Stimulacija dobročinstva kroz Kur'an i hadis (2.deo)

Uzvišeni Allah je nafaku i imetak među ljudima podijelio onako kako je On želio, pa je neke ljude učinio imućnima, dao im da ovladaju znanjima i vještinama, dao im mogućnost da steknu veliki imetak, a na drugoj strani neke je iskušao neimaštinom, oskudicom i uskratio im obilnu nafaku.

 Dobročinstvo prema siročadima 

Siroče je dijete koje prije punoljetstva ostane bez oca, bez majke, ili bez oba roditelja. Tradicionalno se smatralo da je gubitak oca teži, jer u materijalnom smislu otac je bio taj koji je zadužen za opskrbu. U svakom slučaju, odrastanje bez jednog ili oba roditelja težak je izazov, prvenstveno u emotivnom smislu, a vrlo često i u materijalnom, pa je obaveza muslimanskog društva da posebnu pažnju usmjeri na takvu djecu. I sam Poslanik s.a.v.s. odrastao je bez oba roditelja, pa je dobro znao kakav je taj osjećaj i zato je posebno bio pažljiv i darežljiv prema siročadima. Spomenut ćemo neke hadise koji podstiču na dobročinstvo prema siročadima.

Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Muhammed a.s. rekao: „Ja i staratelj siročeta ovako smo (blizu) u Džennetu.“ Prenosilac hadisa pokazao je kažiprstom i srednjakom. (Muslim) (Muhammed ibn Abdul-Vahid el-Makdisi, Vrijednost djela u islamu, prijevod Elvir Duranović, Bugojno, 2005., str. 94)

Zar nije dovoljna motivacija za dobročinstvo prema siročetu to što Poslanik s.a.v.s. obećava za to djelo ne samo ulazak u Džennet, već i njegovo plemenito društvo i njegovu bliskost, a uistinu nema veće nagrade od toga.

Abdullah ibn Abas r.a. prenosi da je Vjerovjesnik a.s. rekao: „Ko se brine o opskrbi siročeta koje je ostalo bez roditelja sigurno će ući u Džennet, osim ako učini grijeh koji se ne prašta.“ (Et-Tirmizi) (Muhammed Ibn Abdul-Vahid, Isto, str. 94)

Još jedna garancija ulaska u Džennet izrečena je u ovom hadisu, jedino što bi moglo dovesti u pitanje tu veličanstvenu nagradu jeste da se čovjek teško ogriješi, da izađe iz vjere i počini širk.

„Želiš li da ti srce omekša (bude blago) i da ostvariš svoje potrebe? Budi milostiv prema siročetu, pomiluj ga po glavi i nahrani ga onim čime se ti hraniš – srce će ti postati blago i ostvarit ćeš svoje potrebe.” (Salih Indžić, Biseri vjerovjesničke mudrosti, Elči Ibrahim-pašina medresa, Travnik, 2001., str. 189)

U ovom hadisu spomenuta je i ovosvjetska nagrada za dobročinstvo prema siročadima. Blagost srca, to je dobrota koja se vidi, kvalitet kome se teži i ovog čovjeka voli njegova sredina. Ostvarenje dunjalučkih potreba i pomoć Božija na tom putu također su posljedica dobročinstva prema siročadima.

Dobročinstvo prema komšijama 

Komšija je osoba izvan naše porodice koja živi blizu nas i s kojom dijelimo mnoge životne uslove. Kao što su nam komšije osobe koje s nama dijele istu zgradu i ulicu, također, naše komšije su i ljudi koji s nama dijele isti put, istu školu, isto radnu organizaciju, istu pijacu. Islam pravog komšiju opisuje kao osobu koja pomaže svog susjeda kada zapadne u siromaštvo, koja mu, kada zatraži, pozajmi novac, koja mu čestita kada postigne neko dobro, koja mu izrazi saosjećanje i pruži utjehu kada ga zadesi nešto loše, koja ga obiđe kada se razboli, koja mu klanja dženazu kada umre i kao osobu koja nikada ne nanosi bol svome komšiji. Ovo su komšijska prava i komšijske obaveze. U mnogim hadisima govori se o dobročinstvu koje treba činiti komšijama, a navest ćemo neke od najpoznatijih.

Hadis Ebu Šurejha El-Adevija: „Svojim ušima sam čuo i očima vidio kada je Poslanik s.a.v.s. govorio i rekao: ”Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka ukaže počast komšiji. Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka ukaže počast gostu i neka mu da njegovo pravo.” Bi rečeno: ”Šta je njegovo pravo, Poslaniče?” Odgovorio je: ”Dan i noć i ugošćavanje tri dana. Šta bude iznad toga, to je sadaka. Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka govori dobro ili neka šuti.”“ (Biseri i merdžani, Zbirka hadisa koje zajedno prenose Buharija i Muslim, prijevod Semir Rebronja, Novi Pazar, 2012., str. 36)

U ovom hadisu Poslanik s.a.v.s. upućuje tri savjeta i sva tri vezuje za vjeru u Allaha i polaganje računa na Sudnjem danu kako bi naglasio njihovu važnost, a prvi od tri upućena savjeta vezuje se za dobročinstvo prema komšiji.

„Nije iskreno povjerovao u mene (moje poslanstvo) onaj ko zanoći sit, a zna da je komšija do njega gladan.“ (El-Bezzar) (Salih Indžić, Isto, str. 143)

Kratak hadis koji na najljepši način prikazuje obavezu solidarnosti i brige za stanje komšije. Hadis nam dočarava da nije pravi musliman onaj ko ne brine i ne interesira se za stanje svoga komšije.

Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Božiji Poslanik a.s. rekao: „O Ebu Hurejre, budi oprezan, bit ćeš najpobožniji čovjek. Budi zadovoljan s malim, bit ćeš najzahvalniiji čovjek. Voli drugim ljudima ono što voliš samom sebi, bit ćeš vjernik. Čini dobročinstvo svojim susjedima, bit ćeš musliman. Umanji smijeh, uistinu, mnogo smijeha umrtvljuje srce.“ (Ibn Madže) (Muhammed Abdul-Vahid El-Makdisi, Isto, str. 176)

Nekoliko divnih savjeta koje prenosi Poslanikov vjerni ashab Ebu Hurejre r.a. upućenih njemu, a preko njega i svim muslimanima.

Imam Et-Taberi prenosi: „Ako želite (ako vam je drago) da vas Allah dž.š. i Njegov Poslanik zavole, onda, kada vam se nešto povjeri, ispunite (ili sačuvajte); kada govorite, budite iskreni i budite dobri i prijatni prema svojim komšijama.” (Salih Indžić, Isto, str. 193)

Ljubav Uzvišenog Allaha i Njegovog Poslanika s.a.v.s. uvjetovana je lijepim odnosom sa komšijama, jasno se vidi iz prethodnog hadisa.

„Toliko mi je Džibril preporučivao i savjetovao mi da pazim komšiju, da sam pomislio da će komšija dobiti pravo na dio nasljedstva u imovini komšije.” (Hadis prenose četiri autora Sunena i imam Hakim u Mustedreku) (Salih Indžić, Isto, str. 336)

Ovim hadisom završavamo govor o dobročinstvu prema komšijama. Jasno je iz svega kazanog da je pravo komšije veliko, te da je velika ovosvjetska blagodat ostvariti lijepe odnose u komšiluku, a ko to ostvari nadati se je lijepom kraju i velikoj deredži na Ahiretu.

Dobročinstvo prema siromasima 

Uzvišeni Allah je nafaku i imetak među ljudima podijelio onako kako je On želio, pa je neke ljude učinio imućnima, dao im da ovladaju znanjima i vještinama, dao im mogućnost da steknu veliki imetak, a na drugoj strani neke je iskušao neimaštinom, oskudicom i uskratio im obilnu nafaku. Niti je obilan imetak znak da nekoga Allah voli, niti je neimaština znak da je neko daleko od milosti Božije. Svako od tih stanja je iskušenje. Imućnog Allah iskušava da li je zahvalan, da li će biti darežljiv ili škrtica, da li će shvatiti da mu je imetak dar Božiji, ili će ga pripisati sebi i svojim vještinama itd. S druge strane, siromah je iskušan da li će biti strpljiv u oskudici i da li će uložiti trud da mijenja stanje. Siromasi su podsjećanje imućnima da postoje oni koji nemaju i koje treba pomoći. Islam propisuje zekat koji se definira kao pravo siromaha u imetku bogataša. Pored ovog propisa koji je farz i jedan od stubova islama, naša vjera podstiče i dobrovoljna udjeljivanja – sadaku, a sadaka dolazi od riječi sidk – iskrenost. Sadaka potvrđuje iskrenost vjere, zahvalnost Bogu i od nje mnogo veću korist ima onaj koji daje od onoga koji prima. Brojni su hadisi na ovu temu, a spomenut ćemo neke od njih.

Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Vjerovjesnik a.s. rekao: „Onaj koji se brine o udovici i siromasima je kao borac na Allahovom putu.“ Možda je još rekao: „…kao onaj koji neprekidno klanja i kao postač koji ne iftari.“ (Mutefekun alejhi; Muhammed Abdul-Vahid El-Makdisi, Vrijednost djela u islamu, Bugojno, 2005., str. 94)

Ovaj hadis jak je podsticaj za brigu o siromašnima, jer to djelo izjednačava sa džihadom, namazom i postom, pa ko je u mogućnosti da čini tu vrstu dobročinstva zaista može postići velike stepene na Ahiretu, a smiraj i sreću na dunjaluku.

Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Poslanik a.s. rekao: „Dok je neki čovjek bio u pustinji čuo je glas iz oblaka: ”Zalij njivu toga i toga!” Taj se oblak pomjerio i izlio vodu u neki kamenjar. Sva kišnica slila se u jednu jarugu. Čovjek je pratio kuda voda teče dok nije, prateći je, došao do jednog čovjeka koji je stajao pored svoje njive i motikom razgrtao vodu. Upitao ga je: ”Allahov robe, kako se zoveš?” Rekao je: ”Tako i tako”, spominjući ime koje je on čuo iz oblaka. Potom ga je taj čovjek upitao: ”Allahov robe, zašto me pitaš o mom imenu?” Rekao je: ”Čuo sam glas iz oblaka, iz kojeg je ova voda, kada kaže: ‘Zalij njivu toga i toga’, tj. tvoju njivu, pa šta ti radiš od nje?” Rekao je: ”Pošto si to rekao, reći ću ti šta radim. Prihode koje dobijem iz nje izmjerim, pa trećinu podijelim kao sadaku, drugu trećinu pojedemo ja i moja porodica, a treću trećinu utrošim na njivu.”“ U drugoj predaji stoji: ”Trećinu njenih prihoda podijelim siromasima, prosjacima i putnicima.” (Muslimova zbirka hadisa, hadis broj 534)

Hadis koji smo citirali opisuje nam Božiju blagodat datu čovjeku koji brine o siromasima, kako ga Uzvišeni časti i povećava mu imetak.

Hadis Abdullaha b. Amra gdje stoji da je neki čovjek pitao Poslanika s.a.v.s.: „Koji islam je najbolji?“ Poslanik s.a.v.s. mu je odgovorio: „Da nahraniš siromašnog i da nazivaš selam onome koga znaš i onome koga ne znaš.“  (Biseri i merdžani, Zbirka hadisa koje zajedno prenose Buharija i Muslim, prijevod Semir Rebronja, Novi Pazar, 2012., str. 33)

Ovaj hadis nam ukratko šalje poruku o jačanju veza među ljudima u islamskom društvu. Ove dvije metode zaista daju impresivne rezultate i čine zajednicu čvrstom i povezanom.

„O ljudi, širite selam, hranite siromašne, jačajte rodbinske veze i klanjajte noću dok svijet spava – ući ćete u Džennet u miru i spašeni.” (Salih Indžić, Biseri vjerovjesničke mudrosti, Elči Ibrahim-pašina medresa, Travnik, 2001., str. 177)

Ovo je prvi hadis kojeg je Poslanik izrekao prilikom dolaska u Medinu. Uputio je četiri kratka savjeta koji su siguran put ka vječnom uspjehu.

Nastavit će se…

Glas islama 349, R: Ahlak , A: Hfz. Mirfat Fijuljanin