Mudra i poučna kazivanja o pobožnosti (15. Dio)

Pobožni alim El-Fudajl ibn ‘Ijad je rekao: “O jadniče, loše radiš, a misliš da si dobročinitelj; neznalica si, a smatraš se učenim; škrtac si, pa makar naramkom dijelio; glup si, a naprežeš se pokazati inteligenciju; rok života ti je pri kraju, a nade su ti sve duže.”

Pobožnost u detaljima

Allah dž.š. je rekao: Allah će ih kazniti kaznom kakvu nisu mogli ni naslutiti! (Ez-Zumer, 47) I poredat će im se njihova hrđava djela koja su radili! (Ez-Zumer, 48)

Poslanik a.s. je rekao: “Čovjek izgovori riječ dragu Allahu, ne obrativši pažnju na to šta je rekao, a zbog nje će ga Allah uzdići na visoke deredže. Drugi čovjek izgovori riječ koja rasrdi Allaha, ne osvrćući se na to šta je rekao i zbog nje bude bačen u Džehennem.” (Buhari)

Pisma koja su pobožni slali jedni drugima

‘Avn ibn ‘Abdullah je rekao: “Pobožni ljudi prije nas jedni drugima su slali pisma sa slijedećim sadržajem: – Ko radi za budući svijet, Allah će ga poštedjeti dunjalučkih briga; ko popravi svoj odnos sa Allahom, bit će mu popravljena komunikacija sa ljudima; ko popravi svoje tajne, Allah će popraviti njegov javni život.” (Ibn Kutejbe, ‘Ujunu l-ahbar, 2/378)

Opasnost od dvije vrste smutljivaca

Imam Ibn Tejmijje je rekao: “Ispravni prethodnici su govorili: – Pripazite se dvije vrste ljudi: onih koje su strasti zavele i onih koje je dunjaluk zaslijepio. Pazite se smutnje pokvarenog učenjaka i pobožnog neznalice jer su oni iskušenje naivnima.” (Iktidau sirati l-mustekim, 1/119)

Samoobmana

Hafiz Ez-Zehebi je ovo komentirao: “Allaha mi, istinu je rekao Ibn ‘Ijad! Takav misli da mu se nepravda čini, a on je taj koji drugima zulum nanosi; jede haram, a pretvara se da je pobožan; grješnik je, a smatra sebe da je pokoran; traži znanje radi dunjaluka, a govori da stiče nauku u ime Allaha!” (Sijeru e'alāmi n-nubela’, 2/779)

Osobine bogobojaznih ljudi

Vehb ibn Kejsan kaže: “Abdullah ibn ez-Zubejr r.a. napisao mi je ovaj savjet: – Bogobojazni zaista imaju prepoznatljive osobine, a i sami su ih prepoznali kod sebe: strpljivi su na iskušenjima, zadovoljni Božijom odredbom, zahvalni su Mu na blagodatima i ponizni kur'anskim propisima.” (Hiljetu l-evlija’, 1/336)

Kazna kroz gubitak slasti u pobožnosti

Ibnu-l-Dževzi kaže: “Jednom prilikom neki pobožnjak među Israelćanima je rekao: ‘Gospodaru, koliko sam Ti bio nepokoran, a ne kažnjavaš me?’ Bilo mu je rečeno: ‘Ti trpiš kaznu, a nisi je svjestan, jer nemaš iskrenosti u ibadetu.'” (Sajdu l-hatir, 65)

Koji su uvjeti za vođu muslimana

Ebu Bekr r.a. želio je za svog nasljednika Omera r.a., pa mu je rekao: “Pozivam te da preuzmeš ovu dužnost koja iscrpljuje. Allaha se boj Omere, budi Mu pokoran i bogobojazan, jer to čuva čovjeka. U ovome je odgovornost. Ko bude naređivao istinu, a radio suprotno; ko bude naređivao dobro, a radio zlo, bojati se je da će njegove nade prestati i dobra djela propasti. Ako ti preuzmeš vođstvo nad muslimanima nastoj da svoje ruke ne zaprljaš njihovom krvlju, njihovom svojinom i čašću.” (Kandehlevi, Život ashaba, 2/86)

Savjeti pobožne starice

Ebu Bekr el-Huzejli pričao je da je u plemenu Benu Abdulkajs živjela pobožna starica koja bi onima koji su je posjećivali govorila: “Odnosite se prema Allahu shodno veličini Njegovih blagodati koje vam daje i dobroti koju vam pruža. Ako to ne možete, onda onoliko koliko vam On skriva vaše grijehe. Ako ni to ne možete, onda onoliko koliko Ga se stidite. A ako ni to ne možete, onda onoliko koliko strepite od Njegove kazne.”

Pobožnost je slična opreznosti u životu

Mnogi mislioci kažu da je pobožnost u životu oprez kako se ne bi učinio grijeh. Tako je vođen razgovor između halife Omera r.a. i ashaba Ubejja ibn el-Ka'ba r.a., pa ga je Omer upitao o pobožnosti i bogobojaznosti, te mu Ubejj r.a. reče: “Zar nisi bos hodao putem na kome je bilo trnja?” Omer mu to potvrdi. “Kako si tada hodao”, upita ga. Omer će: “Trudio sam se i oprezan bio da se ne obodem.” Ubejj r.a. će mu na to: “Eto, na to liči pobožnost u životu.” Omer r.a. je Ubejja r.a. postavio za prvog teravih imama.

Umišljena pobožnost

Imam el-Gazali veli: “Jedna od velikih šejtanovih zamki čovjeku je da ga navede na pristrasnost nekome pravcu i mišljenju, te na preziranje i omalovažavanje drugog i drugačijeg. To podjednako uništava i pobožne i grješnike. Optuživanje ljudi i isticanje njihovih mahana jeste urođena osobina i narav zvijeri. Kada šejtan takvo nešto predstavi čovjeku kao istinu i ako to bude u skladu s njegovom prirodom, slast za time prevlada mu u srcu i sav se posveti tome, zbog čega bude radostan i umisli da je marljiv u vjeri, a ustvari on bude samo šejtanov poslušnik.”

Ustrajnost u postu

Drevni alimi i mudraci su govorili: “Budi postač cijelog života, a kad umreš čekat će te iftar. Ustegni se od grijeha, pa ćeš najljepši iftar u vječnosti imati kod svoga Gospodara.”

Halifa Osman r.a. usnio je Poslanika a.s. na dan kada će ga raskolnici ubiti. Rekao mu je: “Osmane, Ebu Bekr, Omer i ja te čekamo na iftaru.”

Jedan pobožan alim bio je u postu, pa mu je došla slabost. Ukućani mu nudili vodu i lijek, ali im on dade znak da ne insistiraju. Malo kasnije bilo mu je lakše i ispostio je taj dan. Pitali su ga što ih nije poslušao, pa im reče: “Cijeli život činim dovu Allahu Uzvišenom da preselim kao postač.” Sutradan je ponovo zapostio i preselio.

Koriti svoj ego

Vehb ibn Munebbih r.a. prenosi predaju da je jedan pobožni čovjek postio sedamdeset godina i jedanput je u dovi zamolio Allaha za svoju potrebu, ali mu dova nije bila uslišana. Onda se obratio svojoj duši: “Zbog tebe sam ovako iskušan! Da u tebi ima hajra moja dova bi bila uslišana.” Tada mu je kazano: “Ovaj trenutak u kojem si korio svoju dušu vrjedniji ti je od svog tvog ibadeta tokom sedamdeset godina i znaj da ti je Allah uslišao dovu.”

Licemjerno ponašanje

Učeni iz prvih generacija našega ummeta (selef), govorili su: “Čovječe, u društvu se ponašaš pobožno, a kad si sam griješiš Allahu. Ti si jedan od dvojice: onaj koji negira da ga Allah vidi, prati i čuje ili onaj koji zna Allahovu moć, a opet Mu griješi i smatra Ga nižim od stupnja stvorenja, potcjenjuje Ga i omalovažava.”

Sažeta definicija pobožnosti

Šehid Sejjid Kutb kaže: “Pobožnost je osjećaj u srcu, istančana svijest, stalna skrušenost, trajna pozornost, kontrola želja i strasti, čuvanje od trnja pohlepe i težnji, od trnja straha i briga, od lažne nade u onoga ko ne može udovoljiti njegovoj nadi, trnje lažnog straha od onoga ko ne može donositi ni korist niti štetu.” (Fi zilali l-Kur'an, 1/42-43)

Glas islama 345, R: Duhovnost, A: Mr. Muharem-ef. Omerdić