Neobavljanje namaza na propisan način

PITANJE: Kakav je propis ostavljanja namaza i neobavljanja u njegovom vremenu ili neobavljanja na propisani način, iz bojazni da će osoba zbog toga biti izložena neprijatnostima ili fizičkom napadu? ODGOVOR: Vrlo često se događa da muslimani odustaju od obavljanja vjerskih propisa zbog različitih strahova, nekada zbog bojazni da će biti napadnuti, uvrijeđeni, otpušteni sa radnog mjesta, da im se neće dozvoliti da napreduju u poslu kojim se bave i slično. Drugim riječima, odustaju od prakticiranja propisa vjere želeći time pokazati da se ne razlikuju od onih sa kojima žive i rade, da su isti, te da će im to obezbijediti mir i spokoj, te omogućiti finansijsku i svaku drugu dunjalučku dobit.Ovo je velika zabluda u koju su nekada mnogi vjerovali i sa njom umrli, izgubivši na taj način i dunjaluk i Ahiret, a u koju i danas neki vjeruju i sa njom žive, naravno mnogo manji broj nego nekada.O čemu se zapravo radi? U pitanju je očigledno nerazumijevanje života i zakona po kojima se odvija život na ovome svijetu, što je direktna posljedica slabog imana ili njegovog nepostojanja, te posljedica općeg neznanja i brkanja u tome ko upravlja ovim svijetom, ko daje uspjeh i neuspjeh, dobitak i gubitak u životu, ko podiže na visoke položaje i ko ljudima oduzima te počasti.Oni koji imaju problema sa pokornošću i vjerovanjem u Jednog Boga, Gospodara svjetova, Koji upravlja svim što je na njima, sebe opterećuju brojnim pitanjima i brigama: šta će biti ako, a šta ako…, čime otvaraju širom vrata prokletom šejtanu koji takvu situaciju i nedoumicu iskorištava na način da čovjeka usmjerava na put koji mu se čini najjednostavniji, najlakši, a koji će mu samo povećati patnju i strah, što je šejtanov posao koji on sa uživanjem obavlja.I tako nađete muslimana, ili bolje rečeno čovjeka, koji od islama ima samo muslimansko ime, koji je na nekoj važnoj poziciji u vlasti, ili na određenom položaju, gdje može dobro zaraditi, a malo ili ništa ne uraditi, kojem ni na pamet ne pada da obavlja namaz, koji u danu Ramazana jede, pije i puši, i to najčešće javno, a uz to se hvali svojim rahmetli babom, djedom, da su bili efendije ili hadžije i sl., kome je svejedno sa kime sklapa brak, kako bi pokazao da nije ”zaostali” već napredni musliman, kojem samo još malo fali da bude neko drugi, a ne musliman, a čija djeca će sigurno otići još malo dalje u odnosu na svoje roditelje, osim izuzetaka, što ima za cilj asimilaciju i potpuni nestanak muslimana na ovim prostorima. Potrebno je biti dobro naivan, veliki neznalica, a nadasve nikakav musliman, pa povjerovati i prihvatiti da su ovo načini da musliman uspije i preživi u neislamskoj sredini.Uspjeh i neuspjeh su od Allaha, u skladu sa hadisom Poslanika. Onaj kome Allah propiše uspjeh, taj će uspjeti, makar mu to onemogućavali mnogi, a onaj kome Allah propiše neuspjeh, taj će propasti, makar mu svi ljudi pokušavali pomoći. Onaj kome Allah odredi nafaku, doći će do nje, bez obzira u kakvim problemima živio, kao što će svoju nafaku izgubiti svaki onaj kome to Allah odredi, bez obzira kako i sa kim je štitio.Jedini način i jedini put da se čovjek zaštiti od neuspjeha, od napada, od siromaštva, od poniženja, od raznih iskušenja jeste u iskrenoj i beskompromisnoj pokornosti Uzvišenom Gospodaru, u istinskom oslanjanju i traženju utočišta i pomoći od Njega. Svaki drugi put vodi ka neuspjehu, iako on može donijeti privremenu prolaznu ličnu korist, koja će na kraju samo povećati gorčinu i patnju čovjeka.Prenosi se da je Omer r.a., drugi halifa, rekao: “Allah dž.š. je uzdigao i počastio ovaj ummet (muslimane) islamom (Kur'anom). Svaki onaj koji potraži neki drugi put uspjeha i počasti mimo islama (Kur'ana) Allah će ga poniziti”, drugim riječima, ko okrene leđa vjeri i pokornosti Allahu, ko potraži neku drugu zaštitu mimo Allahove, smatrajući je jačom, bit će ponižen i on će propasti. Da bi shvatili ove riječi Omera r.a., najbolji način jeste da svako proanalizira svoje najbliže okruženje, svoju porodicu, neka uporedi šta je bilo sa onima i njihovim porodicama koji su okrenuli leđa Allahu dž.š. i vjeri, a krenuli nekim drugim putem, šta je njih zadesilo. Svi ćemo doći do istih zaključaka: lično poniženje, gubljenje časti i obraza, siromaštvo, izgubljeno i zalutalo potomstvo, propali brakovi, sirorčad i patnja, kriminal, droga, alkohol itd. Jednom riječju, želeći da uspiju na dunjaluku izgubili su i dunjaluk i Ahiret, a zauzvrat zaslužili i dobili patnju na njima.Stoga, nema ništa ljepše i ništa slađe za muslimana u momentu kada nastupi namasko vrijeme da sebi obezbijedi nekoliko trenutaka odmora kako bi obavio namaz, a ako ima određenih smetnji da namaz obavi u namaskom vremenu, neka ga obavi kasnije kada mu se za to pruži prilika. Ako neko radi na određenom mjestu i ima određene strahove, neka razgovara sa svojim pretpostavljenim, neka mu objasni šta želi da uradi, da pomogne i sebi i šefu, da se zamoli Allahu da pomogne obojici. Uvjeren sam da će naići na razumijevanje, osim ukoliko ima nekih objektivnih razloga, i doći će do rješenja problema i oslobađanja od strahova. Ono što je vrlo često problem jesu neosnovani strahovi koje čovjek ima, zasnovani na pretpostavkama, pa se ne usuđuje razgovarati sa svojim pretpostavljenim o njima, što je potpuno pogrešno, bez obzira da li čovjek živio u Srbiji, ili u nekoj drugoj državi u kojoj su muslimani manjina. Ono što je dužnost svakog muslimana jeste da svojim ličnim primjerom, kroz primjenu načela svoje vjere, pokaže da je marljiv, povjerljiv i odgovoran radnik, dobar kolega koji je spreman uvijek pomoći onima koji su u njegovom okruženju, čime će zaslužiti respekt i poštovanje sebe i svoje vjere od svih onih sa kojima je u kontaktu.

PITANJE: Kakav je stav islamske uleme po pitanju bavljenja različitim vrstama sporta, da li je svaki sport dozvoljen ili ima onih koji su zabranjeni?

ODGOVOR: Stav islama po pitanju sporta zavisi od toga o kakvoj se vrsti sporta radi, odnosno kakve su posljedice bavljenja tim sportom, da li su pozitivne ili negativne.

Ukoliko se osoba bavi sportom, profesionalno ili rekreativno, a to ne utiče da njen odnos prema vjeri bude negativan, uz to pozitivno utiče na psiho-fizički razvoj osobe, ili se pozitivno odražava na njeno zdravlje, a sa druge strane nikom se ne nanosi šteta, onda je taj sport dozvoljen, jer u njemu nema ničega lošeg, ili elemenata zbog kojih bi ga smatrali zabranjenim.

Međutim, ukoliko se radi o bavljenju  sportom koje se negativno odražava na vjeru, zdravlje onoga ko se bavi ili drugih učesnika, u kojem se bespotrebno i beskorisno troši vrijeme, onda je to sport kojim se vjernik ne treba baviti, jer je štetan, a to uzrokuje njegovu zabranu.

Stoga, treba svaku vrstu sporta posebno analizirati da bi donijeli sud o njoj, npr. bavljenje fudbalom, košarkom, rukometom, tenisom, atletikom, gimnastikom, raznim zimskim sportovima, streljaštvom i sl. Ukoliko nema nečega vanjskog što ga čini zabranjenim, kao npr. namjerno uzrokovanje povreda protivnika, jesu dozvoljeni sportovi i vjernik u njima može uzeti puno učešće, jer su posljedice bavljenja njima pozitivne.

Sa druge strane, sportovi kao što su: ragbi, boks, razni drugi tipovi borilačkih sportova, u kojima učesnik namjerno nastoji protivnika udariti, povrijediti i sl. da bi ga onesposobio, to jest pobijedio, ili lično bude izložen povredama koje se negativno odražavaju na njegovo zdravlje (npr. u boksu su povrede takve da često uzrokuju trajna oštećenja, povrede mozga, oka, lomove i sl.), jesu sportovi koje vjernik treba izbjegavati, jer su štetni po njega ili drugu osobu, a to uzrokuje njihovu pokuđenost ili zabranu. Allah dž.š. je zabranio da čovjek sam sebe upropaštava, pa kaže: „Nemojte svojim rukama sami sebe bacati u propast“, a Poslanik a.s. veli: „Zabranjeno je nanošenje štete i na učinjenu štetu uzvraćanje na isti način.“

Ukoliko se osoba bavi: boksom, karateom, tekvandoom i sl. rekreativno, bez namjere da drugoga namjerno povrijedi, ili da to zloupotrijebi u razne svrhe, već želi na taj način osposobiti sebe za samoodbranu, ili da na taj način održi svoju fizičku kondiciju, onda je bavljenje i ovim sportovima dozvoljeno. Dakle, dozvola ili zabrana ove vrste sportova zavisi od namjere zbog koje se čovjek bavi njima, te ukoliko je namjera plemenita, to jest u skladu sa vjerom, onda su dozvoljeni, a ukoliko je ona loša, onda su oni zabranjeni.

Islam zabranjuje sportove u kojima se ljudi nadmeću u ubijanju životinja, ili u kojima akteri na brutalan način muče i ubijaju životinje, ili podstiču životinje da se međusobno bore, tako da te borbe uzrokuju povrede istih ili potpuno uginuće, kao npr. koride, borbe bikova, pasa, pijetlova itd.

Ovdje su pomenute samo neke od različitih vrsta sportova i stav vjere po pitanju njih. Naravno, mnogo je drugih vrsta koje nisu ovom prilikom spomenute, ali se nadam da osnovna načela koja utiču na dozvolu ili zabranu, a koja su spomenuta, mogu da svakome u dovoljnoj mjeri pomognu u razrješavanju dilema po pitanju dozvole ili zabrane onoga što nije spomenuto.

Glas islama 348, pitanja i odgovori, a: dr. Rešad ef. Plojović fetva i emin