Eutanazija u Šerijatskom pravu (3. Dio) 

 Islam smatra eutanaziju zločinom jer je to svjesni pokušaj da se ubrza smrt smrtno bolesnog pacijenta. Islamski zakon smatra da je svako ko pomogne pacijentu da okonča svoj život kriv za ubistvo.

Argumenti pobornika eutanazije u svjetlu islama

Pobornici eutanazije opravdavaju svoj stav slijedećim argumentima:

1. ekonomski faktor,

2. uzimanja u obzir prostora u bolnicama, kreveta, osoblja i terapeutske opreme koja bi inače mogla biti davana drugim pacijentima,

3. umiranje sa dostojanstvom.

Ispitat ćemo validnost ovih dokaza u svjetlu učenja islama.

U islamskom razmatranju eutanazije ekonomski faktori imaju minimalan udio iz razloga što je u islamskoj državi odgovornost vladara da osigura finansijska sredstva iz bejtul-mala (državne blagajne) kako bi pomogao siromašnima u izmirivanju njihovih medicinskih troškova ili drugih potreba. U islamu postoji po ovom pitanju duga tradicija, te su mnogi muslimanski vladari sagradili bolnice i medicinske ustanove gdje su se siromašni bolesnici mogli liječiti bez ikakvog vida novčane nadoknade, kao što je npr. Mansuri bolnica u Kairu. (Aramesh, Heydar, 2007: 35-38)

Dokaz kojim pobornici eutanazije opravdavaju svoj drugi argument jeste logička prednost koja je data jednom pojedincu nad nekim drugim pojedincem na osnovu kvaliteta života, odnosno ovdje se misli na davanje prednosti pacijentu sa realnim izgledima za oporavak u odnosu na terminalno oboljelu osobu. Međutim, po islamskom učenju smrt dolazi samo Allahovom dozvolom, te se ne može dati prednost bilo kom pojedincu nad nekim drugim jer su obojica podjednako važan dio ljudskog roda.

Allah dž.š. kaže: “Sve što je živo umire Allahovom voljom.“ (Ali-Imran, 145)

Treći argument odnosi se na pojavu u medicinskim ustanovama na Zapadu, gdje se nastoji omogućiti pacijentima da žive sa dostojanstvom i umru sa dostojanstvom. Ovo znači da je učinjeno da umirući pacijenti učestvuju što je moguće više u stvarima u kojima uživaju, radije nego da budu ograničeni na krevete, te da im se pred smrt ubrizga fatalna doza medikamenata ukoliko to sami nisu u stanju učiniti, ili da im se omoguće druga sredstva za okončanje života i predaju u njihov posjed. (Narimisa, 2014: 170-173) Kao što je prije navedeno, ovaj postupak se tretira kao potpomognuto samoubistvo i prema Šerijatu predstavlja zločin i grijeh.

Na kraju, bez obzira na godine ili životne okolnosti, svaki ljudski život je od nemjerljive vrijednosti. U Kur'anu, poštovanje prema ljudskom životu podvučeno je više nego bilo gdje drugdje. Pošto je ljudski život toliko dragocjen, njime ne mogu nemarno raspolagati ni čovjek ni društvo. Eutanazija je u oštroj suprotnosti sa osnovnim ljudskim pravom na život. Koliko god to grubo izgledalo, ne možemo osporiti stvarnost da osoba zna i da namjerno daje smrtonosnu injekciju pacijentu. To je shvaćeno kao ubistvo sa predumišljajem, planirano i režirano. Eutanazija je razumljiva u svjetlu mučne agonije i patnje pacijenta, ali činjenica da smo ubili osobu ipak se mora priznati. Islam smatra eutanaziju zločinom jer je to svjesni pokušaj da se ubrza smrt smrtno bolesnog pacijenta. Islamski zakon smatra da je svako ko pomogne pacijentu da okonča svoj život kriv za ubistvo.

Islam nas uči da samo Allah, Stvoritelj i Gospodar ljudske rase, ima autoritet da daje ili oduzima život. Treba napomenuti da je odluka pojedinca da odustane od agresivnog tretmana i dozvoli da se smrt dogodi prirodnim putem opravdana islamskim pravnim principom la darar ve la dirar (bez povreda i poremećaja). Da se izbjegne patnja pacijenta, za razliku od ubrzavanja smrti, kao što je slučaj sa drugim oblicima eutanazije. Prema Šerijatu, neki prekršaji mogu biti kažnjeni oduzimanjem života, pošto objašnjenje za okončanje života kakvo vidimo u eutanaziji ne potpada pod bilo kakav opravdan razlog u skladu sa Šerijatom, ta kazna se primjenjuje samo u slučajevima kršenja Allahove vladavine i ne odnosi se na vrste eutanazije.

Glas islama 348, R: Šerijat i pravo , A: Semir Čupović