Srebrenica

Potočari devedeset PETA,

dogodio se genocid u sred LJETA.

U malom mjestu mnogo muslimana je IMALO,

pa odlučiše neki da ih istrijebe malo po MALO.

Nekom je smetalo što su bili BOŠNJACI,

pa ih iz mržnje protjeraše DOŠLJACI.

Život promijeniše malom DJETETU,

što sanja snove sa bratom u KREVETU.

Plače majka za sina JEDINCA,

dok joj s puškom odvode njenog MEZIMCA.

Vrišti sestra za brata SVOGA:

„Ne vodite ga, tako vam BOGA!“

Žena ispraća svoga MUŽA,

dok ga dijete zove: „Babo“ i ruke mu PRUŽA.

„Čuvaj mi djecu i nemoj PLAKAT,

kad sve prođe živjet ćemo i mi RAHAT.”

Nisu ni svjesni šta će s njima BITI,

da će se toliko krvi PROLITI.

Da će oni šehidi POSTATI,

sa najmilijima privremeno RASTATI.

Fatima Muhić najmlađa META,

šta je ona kome mogla da SMETA.

I najstarija nana po imenu ŠAHA,

što stade pred dušmanina bez STRAHA.

Dok su odvajali jedno po JEDNO,

pojavi se kroz gužvu momče VRIJEDNO.

Reče: „Nisam te mati poljubio BIO,

pa sam se zato VRATIO.”

Još joj na obrazu sjedi onaj njegov DAH,

sjeća se majka Nura kao da je SAD.

Nisu imali milosti za staro i MLADO,

da će ih toliko pobiti niko se nije NAD'O.

Pune su kostiju rijeke poput DRINE,

kako zaboravit riječi: „Sine NERMINE!”

Masakr za koji niko nije htio ČUTI,

svakome je bilo lakše da ŠUTI.

Majke Srebrenice sve to gledahu očima SVOJIM,

koliko treba do osam hiljada samo da IZBROJIM.

Majke šehida nose one IME,

veće im je srce i od rijeke DRINE.

Svaka od njih u grudima svoju bol s ponosom NOSI,

pa tako dušmaninu PRKOSI.

Teška je sudbina pokucala njima na VRATA,

pa je ostao brat bez BRATA.

Čedo majčino tek što je na svijet DOŠLO,

a već je vječnoj kući POŠLO.

Mladići i djeca što ništa nikom ne SKRIVIŠE,

sad je ostalo o njima samo da se PIŠE.

Njihov vrisak niko čuti nije HTIO,

pa ih je i mali dječak KLEO.

Zamrznuo se jedan grad, a bilo je LJETO,

svako im je od njih SMET'O.

U klaonicu pretvorila se Srebrenica GRAD,

desio se nezapamćen masakr TAD.

Posvećujem ovo i dovu učim za svakog ŠEHIDA,

pa pišem ovo bez imalo STIDA.

Srebrenicu nećemo zaboravit NIKAD,

da je bio genocid uvijek ćemo PRIČAT.

Glas islama 346, R: POEZIJA, A: UBEJD DUDIĆ