Vjera islam kao kriterij za međuljudske odnose Bošnjaka u Sandžaku 

Sandžački Bošnjaci poznati su po međusobnoj povezanosti, solidarnosti, uvažavanju, poštivanju i izvršavanju obaveza jednih prema drugima, kao da su jedna porodica. Naravno, poznati su i po tome što iskazuju svoju iskrenu ljubaznost i gostoprimstvo prema svim ljudima, gostima i musafirima koji nisu Sandžaklije i koji nisu pripadnici vjere islama.

Vjera islam kao kriterij za međuljudske odnose Bošnjaka u Sandžaku

Sandžački Bošnjaci poznati su po međusobnoj povezanosti, solidarnosti, uvažavanju, poštivanju i izvršavanju obaveza jednih prema drugima, kao da su jedna porodica. Naravno, poznati su i po tome što iskazuju svoju iskrenu ljubaznost i gostoprimstvo prema svim ljudima, gostima i musafirima koji nisu Sandžaklije i koji nisu pripadnici vjere islama. Oni su tu svoju osobinu iskazivali mnogo puta, kako u prošlosti tako i u sadašnjosti, tokom mirnih i nemirnih vremena, ratova, neimaštine, progona, blagostanja, prihvatanja izbjeglica, siromaštva i sl. To je njihova tradicija i vjekovna kultura koju su naslijedili od svojih predaka i svoje starine. Ako ih upitate otkud ta prepoznatljiva sandžačka ljubaznost, solidarnost i tolerancija, oni će vam odgovoriti da im je to kućno vaspitanje, te da je najvažniju ulogu u formiranju njihove ličnosti odigrala vjera islam.

Naravno, nisu svi Sandžaklije vjerski naučeni, no bez obzira koliko su vjerski obrazovani, oni „genetski“ osjećaju vjerske imperative koji se odnose na izvršavanje obaveza prema svom Stvoritelju, prema drugim ljudima, prema roditeljima, prema djeci, prema samima sebi. Dakle, praktično uzevši, oni se u većini slučajeva trude da „znajući ili ne znajući” žive u skladu sa propisima Allahove knjige – Kur’ana i sunneta Allahovog Poslanika a.s. Poznato je da izvršavanje obaveza prema drugima u islamu zauzima veoma važno mjesto. I Allah dž.š. u Kur’anu i Poslanik Muhammed a.s. u svojoj praksi i svojim hadisima upozoravaju nas da budemo pažljivi prema drugima, da izvršavamo obaveze prema njima, da im se radujemo kada nam dođu kao musafiri, kao putnici namjernici, kao komšije, kao rodbina, kao siromasi, da im činimo dobročinstvo koliko god smo u mogućnosti. Za potrebe ovog rada, kroz navođenje prigodnih ajeta i hadisa, pokušat ćemo malo podrobnije pojasniti ovu temu, sagledavajući prakticiranje ovih segmenata vjere u našim sandžačkim sredinama.

Naravno, problematika o obavezama među muslimanima zauzima važno mjesto u islamskoj praksi i islamskoj literaturi, pa je važno istu opetovano tretirati kroz teoriju i praksu na našim prostorima.

Ajeti i hadisi kao referentne odrednice praktičnog života muslimana 

Postoji puno ajeta i hadisa koji tretiraju životnu praksu muslimana, s različitih aspekata, na koje u ovom radu želimo staviti poseban akcenat. Tako, Uzvišeni Allah dž.š. kaže: „O vjernici, u tuđe kuće ne ulazite dok dopuštenje ne dobijete i dok ukućane ne poselamite; to vam je bolje, poučite se.“ (En-Nur, 27)

U drugom ajetu Uzvišeni Allah dž.š. kaže: „A kada ulazite u kuće, vi ukućane njene poselamite pozdravom od Allaha propisanim, blagoslovljenim i lijepim.“ (En-Nur, 61)

Allahov Poslanik a.s. u poznatom hadisu kojeg prenosi Ebu Šeri’a el-Ka’bija r.a., spominjući obavezu prema drugome koji nam dođe kao musafir, kaže: „Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka počasti gosta, njegovo pravo je dan i noć, a ugošćavanje je obavezno tri dana. Sve preko toga je sadaka.“ (Hadis bilježe: Buhari u Sahihu, 78 – Kitabul-edeb, 84 – Babu hakkid-dajfi, hadis br. 6136 i 81 – Kitabur-rekaik, 23 – Babu hifzil-lisani, hadis br. 6475)

Naravno, Allahov Poslanik a.s. podučio je ashabe kako da ugoste musafire i da se ne opterećuju preko svojih mogućnosti, već da ih ponude hranom i pićem koju koriste zajedno sa svojom porodicom. Pored toga, Allahov Poslanik a.s. je permanentno odgajao ashabe da se bratski odnose jedni prema drugima i da je lijepa riječ, osmjeh, međusobno uvažavanje i ikram važnije od jela i pića. U jednom drugom hadisu, kojeg prenosi Ebu Hurejre r.a., spominjući obaveze jednog muslimana prema drugom, Allahov Poslanik a.s. kaže: „Musliman prema muslimanu ima šest obaveza.“ „Koje su to obaveze, Allahov Poslaniče“ – upitaše. On reče: „Kada ga sretneš da ga poselamiš, kada te pozove da mu se odazoveš, kada od tebe zatraži savjet da ga posavjetuješ, kada kihne i zahvali se Allahu da kažeš Jerhamukellah (Allah ti se smilovao), kada se razboli da ga obiđeš, kada umre da mu klanjaš dženazu i otpratiš ga do mezara.“ (Hadis bilježi Muslim u Sahihu, 5/2162)

Nazivanje selama među sandžačkim Bošnjacima

U navedenom hadisu koji govori o šest obaveza, na prvom mjestu spominje se nazivanje selama. Postoji još puno hadisa u kojima se govori o nazivanju selama, druženju i kako muslimani da vode dijalog, te da se međusobno poštuju i uvažavaju. Kur’an govori da je selam vječni pozdrav muslimana ne samo na dunjaluku, već i u Džennetu. Naravno, kao i za svaki segment života, tako je Allahov Poslanik a.s. do u detalje objasnio i sve propise koji su vezani za selam.

On nas savjetuje da je, na primjer, poželjno nazvati selam prilikom dolaska i prilikom odlaska. Tako se od Ebu Hurejre r.a. prenosi hadis u kome se kaže: „Kada neko od vas dođe na sijelo, neka nazove selam, pa kad ga htjedne napustiti neka opet nazove selam. Prvi selam nije ništa preči od drugog.“ (Hadis bilježi Tirmizi u Sunenu, 43 – Kitabul-isti’zani, 15 – Babu ma džae fit-teslimi ’indel-kijami ve ’indel-ku’udi, hadis br. 2706 i ocjenjuje ga kao hasen)

U drugom hadisu Muhammed a.s. je upitan o tome ko treba nazvati selam, pa je rekao: „Od sunneta je da jahač ili onaj koji je u prijevoznom sredstvu nazove selam pješaku, a pješak onome koji sjedi, manja grupa većoj.“ (Hadis bilježi Buhari u Sahihu, 79 – Kitabul-isti’zan, 4 – Babu teslimil-kalili ’alel-kesiri, br. 6231) U nekim hadisima upozorava se da će se ljudi na Zemlji pred Sudnji dan selamiti samo s onim koga poznaju. Međutim, zapitajmo se da li je Sudnji dan blizu, jer često puta ni mnogi od nas u našem Sandžaku danas ne nazovu selam čak ni onima koje poznaju.

Kada se govori uopće o selamu kao pozdravu među muslimanima i korijenu ove riječi, u islamskim izvorima navodi se da je i jedno od imena Allaha Uzvišenog Es-Selam (Onaj koji daje mir, Onaj koji je bez nedostataka) (Imam Buhari bilježi u Sahihu, hadis br. 6230, koji se prenosi od Abdullaha ibn Mes’uda r.a., da je Allahov Poslanik a.s. rekao: „Allah je, uistinu, Es-Selam.“), da je jedno od imena Dženneta Daru-s-selam (Kuća spasa), kao i da jedna od džennetskih kapija nosi ime Babu-s-selam (Vrata spasa), ali i pored toga, mnogi od nas su nemarni kada je u pitanju naš vječni pozdrav – selam.

Valja napomenuti da potpuni naš pozdrav, tj. selam, glasi: Selamun alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu, ili Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu, što znači: „Neka je Allahov mir i spas na vas, Njegova milost i bereket.“ Međutim, u zadnje vrijeme može se čuti samo kratko: Selam, bez izgovaranja ostalih riječi, kako stoji u mnogobrojnim hadisima Allahovog Poslanika a.s., što nikako ne preporučujemo. (O različitim varijantama nazivanja selama vidi opširnije: Dr. Šefik Kurdić, Islamski bonton, El-Kelimeh, Novi Pazar, 2009., str. 93)

Dešava se i da neko iz neznanja na pogrešan način nazove selam, ili umjesto selama kaže: Merhaba, što ipak spada u tursko-muslimansku tradiciju, ili pak upotrijebi neki drugi pozdrav koji nije islamski, što je posljedica života u mješovitim sredinama i što se tolerira kada su u pitanju pripadnici drugih religija, no uz adekvatan rad naših imama, daija i medresanata ta praksa je pravilno usmjerena.

Smatramo važnim napomenuti da je nazivanje selama istovremeno i dova onima kojima nazivamo selam, od koje je puno hairli efekata, među kojima je najvažniji zadobijanje međusobne ljubavi i, na kraju, može se zaslužiti i vječna sreća, tj. Džennet. Također, treba reći dovoljno je da selam nazove jedan iz grupe i dovoljno je da jedan odgovori u ime grupe. Vrlo je lijepo da musliman naziva selam kada ulazi nekome radi posjete, ali i kada usput sretne bilo koga od muslimana, jer je u tom smislu i na Ahiretu zagarantirana velika nagrada. Od Ebu Hurejre r.a. prenosi se da je Allahov Poslanik a.s. u jednom hadisu rekao: “Nećete ući u Džennet sve dok ne budete ispravno vjerovali, a nećete ispravno vjerovati sve dok se ne budete međusobno voljeli. Hoćete li da vas uputim na nešto što ćete raditi da se međusobno zavolite? Širite selam između sebe.“ (Hadis bilježi Muslim u Sahihu: Kitabul-iman, 22 – Babu bejani ennehu la jedhulul-džennete illel-mu’min…, hadis br. 54)

Nastavit će se…

R: Kultura , A: Hfz. dr. Haris Hadžić , Glas islama 348.