Uspostavljanje radne etike u radnim organizacijama

“O vjernici, neka vas imanja vaša i djeca vaša ne zabave od sjećanja na Allaha. A oni koji to čine, bit će izgubljeni.” (El-Munafikun, 9)

Etika igra važnu ulogu u životima ljudi različitih rasa, mjesta življenja, religija i filozofija koje usvajaju. Učinak etike ogleda se u ponašanju pojedinaca, koje karakterizira stabilnost, kohezija i harmonija. Tada etika predstavlja jednu od manifestacija društvene kontrole među pojedincima, kao i motiv i pokretačku snagu, te produbljuje osjećaj pripadnosti društvu, a također im pomaže da se prilagode stvarnosti društva u kojem žive. Etika se smatra prvim stubom očuvanja naroda i društava, jer je usko povezana sa odgojno-obrazovnim procesom, imajući u vidu da predstavlja jedan od najvažnijih principa i pravila koja reguliraju ljudsko ponašanje. Etika se ogleda u posvećenosti pojedinca svojoj profesiji, koja je za njega sredstvo postizanja psihološke i društvene skladnosti u kojoj je dobrobit za pojedinca i društvo.

Pojam radna etika za instituciju zasniva se na moralnim principima i vrijednostima koje su oličene u ponašanju zaposlenih, a profesionalna etika u cjelini proizlazi iz općeg morala koji čovjek uči na početku svog života od porodice, škole, univerziteta, prijatelja i društva, jer je to program vrijednosti i principa kojima se treba rukovoditi u svakodnevnom radu koji uposlenik obavlja.

Institucije nastoje da ostvare kvalitetan rad jačanjem sistema radne etike, što se reflektira na razvoj društva. To se ne može postići bez prisustva etičkih standarda koji reguliraju proces rada i jačaju povjerenje između institucija i korisnika. Oni su također bitan element u uspješnosti odnosa sa javnošću, zaposlenima i drugim institucijama, posebno s obzirom na činjenicu da današnje poslovno okruženje bilježi mnoge etičke prekršaje koji su rezultat slabog pridavanja važnosti etičkim principima i standardima u praksi mnogih radnih organizacija zbog njihovih aktivnosti i donekle zanemarivanja razmatranja ili čak razmišljanja o etičkim odrednicama i kodeksima, a da ne govorimo o širenju elektronskog poslovanja koje uveliko zavisi od interneta i pratećih velikih i sve češćih kršenja radne etike.

Obaveznost uspostavljanja radne etike  

Prakticiranje moralnih principa nešto je o čemu svaka osoba mora da vodi računa. Međutim, menadžment organizacije neće zavisiti od stepena posvećenosti zaposlenih radnoj etici na osnovu ličnih uvjerenja, već ih mora obavezati da je se pridržavaju kao sastavnog dijela radnih obaveza. Kao što smo to već prije istakli, nepoštivanje radne etike utiče na učinak radne organizacije i zato se mora uložiti maksimalan trud da se ona implementira. Najprije je potrebno definirati šta je etično, a šta neetično u uobičajenoj praksi radne organizacije kako bi se tih normi svi pridržavali. U nedostatku ovoga, svaki zaposlenik će imati svoje lične standarde, koji se razlikuju od osobe do osobe.

Isto tako, svako kršenje ove etike mora se odlučno i bez odlaganja rješavati. Tako se, na primjer, mora odlučno iskorijeniti laganje u izvještajima, podacima i poslovanju.

Neprijateljski duh, mobing i uznemiravanje među zaposlenima moraju se rješavati adekvatnim kaznama. Ne može se svaki zaposlenik ostaviti da se ponaša onako kako je navikao. U tom smislu se zaposlenima ne može dopustiti da međusobno razmjenjuju nepristojne riječi i uvrede, podmeću jedni drugima ili kuju zavjeru jedni protiv drugih. Nipošto ne treba zanemarivati i ravnodušno se odnositi prema nepoštivanju radne etike od strane bilo kojeg uposlenika, jer to dovodi do toga da svi idu istim putem i čine takve neetične radnje.

Ne može se prihvatiti da zaposleni imaju lične interese koji se preklapaju sa interesima institucije. Ne može se prihvatiti da lična korist ugrožava interese i ugled kompanije.

Nije prihvatljivo da zaposleni obmanjuje kupca, dobavljača ili kandidata za posao. Menadžment radne organizacije ne može prihvatiti da zaposleni uzimaju vrijedne poklone od dobavljača ili kupaca. Svako pitanje vezano za radnu etiku mora se rješavati s najvećom ozbiljnošću, bez obzira na rang i funkciju osobe koja je prekršaj napravila. Osiguravanje i poštivanje radne etike je moralno, vjersko i administrativno pitanje. Nažalost, naše zanemarivanje radne etike čini da uposlenici ne sarađuju, kompanije nemaju povjerenja jedna u drugu, svi počinju sumnjati i imati loše mišljenje o onom drugom i ne možemo se okoristiti međusobnim iskustvima. Zato je radna etika neophodna za razvoj i napredak i mora dobiti veći prioritet među našim zaposlenima i menadžerima.

Niko ne sumnja da postoji nedostatak u primjeni profesionalne etike u javnom i privatnom sektoru, o čemu svjedoči i globalna statistika. Navest ćemo samo nekoliko primjera za to.

Podaci Republičkog zavoda za statistiku Republike Srbije pokazuju da stanovnik Republike Srbije u prosjeku provede tri sata u plaćenim poslovima (3:08). Žene, u prosjeku, u plaćenim poslovima provode malo manje od dva i po sata (2:23), a muškarci sat i po duže od njih (3:57), odnosno skoro četiri sata. Kada su u pitanju plaćeni i neplaćeni poslovi, stanovništvo provodi isto vrijeme i u plaćenim i u neplaćenim poslovima (3:08), ali su prisutne i veće rodne razlike. Tako žene u neplaćenim aktivnostima u prosjeku provedu malo više od četiri sata (4:09), dok se muškarci neplaćenim poslovima bave dva sata (2:03), odnosno duplo manje od žena.

Saudijski list El-Madina objavio je da je 69% službenika Vladinog odjela odsutno s posla, da ih 54% izlazi sa posla za vrijeme radnog vremena radi završavanja ličnih obaveza, a da 60% njih napušta radno mjesto prije završetka radnog vremena.

Na web stranici Management Methods objavljeno je da tri četvrtine radnih organizacija nema službenika odgovornog za poslovnu etiku i da tri četvrtine njih nema program i kodeks radne etike, niti omogućava zaposlenima da nauče i usvoje radnu etiku.

Recruiters World je objavio da 61% zaposlenih ne vjeruje svojim šefovima na poslu.

Kompanija Cloudbow objavila je da 45% zaposlenih nosi sa sobom kancelarijsku opremu kompanije kao što su olovke, notesi, papir, knjige i sl., a da 65% zaposlenih koristi računare u lične svrhe.

Nastavit će se…

Glas islama 349, R: Ahlak , A: Doc. dr. Nedžad Redžepović