovima Svojim nepravičan. [Kaf, 29] Čak, On Uzvišeni, zabranio je nepravdu Sebi i Svojim robovima, pa je u hadisi kudsiji rekao: “Zabranio sam Sebi nasilje i zabranjujem ga Svojim robovima, zato nemojte jedni drugima činiti nasilje.” [Muslim, 2577]

Naredba pravednosti spominje se u mnogim ajetima Allahove Knjige. Tako Uzvišeni Gospodar kaže:

﴿ إِنَّ اللَّهَ يَأْمُرُ بِالْعَدْلِ وَالْإِحْسَانِ وَإِيتَاءِ ذِي الْقُرْبَى ﴾

Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini, i da se bližnjima udjeljuje [En-Nahl, 90] i kaže:

﴿ يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا كُونُوا قَوَّامِينَ بِالْقِسْطِ﴾

O vjernici, budite uvijek pravedni. [ En-Nisa, 135] Isto tako, Uzvišeni Allah kaže:

﴿ وَإِذَا حَكَمْتُمْ بَيْنَ النَّاسِ أَنْ تَحْكُمُوا بِالْعَدْلِ ﴾

I kada ljudima sudite da pravično sudite. (En-Nisa, 58)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pravednim ljudima obećao je veliku nagradu na Sudnjem danu i kazao: “Pravedni će kod Allaha biti na minberima od svjetlosti i to pored desnice Milostivog, a obje Njegove ruke su desne. To će biti oni koji budu pravedno vladali, te budu pravedni u porodici i u onome zašta su odgovorni.” [Muslim, 1827]

Pravda u islamu znači stavljanje nečega ili nekoga na njegovo mjesto, te da svaka osoba dobije plodove svog rada i snosi posljedice svog djelovanja.

Pravda i dobročinstvo kod poslodavca imaju mnogo manifestacija i oblika. Mi ćemo ovdje spomenuti najznačajnije:

1. Jednako tretiranje radnika u lijepom ophođenju i u davanju prava, bez bilo kakve diskriminacije među njima u tome bez šerijatskog i logičkog opravdanja. Pravda traži jednakost među jednakima, s tim što treba reći onome ko je dobro odradio posao: „Dobro si uradio” i nagraditi ga za dobro obavljen posao, a onome koje loše odradio posao treba reći: “Loše si uradio” i kazniti ga za loše obavljanje posla, ukoliko je to učinio namjerno i s predumišljajem. Isto tako, ona zahtijeva da se ne izjednačavaju onaj koji posvećeno i dobro obavlja posao i onaj koji nemarno i loše obavlja posao u stimulacijama, bonusima, unapređenjima, nego da se svakom radniku, a i osobi uopće, dadne njegovo pravo.
2. Jednakost u dodjeli posla radnicima, u smislu njegovog obima i proizvodnog kapaciteta, uzimajući u obzir individualne razlike među njima i disparitet u snazi, sposobnostima i vještinama.
3. Razmatranje radničkih pritužbi, provjera uslova rada, otklanjanje nepravdi, čišćenje administrativne uprave od bolesti nepotizma i korupcije te usmjeravanje iste prema integritetu, nepristrasnosti, nepotkupljivosti i ustrajnosti u poštenju.
4. Proporcionalnost između obima i količine posla i plate za to, shodno riječima Uzvišenog: ﴿ وَلَا تَبْخَسُوا النَّاسَ أَشْيَاءَهُمْ ﴾ I ljudima stvari njihove ne zakidajte (El-A’raf, 85), tj.: “Ne umanjujte im njihov novac” i shodno Njegovom upozorenju na opasne posljedice zakidanja njihovih materijalnih prava od strane ljudi u kojem kaže:

﴿ وَيْلٌ لِّلْمُطَفِّفِينَ ٱلَّذِينَ إِذَا ٱكْتَالُواْ عَلَى ٱلنَّاسِ يَسْتَوْفُونَوَإِذَا كَالُوهُمْ أَوْوَّزَنُوهُمْ يُخْسِرُونَ أَلا يَظُنُّ أُوْلَـٰئِكَ أَنَّهُمْ مَّبْعُوثُونَ لِيَوْمٍ عَظِيمٍ يَوْمَ يَقُومُ ٱلنَّاسُ لِرَبِّ ٱلْعَالَمِينَ ﴾

Teško onima koji pri mjerenju zakidaju, koji punu mjeru uzimaju kada od drugih kupuju, a kada drugima mjere na litar ili na kantar – zakidaju. Kako ne pomisle da će oživljeni biti na Dan veliki, na Dan kada će se ljudi zbog Gospodara svjetova dići!” (Al-Mutaffifun, 1-6)

I kao što je slučaj sa zakidanjem na litru i na kantaru, ista je situacija i sa drugim segmentima života, uključujući zakidanje radnikovog prava na platu, jer, kako kaže Et-Taberi: “Onaj koji pri mjerenju zakida je onaj koji umanjuje pravo nosioca prava u onome što je zaslužio i našta ima pravo u potpunosti. Porijeklo izraza mutaffif je od neznatan, što znači mali dio ili mala količina.”

5. Neobavezivanje radnika većom količinom posla od one koja je precizirana u ugovoru o radu.
6. Posvećenost objektivnosti u ocjenjivanju rada radnika.
7. Davanje prava radniku na redovno i hitno odsustvo ili odmor.
8. Dati radniku odgovarajući vremenski period za obavljanje šerijatskih dužnosti na radnom mjestu.

Posvećenost poslodavca etici pravde i dobročinstva ima dobre i pozitivne efekte na sam rad, radnu atmosferu i  instituciju uopće. To jača osjećaje radnika prema instituciji u kojoj radi i razvija kod njega duh pripadnosti istoj, što će ga, naravno, potaknuti da uloži sve svoje napore da podigne nivo učinka i proizvodnje u svom radu.

Poniznost i skromnost

Poniznost je hvale vrijedna moralna vrlina koja se zahtijeva kod vjernika i koju mnogi šerijatski tekstovi pospješuju i zabranjuju njenu oprečnost – oholost. Uzvišeni Allah kaže:

﴿ وَلَا تَمْشِ فِي الْأَرْضِ مَرَحًا إِنَّ اللَّهَ لَا يُحِبُّ كُلَّ مُخْتَالٍ فَخُورٍ ﴾

I ne idi zemljom nadmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog (Lukman, 18) i također Uzvišeni kaže:

﴿ وَلَا تَمْشِ فِي الْأَرْضِ مَرَحًا إِنَّكَ لَنْ تَخْرِقَ الْأَرْضَ وَلَنْ تَبْلُغَ الْجِبَالَ طُولًا ﴾

Ne hodi po zemlji nadmeno, jer zemlju ne možeš probiti ni brda u visinu dostići. (El-Isra’, 37)

Šejh Abdurrahman ibn Saadi – Allah mu se smilovao – kaže u tumačenju ovog ajeta: „Uzvišeni kaže:

﴿ وَلَا تَمْشِ فِي الْأَرْضِ مَرَحًا ﴾

Ne hodi po zemlji nadmeno (Al-Isra: 37), to jest, arogantno, gordo, umišljeno,  oholo se odnositi prema istini i biti uobražen u svojoj oholosti prema ljudima. Radeći tako zemlju ne možeš probiti ni brda u visinu dostići, nego ćeš biti prezren kod Allaha i prezren, omražen i  odvratan ljudima, jer si stekao najgoru i najprezreniju moralnu osobinu, a da ni sam, u potpunosti, nisi shvatio čemu to vodi.”

Allahov Poslanik, sallallahu alehi ve sellem, kaže: “Nikada se niko nije ponizio u ime Allaha, a da ga Allah nije uzdigao” [Muslim, 2588], a Abdullah Ibn Mes’ud r.a. kaže: “ Ko se ponizi u ime Allaha, njega će Allah uzvisiti na Dan oživljenja.”

Posvećenost poniznosti posebno je naglašena u odnosima poslodavca prema svojim podređenima, bilo radnicima ili zaposlenima, a to uključuje: sjedenje sa njima, jednostavnost u razgovoru sa njima, suosjećanje s njima u brigama za posao, provjeravanje i razumijevanje njihovih zahtjeva i potreba, nastojanje da im pruži sve segmente udobnosti i da ih ne izbjegava i krije se od njih. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Kome Allah da neku vlast nad muslimanima, pa se on od njih izolira ne brinući o njihovim potrebama, problemima i siromaštvu, Allah će se od njega izolirati i neće voditi računa o njegovim potrebama, problemima i siromaštvu.“ [Ebu Davud, 2949; Imam Ahmed, 15651]

Bahatost, uobraženost i arogancija menadžera i poslodavaca psihička je behavioristička bolest prije nego je bolest za položajem i funkcijom. Zbog ove bolesti oni ne vide svoje mahane, a kamoli da nastoje da ih anuliraju i isprave svoje deformacije. Također, ova bolest često dovodi do širenja mržnje i zlobe između njih i radnika i onemogućava efikasno komuniciranje sa njima.

Glas islama 344, r: ahlak, A: Doc. dr. Nedžad Redžepović

Nastavit će se…